U Osijeku je predstavljena knjiga „Ustroj i djelovanje 106. brigade“ autora Tihomir Čuljak – snažno svjedočanstvo o obrani grada, žrtvi branitelja i važnosti očuvanja istine o Domovinskom ratu za buduće generacije.
U svečanom ozračju Velike vijećnice Osječko-baranjske županije danas je održana promocija knjige „Ustroj i djelovanje 106. brigade“, autora Tihomira Čuljka. Riječ je o vrijednom povijesnom zapisu koji donosi detaljan pregled jedne od ključnih postrojbi u obrani Osijeka i istočne Hrvatske tijekom Domovinskog rata.
Na promociji su, uz brojne bivše pripadnike 106. brigade i predstavnike braniteljskih udruga, nazočili i visoki državni dužnosnici: potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, županica Osječko-baranjske županije Nataša Tramišak, izaslanik Grada Osijeka i predsjednik Savjeta za branitelje Jurica Tolj. Među uzvanicima bila je i voditeljica Ureda Ministarstva hrvatskih branitelja u Osijeku Sanja Ivković.
Program je započeo dostojanstveno – intoniranjem hrvatske himne „Lijepa naša domovino“ te minutom šutnje za sve poginule, nestale i preminule hrvatske branitelje, s posebnim pijetetom prema pripadnicima 106. brigade.
Moderator promocije, Filip Kuštro, pozdravio je okupljene toplim riječima, naglasivši važnost očuvanja istine o Domovinskom ratu kroz pisanu riječ i javna okupljanja.
U uvodnom obraćanju, predsjednik HDLSKL OBŽ-a Damir Buljević istaknuo je kako promocija dolazi u godini obilježavanja 35. obljetnice ustrojavanja 106. brigade, koja je formirana 28. lipnja 1991. godine – u najtežim trenucima za obranu Osijeka i Hrvatske.
„Danas se prisjećamo vremena ponosa, ali i ogromne žrtve hrvatskih branitelja i naroda. To je bilo vrijeme zajedništva, bez kojeg ne bi bilo slobodne Hrvatske“, poručio je Buljević, naglasivši kako je upravo zajedništvo bilo ključna snaga koja je obranila grad.
Posebno je istaknuo ulogu 106. brigade koja je, uz 3. gardijska brigada, imala presudnu ulogu u obrani Osijeka. „Svaki pojedinac bio je važan – od vojnika do policajca, od gardista do civila. Svi smo zajedno činili snagu koja je obranila naš dom“, rekao je.
Govoreći o knjizi, Buljević je naglasio kako autor na poseban i sveobuhvatan način prikazuje razdoblje od samih početaka – naoružavanja i ustrojavanja brigade – pa sve do njezina raspuštanja. Riječ je, kako je istaknuo, o vrijednom dokumentu koji će služiti kao trajni podsjetnik na jedno od najvažnijih razdoblja hrvatske povijesti.
„Ova knjiga nije samo za nas koji smo sudjelovali, već prije svega za mlade generacije. Oni moraju znati što se ovdje događalo i koliko je skupo plaćena sloboda koju danas imamo“, poručio je.
U emotivnom završetku obraćanja podsjetio je na 197 poginulih pripadnika 106. brigade, čija žrtva, kako je naglasio, nikada ne smije biti zaboravljena.
General Černi – knjiga koja razotkriva istinu o obrani Osijeka
Okupljenima se obratio brigadni general u miru Josip Černi, čije je izlaganje donijelo dubok i analitičan pogled na ratna zbivanja te značaj same knjige.
Na samom početku, general Černi uputio je posebnu zahvalnost dragovoljcima Domovinskog rata s područja Osijeka, naglasivši njihovu povijesnu ulogu i moralnu veličinu.
„Dragovoljci Domovinskog rata, zajedno s redarstvenim snagama, predstavljaju najsvjetliju točku odanosti prema narodu, domu i domovini“, istaknuo je, dodajući kako upravo takav duh prožima i knjigu Tihomira Čuljka.
Govoreći o samom djelu, Černi je naglasio kako ono donosi autentičan i realističan prikaz najtežih dana 1991. godine, posebice obrane „prstena nepokorenog grada“ Osijeka. Istaknuo je kako knjiga ne uljepšava stvarnost, već otvoreno govori o teškim počecima – razdoblju straha, neizvjesnosti i brutalne agresije.
U svom izlaganju podsjetio je na širi kontekst rata, naglasivši kako je agresija na Hrvatsku bila vođena pod krinkom očuvanja bivše države, dok su paralelno postojali planovi stvaranja tzv. „velike Srbije“, čije su granice zacrtane na liniji Virovitica–Karlovac–Karlobag.
General Černi posebno je naglasio dramatične okolnosti u kojima je nastajala hrvatska obrana – od razoružavanja teritorijalne obrane i embarga na uvoz oružja do činjenice da je „hrvatski čovjek preko noći postajao vojnik“.
„Nije bilo znanja, nije bilo iskustva, ali bilo je ono najvažnije – hrabro srce“, poručio je, ističući kako su upravo motivacija i odlučnost bile presudne u obrani domovine.
U tom kontekstu osvrnuo se i na organizacijske izazove u prvim mjesecima rata – nedostatak obučenog kadra, improvizaciju u zapovijedanju i teškoće u koordinaciji obrambenih aktivnosti. Posebno je naglasio važnost ljudi poput Eduarda Bakaraca, koji su svojim vojnim znanjem dali ključan doprinos ustrojavanju prvih postrojbi, uključujući i 106. brigadu.
Govoreći o obrani Osijeka, Černi je istaknuo kako knjiga detaljno obrađuje strateške i operativne aspekte obrane grada, uključujući djelovanje zapovjedništva i uspostavu Operativne zone Osijek na čelu s Pavlom Gorinšekom.
Poseban naglasak stavio je na najteže dane – studeni i prosinac 1991. godine – kada su srpske snage pokrenule sveobuhvatne napade na prigradska naselja i sam grad Osijek. Među ključnim trenucima izdvojio je 5. prosinca 1991., dan koji se danas obilježava kao Dan osječkih branitelja.
„Grad je tada obranjen uz ogromne žrtve – 92 poginula branitelja u samo mjesec dana, više od 70 ranjenih i 15 nestalih“, podsjetio je Černi, posebno istaknuvši tragediju u šumi Rosinjača gdje je život izgubilo 16 branitelja.
U svom izlaganju nije izbjegao ni osjetljive teme, pa se osvrnuo i na pogreške u odabiru obrambenih položaja, naglasivši kako knjiga otvoreno progovara i o propustima zapovjednih struktura – što joj, kako je rekao, daje dodatnu vrijednost i vjerodostojnost.
General Černi posebno je istaknuo hrabrost branitelja u ključnim trenucima, prisjetivši se dolaska pojačanja iz Višnjevca i Retfale prema Nemetinu, kada su branitelji, unatoč iscrpljenosti, trčali kilometrima kako bi pomogli suborcima i zaustavili neprijateljski prodor.
U nastavku je govorio i o uspješnoj operaciji „Đavolja greda“ iz prosinca 1991. godine, kojom je pokazano da hrvatske snage mogu provoditi organizirane i uspješne napadne operacije, kao i o kasnijim djelovanjima, uključujući angažman pripadnika 106. brigade na području Bosanske Posavine.
Zaključno, general Černi naglasio je kako knjiga Tihomira Čuljka predstavlja trajni zapis o hrabrosti, žrtvi i borbi hrvatskih branitelja te važan podsjetnik budućim generacijama.
„Ovo djelo ostat će trajno svjedočanstvo o ljudima koji su dali najviše za slobodu Hrvatske, ali i o nama koji smo svjedočili tom vremenu“, poručio je.
Svoj govor završio je riječima koje su snažno odjeknule dvoranom:
„Za hrvatski narod i našu domovinu – uvijek vjerni.“
Doc. dr. sc. Huljev – knjiga kao dio „teške baštine“ i opomena budućnosti
U nastavku predstavljanja knjige „Ustroj i djelovanje 106. brigade“ autora Tihomir Čuljak, okupljenima se obratila doc. dr. sc. Antonija Huljev, sa Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku gdje je voditeljica Centra za istraživanje nematerijalne kulturne baštine.
U svom izlaganju, koje je bilo prožeto osobnim emocijama i znanstvenim pristupom, Huljev je naglasila kako ova knjiga nadilazi okvire klasične vojne monografije te postaje vrijedan dio hrvatske kulturne i memorijalne baštine.
Već na početku, obraćajući se uzvanicima, zahvalila je svima na dolasku, istaknuvši kako sama činjenica okupljanja u ovakvim okolnostima svjedoči o snažnoj volji očuvanja sjećanja.
Govoreći iz osobne perspektive, podijelila je potresno obiteljsko iskustvo – njezin djed, dragovoljac 106. brigade, teško je ranjen u studenome 1991. godine te je ostatak života proveo kao ratni invalid. Upravo ta osobna povezanost, kako je naglasila, dodatno je otežala čitanje knjige, ali i produbila razumijevanje njezina značaja.
„Ovo djelo nije samo knjiga – to je čin domoljublja“, istaknula je Huljev, dodajući kako autor, kao izravni sudionik događaja, donosi autentično svjedočanstvo s ciljem da se iskustva rata ne zaborave, ali i da se nikada više ne ponove.
Poseban naglasak stavila je na koncept tzv. „teške baštine“ (engl. hard heritage), kroz koji je analizirala knjigu. Objasnila je kako se radi o dijelu kulturne baštine koji obuhvaća traumatične i složene povijesne događaje, a koji su često zahtjevni za istraživanje, interpretaciju i javno predstavljanje.
„Teška baština nije negativna – ona je nužna. Ona nas suočava s istinom, koliko god ona bila bolna“, naglasila je.
Istaknula je kako knjiga o 106. brigadi ispunjava sve ključne kriterije takve baštine – od otežane dostupnosti izvora i različitih interpretacija, do društvene osjetljivosti teme. Upravo zbog toga, naglasila je, ovakva djela imaju iznimnu vrijednost u očuvanju povijesne istine.
Huljev je posebno istaknula dokumentarnu i historiografsku vrijednost knjige, koja se temelji na svjedočanstvima živućih sudionika, ali i na izvornim dokumentima poput zapovijedi i operativnih dnevnika. Takvi zapisi, kako je rekla, ključni su za razumijevanje obrane istočne Slavonije i sprječavanje zaborava ili manipulacije poviješću.
Govoreći o značaju knjige za identitet, naglasila je kako 106. brigada nije samo vojna postrojba, već sastavni dio identiteta grada Osijeka. Knjiga, prema njezinim riječima, donosi „topografiju obrane grada“, ali i priče o ljudima – pretvarajući brojke u imena, a statistiku u sudbine.
„Ovo nije samo vojna povijest – ovo je povijest svakodnevice, priča o tome kako su civili preko noći postajali vojnici“, istaknula je, dodajući kako upravo taj sociološki aspekt daje knjizi dodatnu vrijednost u širem kontekstu hrvatske kulturne povijesti.
Posebno je naglasila kako knjiga djeluje kao „mjesto sjećanja“, evocirajući prostore poput razorenih naselja, bolnica i vojnih objekata, koji iz fizičkih lokacija prerastaju u snažne simbole kolektivnog pamćenja.
Zaključno, Huljev je poručila kako ovakva djela imaju i važnu opomenu za budućnost – podsjećajući na krhkost mira i cijenu slobode.
Svoje izlaganje završila je snažnom mišlju francuske književnice Louise Lambrichs:
„Zaborav je prijetnja, a zaboravljena sramota najčešće dobiva priliku da se ponovi ako izostane sjećanje.“
Upravo zato, naglasila je, knjiga o 106. brigadi nije samo zapis prošlosti – ona je trajni podsjetnik i odgovornost prema budućnosti.
Vlč. dr. sc. Benaković – vjera, krunica i kultura sjećanja kao snaga obrane
Okupljenima se obratio vlč. dr. sc. Ivan Benaković, koji je u svom izlaganju otvorio važnu, često nedovoljno vidljivu dimenziju Domovinskog rata – onu duhovnu.
Pozdravljajući okupljene riječima „Hvaljen Isus i Marija“, vlč. Benaković naglasio je kako je teško govoriti o ratnim sjećanjima, ali i slušati ih, osobito među onima koji su ih osobno proživjeli. Upravo zato, istaknuo je, duhovna dimenzija nije bila tek dodatak, već jedan od ključnih oslonaca braniteljima.
„U svemu tome bila je presudna vjera u Boga – ona je nosila čovjeka kroz ono što su bili nadljudski napori“, poručio je.
Analizirajući knjigu, istaknuo je kako se već iz samog predgovora može iščitati snaga „hrvatske duše“, prožete vrijednostima koje su omogućile ljudima bez vojnog iskustva da se suprotstave nadmoćnijem neprijatelju. Upravo ta unutarnja snaga, kako je naglasio, bila je presudna u trenucima kada znanje i oprema nisu bili dovoljni.
U svom izlaganju posebno je izdvojio ulogu Katoličke crkve tijekom rata, naglasivši kako su svećenici i časne sestre na prvim crtama bojišnice pružali ono što je često nedostajalo – moralnu i duhovnu potporu.
„Dijeljenje krunica, riječi ohrabrenja i razgovori s vojnicima – to su možda mali znakovi, ali u ratu znače sve“, istaknuo je.
Pozivajući se na sadržaj knjige, vlč. Benaković podsjetio je i na teške psihološke terete s kojima su se suočavali branitelji – od šoka zbog prvih pogibija do moralnih dilema i poriva za osvetom. Upravo u tim trenucima, naglasio je, uloga Crkve bila je ključna u očuvanju ljudskosti.
Posebno je istaknuo poruke kardinala Franje Kuharića, koji je tijekom rata jasno naglašavao pravo na obranu, ali i nužnost odbacivanja osvete i nasilja nad nevinima.
„To je bila teologija u praksi – ne teorija, nego konkretno djelovanje u najtežim okolnostima“, naglasio je.
Govoreći o jedinstvu hrvatskog naroda u tim trenucima, istaknuo je kako su ratna stradanja nadilazila političke razlike i okupljala ljude oko zajedničkog cilja – obrane domovine. Taj aspekt povezao je s evanđeoskom porukom zajedništva i istine.
U završnom dijelu izlaganja posebno se osvrnuo na važnost kulture sjećanja, naglasivši kako ona nije samo društveni, već i duboko duhovni fenomen.
„Ako pogledamo biblijsku tradiciju, vidimo da počiva upravo na memoriji – na sjećanju. Isto vrijedi i za naš narod. Bez kulture sjećanja nema identiteta“, poručio je.
Upozorio je i na opasnost politizacije sjećanja, naglasivši kako ono mora ostati izvan dnevne politike te služiti isključivo očuvanju istine i identiteta naroda.
Zaključno, vlč. Benaković istaknuo je kako knjiga Tihomira Čuljka nije samo povijesni zapis, već i svojevrsni „kulturni memorijal“ – trajni podsjetnik na žrtvu, vjeru i snagu hrvatskih branitelja.
„Ova knjiga ostat će spomenik kulture i sjećanja – svjedočanstvo vremena koje nas obvezuje da nikada ne zaboravimo“, poručio je na kraju, uz čestitku autoru i zahvalnost svima koji čuvaju istinu o Domovinskom ratu.
U završnici predstavljanja knjige „Ustroj i djelovanje 106. brigade“, okupljenima se obratio i sam autor, Tihomir Čuljak – čovjek čiji je životni put duboko isprepleten s Osijekom i sudbinom njegove obrane.
Rođen 1958. godine u Ljubuškom, Čuljak od najranije mladosti živi u Osijeku, gdje je završio školovanje i izgradio profesionalni put. Nakon odsluženja vojnog roka u bivšoj državi, diplomirao je na Ekonomskom fakultetu te radio kao računalni programer u osječkom OLT-u. Već 1990. godine uključuje se u pričuvni sastav policije, a potom i u redove Hrvatske vojske – upravo u 106. brigadu, jednu od ključnih postrojbi u obrani grada.
Autor Tihomir Čuljak: knjiga je nastala iz svjedočanstava s prve crte i poruka budućim generacijama
U svom obraćanju, autor Tihomir Čuljak je istaknuo kako je knjiga nastajala tri godine, ali i kako njezini temelji sežu mnogo dublje – u osobna ratna iskustva i sjećanja s prve crte bojišnice.
„Pisao sam o onome što sam vidio vlastitim očima – nekoliko stotina metara lijevo i desno od sebe. Sve izvan toga morao sam istraživati“, rekao je Čuljak, naglašavajući kako je pristupio sustavnom prikupljanju svjedočanstava.
Kako bi dobio cjelovitu sliku ratnih događaja, razgovarao je sa stotinama sudionika – ne samo pripadnicima 106. brigade, već i drugih postrojbi te policije. Posebno je istaknuo kako je svjesno izbjegavao isključivo perspektivu zapovjednih struktura, fokusirajući se na ljude s terena – one koji su izravno sudjelovali u borbama.
„Tražio sam istinu na mjestima gdje se događala – među ljudima koji su vodili i prolazili kroz akcije“, naglasio je.
Rezultat takvog pristupa, kako je objasnio, nije samo kronološki prikaz događaja, već i analitički uvid u ratne okolnosti – uključujući i pogreške koje su se događale.
Upravo taj segment knjige posebno je istaknuo kao ključan.
„Namjerno sam označio pogreške – ne da bih prozivao, nego da bi mladi ljudi jednog dana mogli nešto naučiti. Nije sigurno da se takve situacije neće ponoviti“, poručio je.
Naglasio je kako je knjigu pisao s jasnom namjerom – ostaviti istinit zapis koji će služiti kao pouka budućim generacijama, vodeći se mišlju da „pametni ljudi uče na tuđim pogreškama“.
U svom kratkom, ali snažnom obraćanju, Čuljak je zahvalio svima koji su sudjelovali u nastanku knjige, kao i onima koji su došli na promociju, istaknuvši kako su mnogi od njih već rekli ono što sam nije uspio izraziti riječima.
Njegova knjiga, nastala izravno iz iskustva i svjedočanstava, još jednom potvrđuje kako obrana Osijeka nije bila samo vojni pothvat, već i čin zajedništva, hrabrosti i odlučnosti – zahvaljujući kojima grad nije doživio sudbinu Vukovar, nego je ostao simbol otpora i opstanka.
Ova završna riječ autora zaokružila je predstavljanje knjige kao snažnog dokumenta vremena – pisanog ne samo perom, nego i iskustvom onih koji su ga živjeli.
Županica Tramišak – „Istina zapisana u knjigama ostaje trajno“
U završnici svečanosti predstavljanja knjige „Ustroj i djelovanje 106. brigade“ autora Tihomir Čuljak, okupljenima se obratila i županica Osječko-baranjske županije Nataša Tramišak, uputivši snažnu poruku zahvalnosti i važnosti očuvanja istine o Domovinskom ratu.
U svom govoru posebno je pozdravila hrvatske branitelje i dragovoljce, kao i obitelji poginulih, nestalih i ranjenih, naglasivši kako upravo oni čine temelj hrvatske slobode i državnosti.
„Hrvatska država nije nastala slučajno – nastala je borbom i hrabrošću hrvatskih branitelja“, poručila je Tramišak, istaknuvši kako se upravo na istoku Hrvatske, a osobito u Osječko-baranjskoj županiji, ta istina duboko osjeća i svakodnevno živi kroz kulturu sjećanja.
Osvrnuvši se na samu knjigu, naglasila je kako ona donosi pregled ključnih događaja, lokacija i datuma koji su duboko urezani u kolektivno pamćenje lokalne zajednice.
„To su datumi koje obilježavamo iz godine u godinu – s tugom, ali i s ponosom“, rekla je, dodajući kako upravo ovakva djela pomažu da se ti trenuci ne zaborave.
Istaknula je i širi kontekst – činjenicu da se sve više objavljuju monografije hrvatskih brigada, čime se, kako je rekla, konačno sustavno dokumentira Domovinski rat i doprinos hrvatskih branitelja.
Usporedila je knjigu o 106. brigadi s drugim djelima koja obrađuju slavonske postrojbe, naglasivši kako sve zajedno čine vrijedan mozaik nacionalne povijesti i identiteta.
„Vrijeme je da sve ostane trajno zapisano za buduće generacije“, naglasila je, upozorivši kako usmena svjedočanstva s vremenom blijede, dok pisana riječ ostaje.
U tom kontekstu posebno je zahvalila autoru, ali i svim sudionicima i svjedocima koji su dali svoj doprinos nastanku knjige.
„Riječi koje prenosimo jedni drugima mogu nestati, ali ono što je zapisano – ostaje zauvijek“, zaključila je županica.
Njezino obraćanje simbolično je zaokružilo ovu svečanost, naglašavajući kako knjiga „Ustroj i djelovanje 106. brigade“ nije samo povijesni zapis, već trajni temelj kulture sjećanja – kao obveza prema prošlosti i odgovornost prema budućnosti.
Ministar Anušić – „Istina mora ostati zapisana, a zajedništvo sačuvano“
U samoj završnici svečanosti, okupljenima se obratio potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, čije je izlaganje donijelo osobno svjedočanstvo, ali i snažnu poruku o važnosti očuvanja istine i nacionalnog zajedništva.
Prisjećajući se svojih početaka u Domovinskom ratu, Anušić je istaknuo kako je upravo 106. brigada bila njegova prva postrojba u koju je stupio 1991. godine.
„Tamo sam prvi put zadužio oružje i obukao uniformu. Bila su to vremena ponosa i slave – vremena u kojima se činilo nemoguće, a ostvarivalo se“, rekao je, evocirajući duh početaka obrane Hrvatske.
Govoreći o značaju same brigade, naglasio je kako je 106. brigada, ustrojena 28. lipnja 1991., imala ključnu ulogu u obrani Osijeka i istočne Hrvatske, osobito na linijama obrane grada i njegovog prstena.
Posebno je istaknuo važnost knjige autora Tihomir Čuljak, naglasivši kako upravo pisani dokumenti predstavljaju temelj očuvanja istine.
„Sjećanje se ne smije prenositi samo usmeno – mora biti zapisano. Knjige ostaju generacijama koje dolaze“, poručio je, upozorivši kako se bez dokumentirane istine otvara prostor zaboravu i iskrivljavanju povijesti.
U svom govoru osvrnuo se i na suvremeni geopolitički kontekst, upozorivši kako današnja situacija u svijetu u određenim aspektima podsjeća na razdoblje s početka 1990-ih.
„Ponovno svjedočimo dezinformacijama, relativizaciji i pokušajima reinterpretacije događaja iz Domovinskog rata“, istaknuo je, naglašavajući potrebu za kritičkim promišljanjem i razlikovanjem činjenica od manipulacija.
Posebno je upozorio na opasnost od zaborava temeljnih vrijednosti na kojima je stvorena hrvatska država.
„Hrvatska je stvorena krvlju i žrtvom – i to nikada ne smijemo zaboraviti“, naglasio je, podsjetivši na tisuće poginulih branitelja i civila.
U tom kontekstu pozvao je na očuvanje zajedništva i odgovornosti prema budućim generacijama.
„Ne želimo rat – želimo mirnu i stabilnu Hrvatsku. Ali moramo biti mudri, prepoznati izazove i ostati na pravoj strani povijesti“, poručio je.
Zaključno, izrazio je osobni ponos što je bio dio 106. brigade i obrambenih snaga Republike Hrvatske, naglasivši kako upravo ovakve knjige i okupljanja imaju ključnu ulogu u prenošenju istine.
„Ova knjiga nije samo sjećanje – ona je temelj za budućnost“, zaključio je, zahvalivši organizatorima i svima koji čuvaju uspomenu na Domovinski rat.
Ministar Medved – „Istinu moramo prenositi, a žrtvu nikada ne zaboraviti“
Na samom kraju svečanosti, okupljenima se obratio i potpredsjednik Vlade te ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, uputivši snažnu i emotivnu poruku o važnosti očuvanja istine, zajedništva i trajne brige za hrvatske branitelje.
Obraćajući se obiteljima poginulih, nestalih i ranjenih branitelja, kao i pripadnicima 106. brigade, Medved je naglasio kako je ova monografija autora Tihomira Čuljka mnogo više od knjige – ona je čin očuvanja istine o stvaranju i obrani Republike Hrvatske.
„Okupljeni smo oko istine – istine koju moramo sačuvati od zaborava“, poručio je, ističući kako ovakva djela imaju dvostruku ulogu: podsjetiti one koji su zaboravili, ali i poučiti one koji o tim događajima nisu znali.
Posebno se osvrnuo na 1991. godinu, naglasivši kako su tada ispisane najsjajnije stranice hrvatske povijesti, ali i upozorio kako se s vremenskim odmakom često javlja opasnost od zaborava i relativizacije.
„Možda je na neke korice pala prašina, ali mi ne smijemo dopustiti da se zaboravi žrtva i domoljublje hrvatskih branitelja“, rekao je.
Govoreći o ulozi 106. brigade, podsjetio je na njezin doprinos obrani Osijeka u najtežim trenucima, osobito nakon sloma obrane Vukovar, kada su branitelji ostali na prvoj crti bez mogućnosti zamjene, oslonjeni jedni na druge.
„Kolega do vas bio je vaša najveća snaga. Imali smo vjeru u Boga, krunicu i ljubav prema domovini“, naglasio je.
U emotivnom dijelu govora istaknuo je kako hrvatski branitelji nisu išli u rat iz mržnje, već iz ljubavi prema svom narodu i domovini.
„Nismo se borili zato što smo mrzili neprijatelja, nego zato što smo voljeli Hrvatsku“, poručio je.
Ministar Medved osvrnuo se i na aktualne aktivnosti Vlade usmjerene prema braniteljskoj populaciji – od programa očuvanja zdravlja i preventivnih pregleda do izgradnje veteranskih centara. Posebno je naglasio kako će upravo u Osijeku biti izgrađen najveći veteranski centar, kao trajni znak zahvalnosti braniteljima istočne Hrvatske.
Istaknuo je i važnost rješavanja sudbine nestalih osoba, naglasivši kako je u proteklim godinama identificirano više stotina žrtava, ali da potraga i dalje traje za oko 1.700 nestalih.
„To je naš dug i naša odgovornost – nećemo stati dok ne pronađemo sve“, poručio je.
U završnici govora pozvao je branitelje i sudionike Domovinskog rata da svoja sjećanja zabilježe i ostave budućim generacijama, ističući kako je upravo pisana riječ najsnažniji alat očuvanja istine.
„Stavite svoja sjećanja na papir – to je najvrjedniji zalog za budućnost“, naglasio je.
Zaključno, Medved je istaknuo kako sloboda Hrvatske nije darovana, već skupo plaćena krvlju i žrtvom te da upravo zato zahtijeva trajnu odgovornost i budnost.
„Nema opuštanja. Moramo biti svjesni koliko je sloboda skupo plaćena i koliko ju je važno čuvati“, zaključio je.
Njegovo obraćanje zaokružilo je ovu svečanost snažnom porukom – istina, sjećanje i briga za branitelje ostaju temelj hrvatskog društva i budućnosti.
Izvor teksta: Veterani.info
Foto: Dugopolje org