Foto: Facebook

Bivša voditeljica, a danas poduzetnica Mirjana Hrga osvrnula se na svojem Facebook profilu na aktualna društvena događanja. Posebno joj je inspirativno bilo neprimjereno ponašanje turista u Splitu, kao i sve više cijene na hrvatskoj obali.

Njezin status prenosimo u cijelosti.

“Žale se u Splitu da teško alkoholizirana horda turista povraća i urinira po povijesnoj jezgri gdje su smješteni noćni klubovi/barovi za takve, dok su finjaka restorani poluprazni. U prijevodu: Malo sreće od takvih turista. Neka. Zaslužili smo.

Nisu oni problem. U svojim zemljama poštuju i čuvaju što imaju. Ponose se. I skupo nam naplaćuju svaki ulazak u crkvu, muzej, pogled na sliku. Zarađuju. Tamo se ne žalimo na cijene jer ima smisla. Ne nude nam bljuvotine, nego – priču. I to pristajemo platiti.

Ali kad dođu kod jadnika, stanovnika prelijepog komada svijeta i bogate povijesti i shvate da je domaćinima draži euro iz plastične tende sa sumnjivim miješanim mesom nego sama Dioklecijanova palača, onda po istima – uriniraju. S pravom. Jer to im sugeriramo: Ne poštujte nas jer ne poštujemo ni mi sebe.

Pohlepni, primitivni, neodgojeni i neobrazovani ne možemo ni biti svjesni bogatstva koje smo naslijedili, nego sukladno svom dometu – koljemo tele zbog šnicle. Nastavimo li ovako, propast nam je zagarantirana.

I ‘moj’ Osor, na putu za betonizirani i sad već svakog šarma lišeni Mali Lošinj, turisti prolaze kao nekad Karlobag. I da žele, nemaju gdje stati jer – ‘sokol (vlast) ga nije volio’. Naime i danas, 27. 6., unatoč čvrstom “obećanju” gradonačelnice i njezine svite da tako nakon 15. 6. neće biti, stoje kontejneri privatnog građevinskog poduzeća. Skupo im se izmjestiti. Bolje neka Osor pati. Ionako nitko od tih lošinjskih ‘faca’ nema kuću u Osoru.

A da gosti stanu… Da uspiju uopće od table građevinara vidjeti smjerokaze, odmah iza zida našli bi ostatke katedrale iz četvrtog stoljeća, krstionicu… da ne zamaram s Osorom, jer tu nema spasa…ne zanima ih. To je sada sasvim jasno.

Međutim, 10-ak kilometara dalje, ponovno senzacija. Francusko-hrvatski tim upravo čisti nalazište vile iz  drugog stoljeća i pripadajuće crkve, krstionice… čuda.

Pitajte me očekujem li da će bar ovo privesti svrsi i privući fine goste kojima je umjesto bljuvotine i ćevapa draža senzacija od povijesti i arheologije i ne pitaju koliko što košta jer koliko god da košta, nije previše? Neće. Pustit će da propada kao i senzacionalne Zidine Sv. Petra u Osoru. Oni jednostavno ne razumiju.

Zamislite da gradonačelnica i gospođa iz lošinjskog muzeja imaju smisla za prave vrijednosti…

Zamislite da dok brodom prolazite uvalu na Punta Krizi, na putu za Osor pa dalje za Istru ugledate najljepši mogući pozdrav: osvijetljene zidine crkve iz četvrtog stoljeća dok uplovljavate u nekadašnji grad s dvije katedrale: jednom bivšom i jednom sadašnjom, gdje se pod zidovima sadašnjih kuća skrivaju slojevi povijesti: mozaika, kostiju, zidova…gradovi ispod ‘grada’.

Te gradove nećete više vidjeti jer vlast ne zna ništa drugo nego iste nakon provođenja kanalizacijskih cijevi zatrpati. Ovo što vam danas pokazujem, vidjet ćete samo ako vas netko primi za ruku i odvede na lokaciju koje se smatra – lovištem.

Usput do lokacije, vidjet ćete mnogo novih, kamenih zidova koje ograđuju (za sada) negrađevinske parcele i modernih ulaznih vrata kao najave nekog još lošijeg vremena koje dolazi.

Neugodno mi je zbog ovih ljudi što nas vode. Njihova neznanja i nevizionarstva. Neugodno mi je zbog njihove nesposobnosti da održe i banalna obećanja, jer neugodna mi je sama pomisao da s njima išta dijelim. Čak i vrijeme življenja.

Šteta. Mogli smo sve”, napisala je.