HomePremium SadržajDon Darko Matijević obranio magisterij na temu "Kazneni postupak protiv Alojzija Stepinca...

Don Darko Matijević obranio magisterij na temu “Kazneni postupak protiv Alojzija Stepinca i revizija presude”

Don Darko Matijević Rođen 14. lipnja 1978., nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju završio u Zadru, teologiju u Splitu i za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen 2002. godine. Po dvije godine bio župni vikar u Solinu-Gospa od Otoka i Makarskoj-sv. Marko.

Nakon dvije godine službe na otoku Šolti, u Gornjem Selu, 2008. godine došao za župnika u splitsku župu na Brdima, gdje je do danas.

S temom Kazneni postupak protiv Alojzija Stepinca i revizija presude na splitskom Pravnom fakultetu 30. rujna 2021. godine obranio rad i stekao akademski naslov magistar prava.

Kako ste se odlučili za ovaj rad?

Još na prvoj godini prava uzeo sam seminarski rad iz kolegija Hrvatska pravna povijest o procesu protiv kardinala Stepinca, kada mi je prof. Radić natuknuo da bi to bila izvrsna tema za diplomski. Rečeno – učinjeno. Žao mi je bilo gledati da je kardinal Stepinac samo kao nešto naše katoličko i hrvatsko. A on je nadrastao sve nas, pa i samoga sebe.

On je univerzalni sinonim za slobodu i ljudska prava, kojima pripadaju i vjerska prava. Niknuo na hrvatskom tlu, uvijek će biti naš, ali nikada neće pripadati samo nama. A gledamo i u Domovini i u dijaspori da ga nekako privatiziramo, branimo od drugih, još uvijek njega – Viktora, pobjednika – doživljavamo kao da je žrtva…

Evo, ovim sam radom htio zajedno s njim izaći izvan katoličkog učilišta i izričito katoličkih-vjerničkih krugova. Za njega i za sve nas važna je samo istina. I istina će nas osloboditi.

Zašto baš pravo?

Crkveni dokumenti od nas svećenika traže permanentnu izobrazbu. Ako svećenik prati znakove vremena, a vremenu ne želi robovati, mora ih otčitavati s određenom distancom. Distanca ne znači bijeg ili ignoriranje, pogotovo ne stvaranje paralelnog svijeta.

Distanca znači poštivanje, znači slobodu i omogućava bolji uvid. Distancu predstavlja studij, koji uza se veže ne samo do sada stečeno ljudsko znanje i iskustvo, nego i ugrađivanje najboljega tuđega, a znanje pripada svima nama, u svoje svakodnevno.

Mislim da na taj način, osobno se usavršavajući i dograđujući, bolje služimo Bogu i pokazujemo više poštovanje prema povjerenim vjernicima. Život s ljudima nije i ne smije biti svediv na dnevnopolitička događanja. U teretima vremena ljudima je potreban stvaran dašak vječnosti, nade, autentičnosti.

Teologija je vrhunac ljudske teorijske i praktične aktivnosti, jer predstavlja točku susreta Boga i čovjeka. Ona je dijalog s božanskim. A pravo? Pravo mi se uvijek činilo, jer prati i uređuje međuljudske odnose, kao vrhunac ljudske volje, znanja i iskustva. Kao i teologija, pravo je istovremeno teorija i život. Svi danas govore o pravima, o svome pravu, a sva prava nam je dao Bog i temelji ljudskih prava i pravnih instituta nalaze se upravo u Svetom pismu.

Pravo je maksimum ljudskosti, tolerantnih odnosa i svega ljudskoga. A, ipak, ono je samo minimum ljubavi. Da se ne bih zanosio nedostižnim i ne uradio ništa, pravo pomaže uraditi ono što je moguće, možda ne puno, ali ipak nešto. A Bog će nadodati!

Na koncu, svećenik na svom području teško može imati oporbu. I samo je korak pomisliti da sam uvijek u pravu. Studij pomaže čovjeku puno znati, ali i znati da još više toga ne znaš. Na taj način (po)ostaješ ponizan, svjestan da si samo čovjek među istim takvim ljudima.

Neizmjerno sam Bogu zahvalan na profesorima s našeg splitskog Pravnog fakulteta. Vjerujem da nismo ni svjesni koliko stručnih, sposobnih i samozatajnih ljudi tamo ima. Eto, imao sam prilike uvjeriti se iz prve ruke.

Zašto ova tema i što Vam osobno znači kardinal Stepinac?

Rekao sam Vam, odluka o temi donesena je još na prvoj godini. Kasnije je išlo vođeno providnošću. I danas imamo tzv. kontroverze oko stvari koje su riješene davno.

Mi, katolici u Hrvatskoj, Kardinala volimo i njemu se molimo. Ipak, mislim da većina nas i ne sluti veličinu njegovog lika i karaktera, dubinu njegovog predanja i veličinu žrtve. Kad uđete samo malo u materiju i vidite što se njemu radilo, što je trpio i podnosio na svakodnevnoj razini i, s druge strane, kako se u svemu tome držao i ponašao, to je – najblaže rečeno – nadljudski napor. U svemu tome, naciju nije dijelio, nego je pružao ruku svakom dobronamjernom čovjeku.

Danas nam treba i više nego što nam je trebao prije sedamdesetak godina, a i tada nam je bio neophodan. Vjerujem da nas pred prijestoljem Očevim prati zagovara. Ne može propasti narod koji je rodio čovjeka poput kardinala Stepinca!

I ne htijući, njegovi progonitelji su nam rekli tko je on: u jednom čovjeku skupljena sudbina cijelog jednog naroda i sudbina cijele jedne nacije; sve je to ponio na sebi. Ponavljao je župniku Vranekoviću: Flangar a ne flectar – mogu me slomiti, ali se neću saviti.

Zar to nije moto svih naših branitelja devedesetih? Zar to nije moto cijele naše povijesti? Alojzije Stepinac je mi, a mi smo on, u onom najboljem značenju. Zato ga vole i oni koji ga ne poznaju dobro. Siguran sam da bi nestala svaka oporba koja postoji u njegovom slučaju kad bi se dopustilo da govore samo istina i argumenti.

S Kardinalom dijelim isto mladomisničko moto, što sam otkrio godinama poslije ređenja. U mnogome sam mu se divio i divim i danas. Kardinal je uspio tako prirodno, neusiljeno i spontano spojiti vjernost Kristu, poslušnost Crkvi i ljubav prema svome narodu da je to čudo.

Očekivanja oko kanonizacije?

Zašto je Stepinac – Stepinac? Primarno zbog vjernosti Svetom ocu! Danas nas – a to je on i njegov duh – želi poučiti isto: da ljubimo i budemo vjerni Svetom ocu!

To nama Hrvatima treba. Da ne bude samo na deklarativnom nivou. Zamišljam scenu kako njegov duh dolazi papi Franji i kaže: Nemoj još s kanonizacijom. Neka moji malo prouče i mene i moj slučaj. Mučenik sam ljubavi Hrvata prema papi; sada me moji Hrvati žele braniti od tog istog pape… (smijeh)

Vjerujem da ovo nije daleko od stvarnosti. Radostan sam i zahvalan mojoj mentorici doc. dr. sci. Mariji Pleić. Zajedno smo otkrili da je u slučaju bl. Alojzija Stepinca bitno samo jedno: istina. A istina je na njegovoj strani.Proces je završen. Sada se samo čeka odluka pape Franje. Danas, 3. listopada, godišnjica je beatifikacije kardinala Stepinca. Sutra je Papin imendan. Čestitam vam oboje!

RELATED ARTICLES

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

- Advertisment -

Most Popular

Recent Comments