Danas obilježavamo blagdan Svih svetih, a sutra je još jedan važan dan – Dušni dan koji mnogi greškom nazivaju Dan mrtvih. Mnogi ne znaju razliku…
Mnogi su sveci i svetice pronašli svoje mjesto u katoličkom kalendaru i njih se posebno prisjećamo tijekom godine, no u Crkvi je još više onih koji su živjeli svetost svakodnevno i svojim su djelima ostvarili kršćanski ideal svetosti, no nisu ih proglasili svecima.
Na blagdan Svih Svetih slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje.
Taj blagdan Crkva obilježava još od 4. stoljeća kao dan spomena na kršćanske mučenike, no kako je njihov broj s vremenom rastao, više ih se nije moglo poimence nabrajati na misnim slavljima. Tako da se na Svi svete zajednički moli za sve svete i blažene, bili oni poznati ili nepoznati, piše 24sata.
Za njih danas vjernici mole diljem svijeta, a u svojim homilijama svećenici ističu kako su svi pozvani na svetost bez obzira na svoje životne okolnosti. Ljudi blagdan još nazivaju Sesvete, Sisveti ili Sisvete.
U početku su blagdan Svih Svetih sve crkve obilježavale istog dana, u nedjelju nakon Duhova, no Papa Grgur III. ga je u prvoj polovici 8. stoljeća premjestio na 1. studenog.
U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjedanim blagdanom.
Dušni dan – sjećanje na nama bliske, voljene ljude
Za razliku od Svih svetih, Dušni dan ili Spomen svih vjernih mrtvih nastao je dva stoljeća kasnije, inicijativom opata iz Krimija, sv. Odilona. Zaslugom benediktinaca, blagdan Svih svetih proširio se u svijetu, a 1311. godine potvrdio ga je i Vatikan.
To je dan kad se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Dušni dan je posvećen sjećanju isključivo na nama bliske preminule. Tog dana vjernici mole za duše svojih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj misi.