Umirovljeni general Hrvatske vojske i nekadašnji župani i saborski zastupnik te osnivač HDZ-a Branimir Glavaš izazvao je burne reakcije na društvenim mrežama nakon što je na svom Facebook profilu objavio faksimil dokumenta iz kojeg proizlazi da je jedna osoba izdržavala kaznu prisilnog rada u Jasenovcu od 24. lipnja do 26. kolovoza 1946. godine nakon završetka Drugog svjetskog rata.
“Što je ovo sada? Jasenovac logor 1946.?”, zapitao se Glavaš u objavi. “Mene su učili u školi šezdesetih godina da su ustaše u povlačenju 1945. uništili logor Jasenovac kako bi prikrili svoje ‘zločine’. Pa što je sada ovo? Otkud logor Jasenovac i 1946. godine? To mene nisu nikada učili. Jesu li možda to Vas u kasnijim školskim programima učili?”, glasi tekst iznad priložene fotografije faksimila.
Objava je izazvala brojne komentare korisnika. “Da, učili su nas o Jasenovcu ali uvijek laži”, “Što vam je tu čudno, možda Milorad i Kajtazi još dopisuju imena”, “Mene su učili onako kako su htjeli. Sad 1700 000 žrtava, sad 1000 000, sad 700 000 žrtava”, “Nastavili ‘pobjednici'”, “Popravili ga komunisti”, nizali su se komentari.
“Živa istina je ono što je Artuković rekao onom jugoslavenskom zlotvoru Nobilu. Mnogi civili i pripadnici vojske NDH su poslije 1945. skončali u Jasenovcu”, poručio je jedan, a drugi se složio: “Komunistički zločinci su 1945. od radnod logora Jasenovac napravili kažnjenički logor za zarobljenike Hrvate koje su većim dijelom pobili i to su radili u Jasenovcu do 1952.godine”.
‘To je bilo kao Goli otok’
Drugi su pak istaknuli da je tu riječ o kažnjeničkom logoru za prisilan rad. “A nisi dobro učio povijest. Nakon svibnja 1945., kada je NDH propala i logor Jasenovac bio uništen od strane ustaških snaga pri povlačenju, područje Jasenovca nije ponovno korišteno kao koncentracijski logor u smislu iz razdoblja NDH.
Međutim, 1946. i kasnije, postoje zapisi i svjedočanstva da su jugoslavenske vlasti koristile prostor Jasenovca i obližnjih područja kao privremeni radni ili kažnjenički logor za: ratne zarobljenike iz poraženih vojski, civile optužene za suradnju s okupatorom te neke političke protivnike nove vlasti.
U takvim radnim logorima, prisilni rad bio je uobičajen — zatvorenici su se koristili za obnovu infrastrukture, poljoprivredu i građevinske radove. Razlika je bila u svrsi: to više nije bio logor za istrebljenje, nego oblik kažnjeničkog rada u poslijeratnom sustavu Jugoslavije, kakav je postojao i na drugim lokacijama (npr. Goli otok kasnije)”, glasi komentar.