Piše Vanja Zlatović
Već dugo je poznato da Srbija uvijek “vrda”, retorikom i za domaće potrebe glumi panslavizam i rusofilstvo, a da isporučuje oružje Ukrajini u trange frange poslovima u maniri Pantelijinih Topalovića i Bili Pitona.
Kako je i srpska mafija puna trolistih križeva i pravoslavlja, a s albanskom mafijom surađuje više nego bratski, ovo niti čudi niti je za zamjeriti.
U Jasenovcu i pred ocem Putinom na koljenima… “al kad padne mrak, ugrozit ću vam brak”.
A zašto?
Pa jednostavno je. Njenim intersima ne odgovara lojalnost Moskvi jer Moskva nema, što bi rekla Jovana Jeremic, “za Rolex i najnovija kola”, a ovi imaju. Ipak, ona pošteno prodaje Rusiji PR, u zamjenu za neku neutralnost, a zapadu nelojalnost Rusiji, u zamjenu za neki đeparac.
Problem je jedino da puk dijelom, i vjeruje u epski narativ njihove povijesne veličine, ali i on je nedosljedan i potkupljiv… zajedno to čini motor jedne nesretne strane te povijesti, koja prešuti kad na suđenju Draži on kaže Dengiću (koji je svjedočio protiv njega) – nisi ti te partizane dao Nemcima, ti si njih prodao
.Budimo realni i ipak pošteni…. Odjek sno. Sve ovo vrijedi u nekoj mjeri za sve, ne samo za Srbiju. Samo što tamo to poprima tako nespretne i groteskne oblike, kao storija s… Mišo grof.
To bi i u Britaniji tako bilo, baš isto. Ali ne bi zvučalo tako sočno i komično. Evo, kažu srpske vlasti da srpsko oružje u ukrajinskom avionu koji se srušio u Grčkoj… nije išlo za Ukrajinu. A i to je moguće, sigurno je samo da je išlo Ukrajincima.