John Sullivan , američki veleposlanik u Rusiji 2020.-2022., američki državni tajnik i zamjenik državnog tajnika (2017.-2019.), istaknuti suradnik, School of Foreign Service, Sveučilište Georgetown, podijelio je s publikom u Woodrow Wilson Centru u Washingtonu, D.C. svoje dojmove o početku punog ruskog rata protiv Ukrajine.
“Prije godinu dana bio sam u svom uredu u veleposlanstvu u Moskvi i razgovarali smo o vijestima – pokušali smo ih, oprostite, nekako “provariti” i shvatiti – da je Rusija upravo priznala takozvane narodne republike: Donjeck. i Lugansk. Ovaj čin bio je najava “specijalne vojne operacije”, podsjetio je John Sullivan na sastanku stručnjaka 22. veljače 2023. “Razgovarajući s ruskim čelnicima, stekao sam dojam da su tijekom prvih nekoliko mjeseci rata bili krajnje uvjereni u svoju sposobnost da se lako nose s Ukrajinom. Njihovo pretjerano samopouzdanje graničilo je s arogancijom”, prisjeća se Sullivan.
U isto vrijeme, Putin se nadao da će “jeftino riješiti Ukrajinu”, kaže bivši veleposlanik u Moskvi: “Okupio je mnogo manje vojnika nego što bi se očekivalo. Ako je nacistička Njemačka 1940. uključila gotovo milijun i pol vojnika u napad na Francusku (Francuska je tada bila po broju stanovnika usporediva s današnjom Ukrajinom), onda je Putinova “specijalna operacija” uključila manje od dvjesto tisuća vojnog osoblja. Smatrao je da brojne vojne formacije nisu potrebne – Hitler je na početku operacije Barbarossa mislio upravo isto: da je Sovjetski Savez trošna koliba, a da bi se srušila treba samo razvaliti vrata.
John Sullivan vidi izvor Putinove arogancije u diktatorovim hobijima s pseudopovijesnim teorijama: “Ukrajina je naš povijesni feud, naslijeđen od careva: od Petra Velikog, od Katarine Velike. I kunem se Bogom, imam misiju okupiti ruski narod na svojim ruskim zemljama “- tako je, očito, razmišljao Putin”, smatra veleposlanik i opetovano naglašava Putinovu odvojenost od stvarnosti, njegovu psihološku opsjednutost vlastitim iluzornim unutarnjim svijetom.
John Sullivan uspoređuje Putinov govor na godišnjicu invazije na Ukrajinu s Goebbelsovim govorom iz veljače 1943., koji je održao odmah nakon poraza u Staljingradu. (Zanimljivo je da je nekoliko dana prije svog govora Putin upravo posjetio Volgograd.) Značenje govora ideologa fašizma je “totalni rat”. Goebbels je govorio o “potpunoj mobilizaciji njemačkog naroda da odbije boljševičku hordu koja dolazi s istoka. Isti osjećaj ostaje i iz Putinova govora. On Rusiju vidi kao tvrđavu protiv Zapada”, kaže Sullivan. – Putin objavljuje totalni rat Zapadu. Svaki gospodarski uspjeh, svaki novi posao, svaka nova tehnologija, svako znanstveno otkriće je pobjeda. Nova cesta, pa čak i nova škola ili vrtić također su pobjeda. Sve je usmjereno na pobjedu u svetom ratu,
Nešto je još gore, smatra veleposlanik: “Svatko tko je slušao ili čitao Putinov govor suočio se s važnim pitanjem: je li moguće s Rusijom dogovoriti prekid rata, ima li osnova za pregovore? I mislim da je Putinov govor dao dosta ekspresivan odgovor na to pitanje”, sa žaljenjem konstatuje Sullivan.
– Putin je sav u sebi, potpuno zaokupljen tom mesijanskom idejom… Goebbels je imao istu stvar; i nije uspjelo: Treći Reich je poražen. Za Putina nema pregovora, nema kompromisa – on želi samo pobjedu. On je do grla u zatočeništvu te iluzije”, rekao je bivši veleposlanik u Moskvi.
“Jedna važna posljedica ukrajinskog rata je da Rusija više nije u stanju koristiti svoju pobjedu u Velikom domovinskom ratu kao izvor unutarnjeg jedinstva”, dodaje William Pomeranz, direktor Instituta Kennan u Centru Woodrow Wilson. – Ranije je pobjeda iz 1945. bila glavni izvor jedinstva sovjetskog naroda tijekom cijele sovjetske i postsovjetske ere. Ali sada, zbog zločina počinjenih u Ukrajini, Rusija više ne može reći da ratni zločini počinjeni u svrhu pripajanja teritorija i uspostave drugačijeg globalnog poretka cementiraju društvo.”
“Čak i ako rat sutra završi”, nastavlja William Pomeranz, “on neće nigdje nestati, jer osim osiguranja mira i vraćanja teritorija, postavljat će se pitanje ruskih ratnih zločina i odgovornosti za neizazvani i agresivni rat. Rat koji Putin vodi je imperijalistički. Teritorijalna agresija, aneksija teritorija koje je Putin upisao u Ustav, presjekla mu je put kući.
Tako različite povijesne ličnosti poput Vladimira Lenjina i Mihaila Gorbačova spaja činjenica da ih Putin negativno ocjenjuje, podsjeća William Pomeranz – jer je pod njima Rusija “izgubila teritorije”. “Ovo je važan aspekt Putinovih ideala, onoga što on smatra veličinom”, kaže Pomerants . “Zato smo svjedoci rata iscrpljivanja u svrhu teritorijalnih stjecanja, u svrhu obnove imperije.”
Ideolozi Putinova režima “teritorijalnu ekspanziju nazivaju pokretačkom snagom imperija, što se potvrdilo tijekom ovog rata… Na ruskim sveučilištima priprema se novi kolegij o temeljima ruske državnosti. Uključuje govor o “posebnom putu” Rusije, ruskom patriotizmu, Rusiji kao “zasebnoj civilizaciji”, primatu zajedničkog nad pojedinačnim i “nacionalnom jedinstvu”. Ovaj kurs sigurno više neće tvrditi da je Rusija jedna od nekoliko nacionalnih država unutar Ruske Federacije, kao što je to bilo u eri Borisa Jeljcina,” ogorčeno primjećuje William Pomeranz.
Olena Lennon(Olena Lennon), izvanredna profesorica političkih znanosti i nacionalne sigurnosti na Sveučilištu New Haven, usredotočila se na još jedan aspekt koji praksa ruske vojske ima zajedničko s ratnim zločincima nacističke Njemačke:
“Javno zdravstvo škole Yale (Yale School of Public Health) nedavno je objavio izvješće koje dokumentira postojanje nekoliko kampova za preodgoj i posvajanje na teritorijima koji su pod kontrolom Rusije. Rusija vrši trgovinu siročadi s okupiranih područja. Prema najkonzervativnijim procjenama, oko šest tisuća ukrajinske djece već je prevezeno u Rusiju. Ovo dodaje stavku “genocid” na izbornik ruskih vojnih zločina”, kaže Olena Lennon.
Stručnjak izvještava da “Glavno tužiteljstvo Ukrajine trenutno obrađuje šest do sedam tisuća slučajeva, a njihov broj nastavlja rasti. Međunarodni istražitelji i forenzični stručnjaci pozvani su da pomognu ukrajinskim istražiteljima da osiguraju nepristranost ovih istraga dok rat traje. Međunarodni kazneni sud i ukrajinski pravosudni sustav trenutačno su jedine dvije sustavne institucije koje imaju nadležnost nad tri vrste zločina: pravi ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i genocid.”
“Ali najvažniji zločin je sama zločinačka agresija”, naglašava Lennon.
– Po ovom članku trebaju odgovarati čelnici i donositelji odluka o izbijanju rata. Trenutačno nema međunarodnog mehanizma za njihovo procesuiranje, zabrinuto konstatira stručnjak, jer međunarodno pravo efektivno uspostavlja imunitet šefova stranih država od kaznenog progona u inozemstvu.
Jedini način da se pravno procesuiraju čelnici zemlje agresora može biti stvaranje posebnog suda. “Postoje dva načina na koja se može formirati: sud formiran odlukom skupine savezničkih zemalja (EU raspravlja o tome) ili njegova sankcija od strane Ujedinjenih naroda”, objašnjava Olena Lennon. “U međunarodnoj zajednici se vodi rasprava o tome kako točno uspostaviti ovaj ad hoc sud.” U svakom slučaju, čovječanstvo je na važnoj prekretnici: osigurati učinkovit mehanizam, kada će se izbijanje rata konačno prestati smatrati vrlinom vladara, znakom nekakvog “okupljanja zemalja”, već će ostati samo stigma kriminalca – donosi VOA
anita m.