Washington vjerojatno potajno prebacuje moćno oružje u Kijev. U tekstu se pozivaju na američki Politico, koji se poziva na izvore u Pentagonu. Iako američke vlasti to javno niječu o tome što se točno nalazi u tajnim isporukama pišu RIA Novosti.
U materijalu publikacije poseban naglasak stavljen je na dvije vrste oružja – proturadarsko streljivo HARM i operativno-taktičke rakete ATACMS za MLRS HIMARS i M270 MLRS. Prvi su već dostavljeni u zonu borbenih djelovanja.
AGM-88 HARM je zrakoplovna raketa dizajnirana za uništavanje radarskih stanica sustava protuzračne obrane. Ovo nije novo streljivo. Zračne snage SAD-a usvojile su ga još 1983. godine kao zamjenu za AGM-45 Shrike koji se koristio u Vijetnamu. HARM ima bogatu povijest borbene uporabe. Tim su projektilima američki zrakoplovi onesposobili libijske, iračke i jugoslavenske radare. Oružje se pokazalo pouzdanim i preciznim.
Princip rada je jednostavan. Pilot lansira raketu na približnu lokaciju radara. “Pametno” streljivo reagira na radarsko zračenje i precizno gađa metu. Pamti koordinate radara i može ga pogoditi, čak i ako neprijatelj sve isključi. Kako bi se osigurao jedan cilj, ispaljuje se tri do pet projektila.
Osoblje američkih zračnih snaga pričvršćuje projektil AGM-88 HARM na F-16 Fighting Falcon
AGM-88 uključen je u streljivo taktičkih zrakoplova zemalja NATO-a: A-6 Intruder, F-4 Phantom II, F-16 Fighting Falcon, F/A-18 Hornet, F-111 Aardvark i Panavia Tornado. Teoretski, ukrajinski Su-27 i MiG-29 mogu biti opremljeni njima – dovoljno je samo malo modificirati nosače-ovjese i ugrađenu radio-elektroničku opremu.
U Washingtonu šute o opskrbi Kijeva projektilima HARM, no ta šutnja ima osnova. Nije tajna da je rusko zrakoplovstvo i protuzračna obrana uništila mnogo ukrajinskih zrakoplova. Broj oborenih bespilotnih letjelica odavno se mjeri stotinama. Pentagon tako očekuje izjednačavanje šansi.
ATACMS Kijev već dugo moli Washington. Bijela kuća je to više puta odbila, navodeći nepoželjnost eskalacije sukoba. Ali specijalne službe DPR-a su izvijestile o najmanje dvije rakete koje su “u zoni borbenih djelovanja”. Istina, još se ne zna u kojem obliku.
Ovisno o modifikaciji, ATACMS pogađa ciljeve na udaljenostima od 140 do 300 kilometara. To je znatno više od rakete Tochka-U, jedine operativno-taktičke rakete u službi Oružanih snaga Ukrajine, ali zaostaje za ruskim Iskanderima s dometom do 500 kilometara. Ipak, ATACMS je više nego ozbiljno oružje.
Projektil je stavljen u službu 1991. godine kako bi zamijenio MGM-52 Lance OTRK. Vatreno krštenje dogodilo se tijekom Pustinjske oluje – Amerikanci su ispalili 32 rafala na neprijateljske mete. U operaciji Iračka sloboda potrošeno je već 450. Čitava uporišta doslovno su pokošena u jednoj salvi.
SAD ima četiri vrste ATACMS-a. Od njih samo jedan (MGM-168A ATACMS Block 4A) nosi visokoeksplozivnu fragmentacijsku bojevu glavu. Tri druga opremljena su kazetnim bojevim glavama s visokoeksplozivnim fragmentacijskim ili drugim podstreljivom. Njihov broj ovisi o odredištu. Dakle, bojna glava rakete MGM-140A od 560 kilograma nosi 950 borbenih elemenata, dok ih MGM-164A nosi samo 13 ukupne mase 268 kilograma.
S ATACMS-om, Oružane snage Ukrajine moći će napasti ne samo pozadinska područja DNR i LNR, već i duboko u teritoriju Rusije. Međutim, ruski protuavionski topnici tijekom šest mjeseci vojne specijalne operacije dobro su naučili kako oboriti ukrajinske projektile. Američki projektil nije ništa teže ciljati jer slijedi predvidljivu putanju.
Još jedno streljivo čije nabavu Washington nije službeno objavio je M982 Excalibur. Spominje se i u zapadnim medijima.
Lansiranje M982 Excalibur 155 mm iz cijevi haubice M777 tijekom paljbe, SAD – RIA Novosti, 1920., 23.08.2022.
Ispaljivanje M982 Excalibur 155 mm iz cijevi haubice M777 tijekom ispaljivanja, SAD
“Excalibur” je uključen u streljivo NATO-ovih 155 mm haubica, poput američke M777 i francuske Caesar.
I one i druge aktivno koriste Oružane snage Ukrajine u Donbasu. Domet paljbe standardnog visokoeksplozivnog rasprskavajućeg projektila prelazi 30 kilometara i omogućuje grupi stacioniranoj u blizini Donjecka pokrivanje središta grada. Vojska DNR-a je angažirana u protubaterijskoj borbi – uništeno je nekoliko topova, no preostali su još uvijek dovoljni za svakodnevno granatiranje glavnog grada republike, pišu RIA novosti.
Koliko će ih Ukrajina primiti veliko je pitanje. “Nitko neće otkriti punu količinu tijekom neprijateljstava, stoga moramo krenuti od najgoreg scenarija: bit će sve više i više novih i smrtonosnih sustava oružja”, objašnjava Igor Korotchenko, direktor Centra za analizu svjetske trgovine oružjem.
I ukrajinske vlasti i obično vojno osoblje Oružanih snaga Ukrajine neprestano ponavljaju da bi Zapad trebao dati više oružja. SAD i europske zemlje, kao odgovor, ukazuju na “nedopustivost eskalacije”. To znači da će se isporuke i dalje strogo kontrolirati.
Anita M