A jesu li napadi možda SAMO zbog KUNE? Ah, ta KUNA...
Da, to je pravo pitanje. Jesu li, do sada nezapamćeni, napadi na jednog dizajnera samo zbog činjenice da se kuna opet nekako provukla kao motiv nove hrvatske valute, dakle taj ‘ustaški relikt’ izgleda nije ostao zakopan u prošlosti.
Na svome Facebook profilu ugledna književnica Alida Bremer je napisala kako ne razumije ovu nacionalnu veselicu oko kune i ismijavanja jednog mladog čovjeka o kojem se ništa ne zna osim da je pobijedio na natječaju. Tako je postala jedna, ako ne i jedina, javna osoba koja je stala na stranu tog mladog čovjeka. ‘Bojim se da se u HR do te mjere ne vjeruje natječajima, da lako stradaju i nevini.
Ako namješteni natječaji tjeraju mlade vani, nenamješteni, poslije kojih vas se javno razapinje i šutira bez pardona, vjerojatno djeluju još gore na mlade ljude koji se trude nešto napraviti’.
I sad najvažnije: Ovaj dizajner je koristio predložak isto kao i onaj koji je koristio fotografiju, na primjer, Tesle. A kako inače? Je li malo čudno da baš nitko nije za Teslu provjeravao ništa, ali za kunu se došlo i do nekog Škota?!
Inače, a to i književnica tvrdi, to je POTPUNO NORMALAN postupak u dizajnu. Dizajn osim toga nije rađen u komercijalne svrhe, te će cijena prava na korištenje fotke biti, otprilike, stotinjak eura. Da je znao da će pobijediti na natječaju, kupio bi ju, ovako ju je vjerojatno namjeravao kupiti, ako pobijedi, ali ga je preduhitrila ova nevjerojatna hajka. Napada ga se i za izbor motiva! Kriv je što se žiriju svidio njegov rad!
Javni linč, nevjerojatno brutalan i hladnokrvan progon jednog čovjeka. Ovi kojima se motiv kune ne sviđa mogli su s Antifa-plakatima pred vladu, a ne proganjati nekoga tko radi dizajn po zadanom motivu.
Pitanje: Tko su oni koji su pokrenuli tviteraški napad?
Da nisu eventualno kolege, čiji radovi nisu ušli u izbor ili koji se nisu imali hrabrosti natjecati? Ne bi bilo prvi put da hajka nastane u krugovima zavidnika, pita se književnica.Drugo pitanje: Kad bismo poznavali sve radove pristigle na natječaj, možda bismo doznali koliko njih je koristilo već postojeće – i još neplaćene – fotke kune s interneta?
Treće pitanje: Gdje su novinari da ispitaju pozadinu nečeg što se po tviteru pretvara u “slučaj” i da postave par stručnih i logičnih pitanja?
I onda književnica Bremer zapravo objašnjava, usput i raskrinkava, suštinu napada. Kaže kako je njezin austrijski izdavač birao fotku za cover njenog novog romana.
Prvo je dizajner napravio prijedloge (s fotkama s interneta) i kad je jedan prijedlog konačno izabran, izdavač se obratio nositeljima prava i kupio fotku za 120 eura (a knjiga se prodaje, dakle služi u komercijalne svrhe, za razliku od kovanice).
Fotke nisu kupovane prije odluke o tome koji se prijedlog bira! I nikad se ne kupuju prije! Ne bi me čudilo da je i u ovom slučaju iza svega stajala ta jednostavna logika: Ako ovo pobijedi, kupit ću prava za fotku. Da nije prošao na natječaju, to bi bio samo jedan crtež, koji završava u smeću.
Osobno sam također prošao isti postupak. Kada je moj izdavač, Synopsis iz Zagreba, završavao knjigu koju sam napisao sa Besimom Spahićem i Zoranom Tomićem, ponudili su nam desetak fotografija, sve s interneta. Na moje inzistiranje maknute su sve, a naslovnica je ilustrirana, jer nisam ljubitelj fotografije na naslovnici.
A da sam kojim slučajem odabrao bilo koju (naglašavam, sve su bile s interneta) Synopsis bi istu otkupio. I eto… to bi otprilike bilo to.
Ah, ta kuna. I da, još ću jednom ponoviti, baš me interesira je li itko od stotina onih koji progone ovog mladog čovjeka, dakle novinara, twiteraša, fejsbukovaca… i ostalih konjina iz tog opskurnog krda, provjeravao je li lik Tesle na euru baš originalan, ili je u pitanju, kao u slučaju kune, predložak s interneta.
PIŠE: IVICA GRANIĆ