Foto: Twitter/Ilustracija

Piše: Vanja Zlatović

KAOS I STRAH Pokušaji da se ova ujdurma u Rusiji prikaže kao “zna Putin što radi”, ili ” Rusi vas vuku za nos” je u duhu pseće odanosti istoj mentalnoj optici koja tvrdi da je mogao baćuška i u tri dana pregaziti zle nazi Ukre, ali čuva ljude…pa bolje ovako.

I 1% te gluposti sanja svaki odvjetnik kod svog klijenta kako bi mu mogao prodati tezu “žalba nam je odbijena ali još bolje, sad možemo reviziju”.

Ali avaj, nema takvih klijenata, a ako koji i postoji on svakako navija za Putina…ok, ovo s Manhattanom je slično (ma to je kriminal, ali to je još Bandić potpisao i ništa se tu ne može poništiti ili izmijeniti).

Naravno, ta konstrukcija glasi da su dvije strane u dogovoru oborili par letjelica i Putin je zbrisao iz Moskve pred Wagner grupom, ovaj “se zasro u zadnji čas”, ali to je sve privid, obojica se samo prave da je kaos u zemlji, sve da bi mi pomislili da je kaos.

I suze propagandiste Solovljeva su bile lažne, sve da mi pomislimo da je kaos, a vidjet ćete sad kad se Rus naljuti. Podsjeća na idealizirane bajke Branka Kitanovića iz 70-ih o bitkama u SSSR koje opisuju da je poginulo sto fašista a tisuću ovih drugih ne spominju, kao niti da je pomoć trulog zapada u toj bajci ogromna, spomenimo i da su tu Ukrajinci ključni dio tog “kad Rus poludi”, i da su se oni branili kao i sad… a Rusi napadali tuđu zemlju kao tada Nijemci.

Prava je istina kaos i strah, apsurd loženja parnog valjka vlastitim ljudskim pečenjem, i činjenica da stvar puca na sve strane, niti se ex robijašima ne gine protiv Moskve ili Kijeva, niti se gine ovim službenima, konačno i čečenski Prada boy je zakasnio na megdan jer je bila gužva u prometu.

Dobro da nisu zaboravili Covid potvrde kao levijataneri skins spasitelji kučića kad su jurnuli na Kosovo prošle godine da prelome stvar i pobije NATO i šiptariju, vratili ih sa granice, zaboravilo potvrde. Jebi ga, na sve moraš misliti.

Do 1995. doslovno su čekali jugoljupci da KOS pohapsi “republička vodstva” i sve bude kao prije, mnogi i sad čekaju.

Ne mogu povjerovati da bi onolika sila prepustila inicijativu nekim tamo, sila kojoj su vjerovali od malena…kad bi tata stizao na ručak u košulji s onim tanjurima od znoja ispod pazuha, opisao stanje u zemlji kao nepogrješivo, i rekao “daj da se ruča” i neku inačicu onog…jučer žuto, danas zeleno…

Nota bene, na slici Prigožin u kuti poduzeća Konkord, ne Tupoljev 144. No jedno je sigurno…nastavit će se. Nema njima natrag u zonu ljubavi, i još će biti između oca i sina krvi.

Foto : Društvene mreže