Misli Dida Andrijice (32): ZAŠTO SU NA SVIM SLIKAMA IZ RATA HRVATSKI BRANITELJI NASMIJANI!?

Zdravi bili dico moja!

U ove dane, kad se sićamo naši tragedija, Vukovara i Škabrnje, čovik da je od kamena mora pustit suzu. Trideset godina je prošlo otkako je šaka naši hrabri rvacki bojovnika držala Vukovar svin silama protiv srpske mašinerije.

I unda je pa Vukovar! Uletila je četnička horda, i u već ubijenon gradu ubijala i ljude. Brez suda, brez vojničkoga i ljudskoga morala. Ubijali su redon! Ubijali su , ne samo zbog mržnje, ubijali su i iz nemoći, iz svoga zla, ubijali su jer su znali da to nije njijovo.

Ubijali su jer su vidili da kad se svoje brani, moreš bit i sto puta brojčano nadjačan, i iljadu puta manje naoružan, ali imaš moral. Ubijali su jer su tili ubit rvacki moral i želju za obranon.

Ubili su sve! Ubili su grad, ubili su heroje znane i neznane, ubili su tičije pivanje, ubili su lavež pasa, ubili su drveća, ubili su sve… Ali nisu ubili rvacku dušu i želju za slobodon! Rvacki narod je svoju slobodu ostvarijo uz ogromne gubitke, mnoge su mater zaplakale, dica su ostala brez ćaća, sestre brez braće, ali Rvacka živi!

U Škabrnju su ušli na isti dan, i pobili svakoga koga su našli. Ali eno Škabrnje danas. Živa i smije in se! I bilo je u Rvackoj još Vukovara i Škabrnja. Bilo je paleži, progonstava silovanja i ubijanja. Ali živi Rvacka!

Kad vako stanen sam sasobon, i promislin, čini mi se da bi u te dane, svi mi šta smo ostali, od male dice pa do vaki starca košto san i sam, tribali barenko urur vrimena učinit vako: sist slabije obučen, ko na balkon ko u dvorište, upalit sviću, i reka san, uru vrimena tako pritrpit u tišini. Istina to je brezopasno, niko ne puca , niti se četnici šuljaju okolo.

Ali ton geston bi malin djelon, minijaturnin djelićen, mogli i morali osvistit šta su prolazili naši bojovnici. Zamisli, mi iz topla izać uru vrimena se smrznit, maknit od televizije i struje, uteć iz konfora. I bilo bi nan puno! Vratili bi se ukuću drćuć, i komentirajuć kako je ladno i kako je mračno! A njiman je dico, bilo i ladnije i mračnije!

Zato kad vidite rvackoga branitelja, nasmijte mu se, pružite mu ruku i zahvalite i njemu i Bogu šta danas u miru u Rvackoj živite. I još jedna stvar, kad čovik pogleda snimke i slike naši branitelja kroz cili rat, vidit će te da se u većini snimaka smiju. Da su nasmijani, sritni i odlučni!

Pitan vas dico moja, di nan je smij nesta s lica? Ko nan je uzeo smij? To se upitajte! A o političarin neću! Da se mene pita, ja ji nebi pušća ni da vjenac stave ispod spomenika!

Zdravi bili!
Vaš did Andrijica
Foto: privatni album