|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Naši nedjeljni susreti prigoda su i poticaj za razmišljanje o životu. Svi imamo svoja pitanja, a Isus nam nudi odgovor. Poučava nas kao brižni roditelj svoje dijete. Postupno i s puno ljubavi.
Danas je govor o novoj stepenici ljudske zrelosti: biti čovjek, a ne samo vršitelj zakona!
Koliko je važan moralni odgoj u našem životu? Evanđelje ne dokida ništa od onoga što je naravno i društveno. Sve prihvaćamo s poštovanjem, ali na prvom su mjestu ipak duhovne vrijednosti i odgovornost pred Bogom. Tako, Isusov nauk daje smisao našem životu i svjetlo našim stazama. Duhovno je blago izvor prave radosti i neprolazne sreće.
Današnje evanđelje za primjer donosi tri Božje zapovijedi Starog Zavjeta: Ne ubij, Ne učini preljuba, Ne reci lažno svjedočanstvo. Svima nam je jasno i prihvatljivo da su to grijesi i zlo. Konačno, mnoge prijestupe kažnjavaju i civilni zakoni. O kojoj je onda novosti riječ?
Bog hoće sretne i radosne ljude, a njegovo Evanđelje je škola čovječnosti. On želi da mislimo svojom glavom. Računa na našu savjest i osobnu odgovornost u ponašanju, a ne da se zadovoljimo pukim vršenjem zakona. Zato nije dovoljno samo čuvati se grijeha, niti se Bogu sviđa samo izvanjska ispravnost, nego obraćeno srce i aktivno svjedočenje evanđelja.
Jednom se netko u ispovijedi počeo hvaliti da se čuva svih grijeha, da svakomu oprašta, sve podnosi… Tada svećenik iskoči iz ispovjedaonice pred tu osobu, pa upita: Jesi li to ti, o moj Isuse?
Ako smo ponizni i jednostavni ljudi, bit ćemo svjesni svojih nedostataka i otvorenog prostora za napredovanje u dobroti prema Bogu i prema ljudima. Bog uvijek računa na čovjekovu dušu i srce, na te izvore ljubavi kako bismo znali: opraštati i pomiriti se, lijepo razgovarati i ne srditi se… čuvati svoje srce čisto, radovati se tuđoj sreći, pa ni mislima ne uništavati nečije bračno zajedništvo… razumom i srcem vjerni istini! Gdje prestane ljubav tu već započinje lagano ubijanje i tiho umiranje – to je logika evanđelja i života!
Naš stvoritelj, Otac nebeski, dao nam je slobodu da biramo svoje putove do sreće. Njegov je blagoslov nad onima što ga se boje. A strah Božji je sedmi dar Duha Svetoga i znači iskrenu želju da potpuno vršimo njegove zapovijedi. Tko ima povjerenja u Boga taj će živjeti!
Na temelju ovih nedjeljnih razmišljanja, nameće nam se praktični zaključak za kršćanske obitelji, kao neka posebna blaženstva i put do obiteljske sreće:
Obiteljska blaženstva:
– Blago obitelji u kojoj se članovi okupljaju na zajedničku molitvu, da bi se Bog nastanio među njima: Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, ja sam s njima.
– Blago obitelji koja svetkuje Dan Gospodnji, u kojoj svi članovi idu na svetu misu, često se ispovijedaju i pričešćuju; oni će biti pozvani na gozbu vječnog života.
– Blago obitelji u kojoj se supružnici vole, poštuju život i rađaju djecu; oni grade kuću na čvrstoj stijeni i ostaju postojani u nevoljama.
– Blago obitelji u kojoj nema psovke, svađe, ružnih riječi, loših filmova i časopisa što narušavaju dostojanstvo braka i obitelji; njoj je zajamčena budućnost.
– Blago obitelji u kojoj nema rasipništva i oholosti života, u kojoj se djeca i mladi uče raditi, moliti, razgovarati i voljeti vlastiti dom, oni su oaza sreće i temelj zdravog društva.
– Blago obitelji u kojoj se njeguje poštenje, radišnost i vedro raspoloženje; oni će zagovorom Svete nazaretske Obitelji uvijek pronaći rješenje svojih problema.