25,10,21
HomeNovacHOĆE LI POTRAJATI DIVLJANJE CIJENE ENERGENATA?

HOĆE LI POTRAJATI DIVLJANJE CIJENE ENERGENATA?

Proteklih nekoliko dana svjedočimo problemima u opskrbi i rastućoj potražnji cijena energenata diljem Europe, koji doprinose rastu inflacije. Kako se mnoga gospodarstva oslanjaju na plin, rastu problem vezani uz opskrbu poglavito radi iscrpljenih zaliha u Europi uslijed prošle jake zime, ali i uragana koji su destabilizirali tržište u SAD-u.

Upravo radi toga raste inflacija u eurozoni i zemljama koje su naslonjene na nju, bilo se nalaze u mehanizmu za uvođenje eura, poput Hrvatske ili su zemlje EU koje nisu uvele euro, ali su im valute iznimno eurizirane, poput Mađarska, Danske ili Poljske – koja ima najvišu inflaciju u Europi (približava se vrijednosti od 6 posto).

Međutim, brojni analitičari sugeriraju kako bi inflatorni pritisci mogli biti privremeni jer se očekuje rast potražnje za energentima nakon što pandemija bude ukroćena cjepivom i lijekom za Covid 19.

Neke su pak zemlje ograničile cijene za potrošače, neke su zemlje uvele fiskalna ograničenja, a neke su uvele proračunske subvencije za ugrožene.
“Situacija na europskom plinskom tržištu rezultat je situacije na tržištu plina, još ne u potpunosti funkcionalne europske plinske infrastrukture (Sjevernog toka 2, koji je dovršen, ali koji će biti u funkciji sljedećeg mjeseca, op.a.) geopolitike, stanja vjetroelektrana, klimatskih politika i pandemije”, napisala je urednica magazina Fortune Kathrine Dunn.

Jedan od najutjecajnijih analitičara plinskog tržišta Jeff Kehoe za Financial Times ovih dana je izrazio zabrinutost zato što su se cijene plina na europskom tržištu utrostručile i prije velike zimske potražnje. No kako su većina ugovora za ovu sezonu, barem u poslovnom sektoru potpisana krajem ožujka i početkom travnja upozorava kako bi visoka cijena plina mogla biti veliki problem u sljedećoj godini.

Skokovi cijena plina mogući su i zbog toga što donositelji odluka u Europskoj uniji striktno slijede Europski zeleni plan, čiju cijenu namjeravaju prebaciti na potrošače, plaćanjem emisija CO2 na svakom fosilnom produktu. Zbog toga na sadašnje, a vjerojatno i na cijene plina sljedeće godine, valja dodati i tu vrstu europskog poreza. Cilj je, naime, Europu prebaciti na 100 posto obnovljivost i nula emisija CO2, a kopneni i ukapljeni plin ostaviti za siromašne o zemlje u razvoju. To gore po dugoročnost LNG terminal na Krku….

No, iako je Njemačka pristala platiti dio energetske tranzicije Ukrajine prema nuklearnoj i obnovljivoj energiji, kako bi joj reparirala smanjenje protoka ruskog plina putem Ukrajinskog toka, Sjeverni i Turski tok su infrastrukturne i poslovne činjenice. Zbog toga Njemačka ne razmišlja o tome niti malo, Sjeverni tok će sljedećeg mjeseca biti u pogonu te će zadovoljavati gotovo trećinu njemačkih potreba za plinom. Ne treba zaboraviti niti to što Njemačka prema planu treba do kraja godine konzervirati tri od šest preostalih nuklearnih elektrana, za koje ne razmišlja produljenje trajanja.

Što će Hrvatska učiniti po pitanju cijena moglo bi se iščitati iz odgovora koje je Ministarstvo gospodarstva poslalo portal Net.hr.

U njemu kažu kako vlada može odrediti cijenu energenata u ekstremnim uvjetima, ali kako ne vjeruju kako će se taj mehanizam primijeniti jer bi se u tom slučaju moralo raditi o velikoj ugrozi nacionalnih interesa.
Vlada RH sklonija je poticanju tržišne utakmice i kroz nju omogućavanja potrošačima nižih cijena energenata. No, kako cijena energenata ne ovisi samo o slobodnom tržištu, nego i o kartelizaciji proizvođača te geopolitičkim prilikama, decision makeri u državnoj i političkoj administraciji trebali bi razmisliti o smanjenju državnih apetita u završnom energetskom produktu koji izlazi na tržište. Primjerice, valjalo bi u kriznim vremenima imati zakonski alat za smanjenje državnog ugriza u cijeni naftnih derivate, koji iznosi i do 70 posto malo prodajne cijene.

Što Hrvatska planira glede energetskog miksa, koju će strategiju slijediti, onu iz Bruxellesa ili strategiju pojedinih zemalja EU, poput Poljske, Njemačke ili Mađarske, koje participiraju u europskim politikama, ali gaje vlastite politike energetske sigurnosti te diversifikacije, ostaje za vidjeti.

I Hrvatska, poput Mađarske, posljednjih godina ima solidne ugovore uvoza kopnenog plina iz Rusije, sada imamo i na srednji rok dobro zakupljen LNG terminal, radimo na razvoju obnovljive energije, a zainteresirani smo za nastavak suradnje u proizvodnji struje iz nuklearke Krško, u kojoj se planira gradnja novog generatora. U naznakama je i razvoj vodikove energetike, za koju postoje značajna sredstva u proračunu EU tijekom sljedeći deset godina.

Svega toda su svjesni i u privatnom energetskom sektoru, čiji su najutjecajniji igrači, tijekom jučerašnje konferencije Večernjeg lista Hrvatska kakvu trebamo, poručili kako će u novim tehnologijama, prirodno, lokomotive biti javne energetske tvrtke, poput HEP-a – piše Ivan Brodić za Energypress

RELATED ARTICLES

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Premium sadržaj

Nedavni komentari