Eto nas opet medju 32 odabrane ekipe. Nakon neuvjerljivog izdanja protiv Engleza na otvaranju SP i mučenja protiv Paname, konačno smo kročili hrabro poput pravih vitezova protiv Gane . Disciplinirano , taktički mudro, uz puno samopouzdanja i odlučno , upravo sada kada je najviše trebalo. Točno onako kako Hrvatska uvijek napravi kada je najpotrebnije.
Ali ponovo su dežurni mrzitelji mislili kako je došao pravi trenutak za krenuti sa napadima, uvredama i pljuvanjem po Zlatku , Luki i ostalima vjerujući kako je pravo vrijeme za rušenje kulta “vatrenih”. Koliko te jadnike bole uspjesi onih koji sa ponosom nose “sveti dres” vidljivo je u njihovim svakodnevnim uradcima na portalima i tkz. Hr medijima koji su mahom u u rukama srpskog kapitala. Teško je tim jadnicima podnijeti i najmanju radost hrvatskog čovjeka , vijorenje “naših” zastava i pjevanje “naših” pjesama.
Zamišljam koliko su tužni i razočarani bili nakon Zlatkove i Lukine ( čitaj Hrvatske ) pobjede , pa se sjetih onog performansa na splitskoj pjaci kada je nepoznati
počinitelj zalio njihovog druga Antu kantom punom fekalija po glavi.
Vjerujem da se svi ti mrzitelji “naših” uspjeha točno tako osjećaju posljednjih dana… i nisam sretan radi njihove žalosti, nego radi naše radosti…
Mi ćemo i dalje vjerovati, voljeti našu Hrvatsku, Zlatka, Luku i sve ostale bez obzira igrali dobro ili loše, jer
mi volimo svoje u pobjedi i porazu…