Poznati politički analitičar Ivica Granić osvrnuo se na svojem Facebooku na tekst Borisa Dežulovića novinara Pupovčevh Novosti o smrti novinara Matijanića
Status prenosimo u cijelosti:
“Na stranu Matijanićeva grozna smrt, ali ovoliko se ‘loptati’ s mrtvim čovjekom… postaje već i bizarno.
Koliko shvaćam, parabole, što izravno a što neizravno, idu od ‘ubio ga HDZ jer oni drže zdravstvo’ do ‘nije mu se htjelo (ili nije moglo) pomoći jer je leftard i jugoslaven’.
A kada se svemu pribroji i milijardu raznih osvrta i groznih komentara u zadnja dva dana… čini mi se da stari vic o društvu iz umobolnice, koji se smije onim luđacima vani, u Hrvatskoj i te kako ima smisla.
U igru se nakon 2,5 dana, hladne glave, ubacio i Dežulović.
Malo bih prerondao dio njegove objave, naime interesira me bi li imala isti intenzitet i isti efekat.’…..
Danas, nakon dva dana, smiren i hladne glave imam samo jedno pitanje za ministra zdravstva. Dobro, tri. Da je pred hitni infektološki odjel stigla crna limuzina s Miloradom Pupovcem, sa svim dijagnozama i simptomima poput Vladinih, da li bi mu rekli da nema potrebe za hospitalizacijom?
Da je hitnu pomoć samo jednom, a ne dvanaest puta, zvala Anja Šimpraga ili Dragana Jeckov, sa svim dijagnozama i simptomima poput Vladinih, da li bi mu rekli da ne treba u bolnicu i da piša u lonac?
Da je hitna pomoć nakon tri dana stigla u kuću nekog SDSS-ovog županijskog pročelnika s istim dijagnozama i simptomima poput Vladinih, da li bi mu rekli da nije za bolnicu, preporučili da jede slane štapiće i otišli?
Molim, samo kratak odgovor: da ili ne?…’Eto, to bi bilo to od Bore, to jest od mene. Ja ne molim nikakav odgovor, niti kratak nit dugačak, tek možda da malčice razmislimo o svemu.
A pokojnom Matijaniću, s kojim sam polemizirao nekoliko puta, i to uvijek nakon njegovog ‘skakanja’ i ‘kačenja’ na neke moje objave, želim neka počiva u miru.
Politički i svjetonazorski bili smo na totalno različitim stranama, ali što to uopće znači. I može li se uopće i biti na drugoj strani?
Potpuno sam siguran da je bio osoba kome je, figurativno rečeno, od Platona draža istina. Samo što je ona, kako pjesnik reče, voda duboka.” – zaključuje Granić.
Ivica R.