Na današnji dan obilježava se obljetnica za Busovačke staje, mjesto gdje je počinjen stravičan ratni zločin nad hrvatskim civilima i braniteljima Srednje Bosne.
BUSOVAČA — Ratna 1993. godina donijela je nezapamćenu patnju za Hrvate Lašvanske doline. Strategija enklavizacije i potpune blokade, koju je provodila Armija BiH s ciljem vojnog preuzimanja hrvatskih prostora, kulminirala je sredinom lipnja na planinskom izletištu Busovačke staje. Tamo je u ranu zoru, 16. lipnja, mučki prekinut humanitarni konvoj, čime je ispisana jedna od najtragičnijih stranica novije hrvatske povijesti.
Sve je započelo mjesecima ranije, kada su početkom godine postavljene neprijateljske blokade kod sela Kaćuni, čime je prekinuta vitalna komunikacija Kiseljak-Busovača-Travnik. Sredinom lipnja, velika skupina civila i izbjeglica iz Brčkog, Tuzle i same opkoljene Busovače, pritisnuta glađu i bezizlaznom situacijom, shvatila je da ne može nastaviti put prema tuzlanskom području. Spas su odlučili potražiti u humanitarnom konvoju nazvanom “Konvoj života za Lašvansku dolinu”, koji je krenuo prema Sebešiću po prijeko potrebnu hranu. U konvoju se nalazilo oko 92 civila u pratnji lokalnih snaga Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Jedan od preživjelog sudionika ovog povijesnog egzodusa s tugom se prisjeća tih dramatičnih trenutaka:
“Nismo imali izbora, glad je vladala enklavom. Bili smo u potpunom obruču, bez osnovnih namirnica za život. Krenuli smo preko planine nadajući se da u humanitarnom konvoju nitko neće vidjeti vojnu metu. Bilo nas je devedeset i dvoje – žene, djeca, starci i izbjeglice koji su samo htjeli komad kruha. Lokalni HVO bio nam je jedina zaštita na tom surovom putu spasa.”
Međutim, neprijateljske snage nisu imale milosti prema izgladnjelom narodu. U ranu zoru 16. lipnja, dok su se umorni civili i vojnici odmarali na planini nesvjesni opasnosti, pripadnici bošnjačko-muslimanskih snaga u potpunosti su ih opkolili. Kada se konvoj pokrenuo oko šest sati ujutro, uslijedio je pakao.
Tadašnji pripadnik osiguranja iz redova HVO-a zorno opisuje brutalnost zasjede:
“Sve je počelo u sekundi, bez ikakvog upozorenja. Iznenada je odjeknula neselektivna, strahovita rafalna paljba sa svih strana. Nisu birali ciljeve, pucali su direktno u kamione i ljude. Pješačko oružje prštalo je u kombinaciji s udarima iz minobacača i tromblona. Ljudi su bježali, tražili zaklon u šumi, a krici su odjekivali planinom. Taj stravični napad trajao je neprekidno puna tri sata, bez trunke čovječnosti.”
Epilog ovog ničim izazvanog, divljačkog napada bio je jeziv. Na proplancima Busovačke planine ugašena su 22 života. Među žrtvama je bilo 14 nenaoružanih civila te osmorica branitelja koji su do zadnjeg daha štitili konvoj, dok je još 20 osoba teško ranjeno.
Ubojstvo nedužnih ljudi u humanitarnom konvoju ostalo je trajno urezano u kolektivnu memoriju tamošnjeg hrvatskog naroda kao jedan od najbrutalnijih primjera stradanja u Srednjoj Bosni. Kako bi se očuvalo dostojanstvo žrtava i istina o domovinskom stradanju, svake se godine u lipnju na Busovačkim stajama služi sveta misa i održava svečana komemoracija, šaljući poruku da žrtva ovih nedužnih ljudi nikada neće biti zaboravljena.
Tako je i ove godine na 33. obljetnicu ovog nemilosrdnog ratnog zločina, program obilježavanja započeo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen-obilježja na Busovačkim stajama, gdje su se okupili članovi obitelji stradalih, suborci, predstavnici braniteljskih udruga te brojna izaslanstva sa svih razina vlasti. Predstavnik Vade RH bio je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.
Nakon toga služena je sveta misa za poginule branitelje i civile.
U svojim obraćanjima sudionici su istaknuli važnost očuvanja sjećanja na žrtvu onih koji su stradali tijekom rata te naglasili kako njihova žrtva ne smije biti zaboravljena. Posebno je naglašena potreba prenošenja istine o tim događajima mlađim generacijama kako bi se sačuvala povijesna memorija hrvatskog naroda Lašvanske doline.
Obljetnica na Busovačkim stajama i ove je godine okupila veliki broj ljudi koji su zajedničkom molitvom, paljenjem svijeća i odavanjem počasti pokazali da sjećanje na poginule hrvatske branitelje i civile ostaje trajno utkano u kolektivno pamćenje ovoga kraja.