|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
U životu napreduje onaj tko ima želju (tko vjeruje i nada se) – a ne onaj tko je uvijek u nekom strahu. Toj nas mudrosti uči i današnje evanđelje.
Upoznali smo Zakeja, čovjeka s nedostatkom (premalen je) – ali on (ima želju) hoće vidjeti Isusa i upoznati ga.
Trči naprijed, penje se na stablo – a to je znak želje da s neke više točke upozna i sebe i sve što se oko njega događa.
Svima nam je potrebno, izdići se bar malo iznad svakodnevice, odmaknuti se čak i od osoba s kojima živimo… da u molitvi obnovimo snagu za život… da zemlju pogledam iz perspektive neba – a ne uvijek nebo i život samo iz zemaljske ograničenosti. Svaki nedjeljni dolazak u crkvu je odmor od površnog i uspon na više!
Tako je jednog dana i Zakej, ostavio zaradu i zloću kojom je varao ljude, zatvorio ured… u potrazi da upozna Isusa. Ubrzo je otkrio da nije on jedini koji traži… i Isus je tražio njega, srce se je otvorilo srcu… i odmah slavlje: Zakeju, siđi danas želim u tvoj dom!
Isusov pogled – jedini je koji se ne zaustavlja najprije na grijesima drugoga, nego na njegovoj nevolji, na onomu što osobi nedostaje za pravu sreću… ne osuđuje grešnika, nego u njemu traži i na sunce izvlači ono pozitivno i dobro…
Susresti nekoga poput Isusa, pomaže da osoba povjeruje u život i u ljude… jer takav susret oslobađa, a pogled tolike ljubavi preporađa i otkriva skrivene vrijednosti.
Zakej je zbunjen, pobijedila ga je ta bezuvjetna ljubav. Život mu se promijenio. On, do sada omražen čovjek, od kog su se drugi sklanjali, postaje Isusov učenik.
Odjednom, kuća mu je puna … oslobodio se je od stvari – sad je stekao prijatelje. Polovinu imanje daje siromašnima, koga je prevario želi mu nadoknaditi deseterostruko… Takva pravednost znak je istinskog obraćenja. A on, odjednom postaje sposoban prihvatiti sebe kakav jest, svoje mane i darežljivost… a prijašnju zloću pokriti novom dobrotom.
Svatko od nas ima jedan dom koji možemo ponuditi Isusu. A on će ostaviti znak, obogatiti naš život vječnim smislom, a srce ispuniti radosnim mirom.
Tko je za života upalio barem jedno svjetlo u nečijoj tami, nije živio uzalud (Majka Terezija).