|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

Ova je korizma potpuno drugačija od drugih zbog velike zabrinutosti oko širenja zaraznog virusa. U nekim zemljama nije moguće zajedničko slavlje mise i slušanje Riječi Božje. Mnogi su naši župljani već sada prisiljeni ostati kod kuće, odričući se mnogih sadržaja života koji su do jučer bili normalni: blizina s ljudima, zajednički rad i slobodno druženje. Nema više ni zagrljaja ni stiska ruke, ni bliskog susreta oči u oči, ni druge fizičke blizine.

Taj virus je nevidljiv našim očima ali je ubojit jer uništava samu jezgru životnih stanica. Komu je slab imunitet može i umrijeti jer ne može zaustaviti širenje toga malenog neprijatelja života. Virus se razmnožava i preživljava tako što uništava naše stanice i živote. Slično kao neki mali Sotona.

Nasuprot tomu nositelju bolesti i smrti, današnje evanđelje nam predstavlja nositelja zdravlja i života, našeg spasitelja Isusa Krista koji liječi i ozdravlja kuda god prolazi.

Medijska kampanja svaki dan sve više poziva da prestanu raditi svi prostori zajedničkog okupljanja, a ljudi da ne izlaze iz kuće. Vjerojatno je to u ovom času nužno. No, važan je i drugi poziv: Otvorite evanđelje, okupite se u obitelji i molite zajedno! Zazovimo s vjerom ime Isusa i Marije. Otvorimo se da nas obuzme nada, ostanimo zajedno s Kristom koji nam pomaže otkriti pravi smisao svih stvari: Idi operi se… govori slijepcu. Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući i slaveći Boga – Slijep sam bio, a sada vidim. Njega su pomilovale zrake svjetlosti. Isus ga je dotakao i obdario ga vidom. Tko istinski susretne Isusa postaje drukčija osoba. Taj poziv ozdravljenja danas je upućen i nama: Progledaj!

Oko nevolje onog slijepca odmah se postavilo pitanje: Tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio? Čujemo i danas takva mudrovanja da je i ova bolest koronavirusa kazna Božja zbog grijeha svijeta. Kao da svi žele baš grijehom objasniti i svijet i Boga i čovjeka. No, Isus se već prvim riječima distancira od te teorije: Niti je sagriješio on, ni roditelji. Jasno im daje do znanja da ih takav govor čini slijepima, da ne vide pravu sliku ni Boga ni čovjeka. Istina, Isus će govoriti o grijehu, ali samo kad kaže da je izbrisan i oprošten. Grijeh nije način kojim se objašnjava Boga. Bog je suosjećanje i pogled u budućnost. On je žarka želja i ruka života što dotiče srce da ga otvori; ljubav koja rađa i preporađa, koja daruje svjetlost. Trebamo i mi Bogu pristupati ponizno da bi nam dao ozdravljenje duše i svjetlo vjere. A slijepi smo sve dok ne počnemo ljubiti svoga bližnjega kao sebe samoga i hoditi u svjetlosti.

U crkvama sad ne možemo umočiti ruku u blagoslovljenu vodu i tako obnoviti svijest o svomu kršćanskom dostojanstvu i o krsnim zavjetima. Ipak, možemo u svojoj kući napuniti čašu običnom vodom… Držeći je u ruci ponavljajmo riječi ozdravljenog slijepca iz evanđelja: Vjerujem, Gospodine! Zatim umočimo prste u čašu i obilježimo se znakom križa… pa molimo ovako:

Nebeska Majko Marijo, stavljamo našu župu i sve obitelji pod zaštitu tvoga moćnog zagovora i naših nebeskih zagovornika svetog Mihovila i Jeronima te svetoga Roka, zaštitnika od zaraznih bolesti, da za nas molite i pred licem Božjim zagovarate.

Molimo te, Majko Marijo, raširi svoj plašt nad našom domovinom Hrvatskom kao i nad svim drugim narodima, osobito nad onima u našoj blizini. Zaustavi daljnje širenje virusa i pomogni zaraženima da što prije ozdrave. Utješi njihove obitelji, podaj mudrosti odgovornima na vlasti, snagu liječnicima, medicinskim sestrama i volonterima. Kroz cijelu ljudsku povijest, uvijek su harale različite bolesti, epidemije i ratovi. Kršćani su uvijek upravljali svoj pogled prema tvome Sinu Isusu Kristu i tvome majčinskom zagovoru. Molili se svecima, činili zavjete, donosili čvrste odluke i osobna obraćenja. Bezbroj puta bili su uslišani. Kad im je bilo najteže, molitvama su i zavjetima izmolili nebesku utjehu, pouzdanje, blagoslov i ozdravljenje.

Hvala ti, Majko Marijo, sveti naši Mihovile i Jeronime, sveti Roko i Ante. Svi sveci i blaženici u cijeloj Crkvi, bdijte nad nama i danas, neka Duh Sveti, u našim srcima pobudi duhovnu žeđ i glad da čeznemo za Božjom dobrotom i ljubavi, kako bismo slaveći Boga, ljubili i svoga bližnjega, posebno one, koji su u ovom vremenu najpotrebniji naše ljubavi i dobrote. Oslobodi nas Isuse Kriste od svakog straha i panike za zdravlje svoje i svoje obitelji, svog naroda i drugih naroda, kako bismo živjeli u miru i nadi, vjerujući čvrsto u plodove tvoje muke, smrti i slavnog Uskrsnuća, koji su trajni zalog našega sadašnjeg i budućeg života. Amen.