Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava održana je molitva na groblju hrvatskih vojnika 1941. – 1945. na zagrebačkom Mirogoju. Groblje je 1945. oskvrnula komunistička vlast te su uklonjeni križevi kao i islamska nadgrobna obilježja. Sjećanje na hrvatske vojnike organizira zajednica žrtvoslovnih udruga, a molitvu je predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.
Pravo na grob jedno je od temeljnih ljudskih prava koje je pokopanim na ovom groblju oduzela komunistička vlast. Na mjestu gdje su nekada stajali križevi i nišani danas raste samo drveće i trava. Zajednica žrtvoslovnih udruga već godinama nastoji vratiti grobna mjesta hrvatskih vojnika koje je 1945. preorala komunistička vlast. Tako na Međunarodni dan ljudskih prava podsjećaju da hrvatski vojnici poginuli između 1941. i 1945. pokopani na ovom groblju imaju pravo na dostojanstven grob na kojemu će pisati njihova imena.
Molitvu su organizirale Hrvatsko društvo političkih zatvorenika; Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Zagreb; Žrtve za Hrvatsku Osijek; Hrvatski obredni zdrug Jazovka; Udruga Bosansko-hercegovački Hrvati I Hrvatski domobran – Udruga ratnih veterana Hrvatske, a predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.
Mons. Šaško: Groblja su puno više od mjesta ukopa ljudskih tijela
U uvodu u molitvu mons. Šaško istaknuo je kako političke vlasti ovom groblju ne dopuštaju biti to što uistinu jest – polje grobova.
„Ne dopuštaju mu biti polje susreta sa životima i sa spomenom ovdje pokopanih ljudi; ne dopuštaju da ovo bude polje poput drugih na Mirogoju, makar i skromnije: samo s imenima i sa znakovima pripadnosti svojoj vjeri i narodu“, nastavio je.
Trpimir Goluža se na svom Facebook profilu komentirao je postavljanje spomenika tragično stradaloj Aleksandri Zec. naglašavajući da je u Hrvatkoj “ubijeno 402 djeca, a smao jednoj znamo ime i nacionalnost”.
Istaknuo je da groblja nisu samo mjesta ukopa ljudskih tijela, nego puno više od toga: „zbirke mudrosti, udžbenici života, antologije ohrabrenja i opomena, smjerokazi budućnosti“. Tako gleda, kazao je, ovo „polje puno govori o nama Hrvatima, o prijašnjim i sadašnjim političkim vlastima, o odlučivanju i neodlučivanju, o razlučivanju i nerazlučivanju, o postupanju i nepostupanju koje zbunjuje i nije povezivo s deklaracijama o dostojanstvu i pravima čovjeka ni s izjavama o zalaganju za boljitak naroda“.
Naglasio je kako je danas i Druga nedjelja došašća kada odzvanjaju riječi „Tješite, tješite moj narod!“ te da kao vjernici jedni drugima trebamo biti utjeha. Ističe kako hrvatska riječ ‘utjeha’ „upućuje na ublažavanje boli, na smirivanje i olakšavanje, gotovo previše izravno na utihu“, ali da ta utjeha nije dana da bismo utihnuli.
„Upravo suprotno. Njezino je značenje ponajprije duhovno ojačanje i potpora, okrjepa, pouzdanje, zaštita, čvrstoća, pomoć“, dodao je.
Supotpisivanje naredbe
Zahvalio je za sve članove žrtvoslovnih udruga koji se zalažu i bore u istini i ljubavi.
„Jer, ne zaboravimo da je Krist bio izbačen iz grada, ubrojen i raspet među zločincima. A ipak, Njegova su vremena i vjekovi, kako to piše i na ulazu u ovo groblje. I svatko tko ljude s margina unosi u središte dionik je nebeskoga kraljevstva; svatko tko vraća dostojanstvo otajstvu ljudskoga života“, dodao je mons. Šaško.
„Oni pak koji to ne dopuštaju obnavljaju i supotpisuju naredbu (partizana-ministra V. Krstulovića) iz srpnja 1945. u kojoj stoji da ‘ogradne zidove, plotove… (grobalja) treba odstraniti… vanjska obilježja na pojedinim grobnim humcima… konfesijske i sve druge znakove treba ukloniti’. Ta su slova naredbe ovdje postala djelom. Ljudi koji to supotpisuju svojim namjernim nečinjenjem onoga što mogu učiniti nedvojbeno će ostati na marginama hrvatske povijesti i povijesti čovječanstva. A što je važnije: uskratit će sebi mir duše. Zato danas molimo i za njih, jer obračun s mrtvima ne ostaje bez računa za žive“, ističe biskup.
Izvor: Narod.hr