Na nedjeljnoj misi u Širokom Brijegu, fra Valentin Vukoja – široj javnosti poznat po svojim duhovitim, ali istodobno duboko životnim propovijedima – govorio je o zahvalnosti, temi koju je obradio na način koji je izazvao i smijeh i odobravanje među vjernicima.
Fra Vale je, u svom prepoznatljivom stilu, propovijed započeo objašnjenjem onoga što zahvalnost nije, koristeći primjer iz svakodnevice s kojim su se mnogi mogli poistovjetiti:
„Imaš 18 i više godina, živiš s roditeljima. Treba ti uvesti prirez i porez! Danas kod nas djeca žive s roditeljima, rade i primaju neku plaću. Mater mu i dalje pere, kuha, čisti, pegla. Ćaća plaća struju, vodu, telefon i sve za kuću. Trebaš doprinositi kući svojima, pokriti dio troškova koje proizvedeš! Ako nećeš, izvoli – naći će tebi ćaća fin stan u Širokom pa plaćaj najam i brini o sebi! Ali ne, on ima sebi za džeparac, ode na kavu, gubi vrijeme i tako godinama. To nije zahvalnost, to znači biti sukerina!“
Publika je, prema riječima prisutnih, reagirala glasnim smijehom i pljeskom, jer, kako je fra Vale dodao – „u svakoj šali ima pola istine“. Njegove riječi, iako izrečene s dozom humora, dotaknule su važnu društvenu temu: odgovornost, poštovanje i zahvalnost prema roditeljima i obitelji, prenosi centralna.ba.
U nastavku propovijedi, fra Vale se osvrnuo i na pozitivnu snagu zahvalnosti, ističući njezinu duhovnu, psihološku i emocionalnu vrijednost:
„Šta radi zahvalnost čovjeku? Ako postoji autoizlječenje čovjekova srca, duše i duha – to je biti zahvalan! Smanjuje depresiju i ružne emocije. Povećava empatiju, osjetljivost na druge, mentalnu otpornost i optimizam. Poboljšava raspoloženje, razvija komunikaciju i izgrađuje kvalitetnije odnose. Smanjuje stres, liječi čovjekovo srce i dušu. I zato Isus kaže onom jednom od deset gubavaca koji se vratio zahvaliti: Tebi koji si se došao zahvaliti, ne samo da sam ti dao tjelesno zdravlje, nego i vječni život! Idi, tvoja te vjera spasila!“
Fra Valentin Vukoja time je još jednom podsjetio kako zahvalnost nije samo lijepa gesta, nego i duhovna disciplina koja mijenja čovjekovu nutrinu, odnose i pogled na svijet. Njegova poruka, prožeta humorom i iskrenošću, odjeknula je među vjernicima koji su crkvu napustili s osmijehom – ali i s porukom koja potiče na razmišljanje