Na adresu naše redakcije stigao je demanti članka “Branitelji demonstrativno napustili misu čim su čuli Plenkovićevo ime: ‘Odi u Srb i tamo drži govor’”.Sukladno Zakonu o medijima, demanti prenosimo u cijelosti:
Kao što vam je poznato, u organizaciji žrtvoslovnih udruga dana 27. srpnja u Boričevcu je održan komemorativni skup za žrtve Boričevca i okolnih mjesta ubijene 1941. godine, s prisjećanjem na događaje iz toga vremena kada su mještani toga kraja bili mučki ubijani i protjerivani, a njihovi domovi opljačkani i spaljeni. Na komemorativnom skupu dogodio se svojevrsni performans, koji je izvela nekolicina osoba s očitom namjerom da izazovu incident koji bi zasjenio ovaj skup, a o čemu je izvijestio dio medija upravo u tom svijetlu, pa kao organizatori skupa želimo ukazati na nekoliko činjenica.
Kao prvo, mi uvijek pozivamo državni vrh – predsjednike Republike, Hrvatskog sabora i Vlade – na taj komemorativni skup u dobroj vjeri da svojom nazočnošću pokažu pijetet prema tim žrtvama, kojima se svi klanjamo i zbog kojih se i okupljamo. Ali ne samo zbog njih, nego i zbog svih nas koji želimo da se zna i promiče istina o tim događajima, kao i zbog mladih generacija koji trebaju znati svoju povijest.
Na naš poziv Hrvatski sabor i Vlada RH poslali su svoje izaslanike, koji su ujedno bili i predviđeni govornici, a sva obraćanja, pa tako i naše u ime organizatora, održala su se u crkvi nakon mise, u dogovoru sa župnikom, zbog velike vrućine, a ne zato što je netko htio slati političke poruke s oltara, kako neki sada tumače to, a da vjerojatno tamo nisu ni bili.No, neki koji su bili tamo, zloupotrijebili su taj komemorativni skup za svoj performans koji je potpuno neprimjeren, kako mjestu tako i događaju, a mi kao organizatori ne znamo tko je to bio jer nam se nisu ranije najavili.
Naime, nakon što smo u ime organizatora pozdravili nazočne i održali govor, okupljenima se obratio državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Darko Nekić, ujedno izaslanik predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda. Kada je nazočne pozdravio u njihovo ime, nekoliko osoba je demonstrativno napustilo crkvu uz glasno negodovanje i neprihvatljive poruke poput „Odi u Srb pa tamo drži govor!“
Nakon tog događaja, mi kao organizatori smo pozvali te iste da se ponašaju dostojanstveno i kulturno kako to nalažu žrtve kojima smo se došli pokloniti, te smo nastavili sa programom komemoracije.Takav način izražavanja negodovanja i neslaganja sa samim spominjanjem imena naših uzvanika i prekidanje govora našeg uvaženog gosta neprihvatljiv je za nas kao organizatore, ali vjerujem i za većinu sudionika komemorativnog skupa te stoga osuđujemo takvo ponašanje, uz ispriku svima koji su pretrpjeli neugodnosti.
S Ministarstvom hrvatskih branitelja, ministrom Medvedom i državnim tajnikom Nekićem te ravnateljicom Uprave za zatočene i nestale Ivonom Paltrinieri, koja je također nazočila skupu, imamo dobru suradnju te vjerujemo da će tako biti i ubuduće, kao da ćemo i nadalje svi zajedno biti na ovom komemorativnom skupu, na koji su dobrodošli svi ljudi dobre volje. Zaključno, ističemo da je, unatoč tom neprimjerenom činu, komemorativni skup protekao dostojanstveno i u pijetetu prema žrtvama, kako takav događaj i zaslužuje.
U ime žrtvoslovnih udruga,Marko Krznarić
GOVOR ORGANIZATORA KOMEMORACIJE:
Dragi Boričevljani i poštovani gosti!
Ponovo smo se okupili u ovome lijepome mjestu, kako bismo našim susretom barem malo ublažili nepravde koje su desetljećima nanošene stanovnicima ovog sela i njegove okolice.Na današnji dan sjećamo se žrtava velikog zločina koji se ovdje dogodio prije 82 godine. Sjećamo se osobito patnji i stradanja djece koja su sa svojim roditeljima morala bježati pred okrutnim progoniteljima i odlaziti u nepoznato. Morali su odlaziti u progonstvo iz kojeg se godinama nisu mogli vratiti ni kako bi pogledali svoj rodni dom i selo!U hrvatskoj javnosti i dalje je malo poznato da su Hrvati, katolici i muslimani iz ovog kraja, bili među prvim prognanicima 1941. godine, nakon pokretanja srpske pobune protiv Nezavisne Države Hrvatske.
Zajedno s bjeguncima iz sjeverne Dalmacije i jugozapadne Bosne, tražili su spas u sigurnijim dijelovima države pred dobro naoružanim, krvoločnim četničkim hordama. I tada je hrvatska država, baš kao i 1991. godine u vrijeme Domovinskog rata, morala na brzinu pronalaziti smještaj za prognanike.
Te 1941. godine prognanici su bili privremeno smještani čak i u kaznionice kakva je bila Stara Gradiška. Oko 1250 izbjeglica iz ovih krajeva i okolice Bihaća smješteno je ljeti 1941. u Staru Gradišku. Ubrzo su se među tom djecom proširile različite zarazne bolesti, od svraba do dizenterije i tifusa, pa su morala biti bila prebacivana na liječenje u bolnice.Umjesto da hrvatska država danas snažnije podupire sjećanje na njihovo stradanje – tako da financira snimanje dokumentarnih i igranih filmova s tom temom – novac odlazi na filmove kojima se praktično opet optužuju Hrvati. Iako su i u Drugom svjetskom ratu Hrvati pokazali visoku civilizacijsku svijest te su organizirali pomoć svima, za svu djecu zatečenu u zbjegovima – pa i onu svojih najvećih neprijatelja!Ali ne vrijedi se previše žaliti na današnje nepravde. Oni koji u ime države podupiru protuhrvatske filmove ili protuhrvatske skupove kakav se danas održava u Srbu, to čine na svoju sramotu i dobit će jednog dana zasluženo negativno mjesto u hrvatskoj povijesti.
Mi, predstavnici nevladinih udruga koje poštuju žrtvu stanovnika Boričevca i njegove okolice, želimo izraziti zadovoljstvo što smo se ovdje okupili. Zadovoljstvo što možemo zahvaliti Bogu i svim hrvatskim braniteljima na prilici da se susrećemo u svojoj hrvatskoj državi, u obnovljenoj crkvi Blažene Djevice Marije ovdje u Boričevcu.Zahvaljujući zalaganju Ministarstva Hrvatskih branitelja pronađene su kosti obitelji Ivezić i ovdje su pokopane, te im se članovi obitelji i drugi dobri ljudi mogu doći pokloniti uz molitvu.
Stoga ovo naše okupljanje pokazuje da žrtva Ivezića i drugih obitelji iz Boričevca nije bila uzaludna. Tražimo od mjerodavnih vlasti da se snažnije podupiru ovakva okupljanja i razmjenu podataka međuljudima kako bi se sačuvalo što više sjećanja na ove tužne događaje. Naše udruge se nikada neće umoriti u tome. Osobito u očuvanju sjećanja na djecu Boričevca koja su grubom silom ljeta 1941. bila istrgnuta iz svog zavičaja i koja su spašavana u Kulen Vakufu, Staroj Gradiški, Bjelovaru, Zagrebu…
Svi ljudi iz Boričevca zaslužuju naše poštovanje i najmanje što možemo učiniti jest obnavljati sjećanje na njihovo stradanje i na veliku žrtvu naših predaka. Velika je stvar što smo se ovdje okupili i želim izraziti veliku zahvalnost svakome današnjem gostu na ovoj komemoraciji.Danas na našem radosnom druženju slavit ćemo život, našu pobjedu i mjesto Boričevljana na pravoj strani povijesti!
Uz naš domobranski pozdrav „Za Hrvatsku uvijek!“ Izvorni autor: U ime žrtvoslovnih udruga / Marko Krznarić
FOTO:Dugopolje. org