Piše Ivan Kujundžić
S puta u Imotu pa put Zagreba, veliki Rilke bi rekao: Gospođe čas je, ljeto bješe predugo, spusti sada sjenu na sunčane ure, a vjetre pusti da poljima jure!
U Varušu na jutarnjim kavicu izložbu uz zdravicu izložbe velikom Tinu, bistri la se mudrost vizija i propalih “projekata” Imotske krajine, a tek po koji lapsus il’ tipfeler makroekonomika Ikiete, ispravljao je prof. Rafael, ne onaj Boban već Spaić.
O porukama iz Imote, s dokoličarskih razgovora, urbi et orbi, prilažem u javnost, pored svih krokija i skica, jednu posebno probranu koju želim posebno podjeliti, u suglasju s prijateljima i običnim pukom, razumnih ljudi, u Imotskoj krajini pa neka odgovorni za prometni i komunalni razvoj Imotske krajine vide i dalje proslijedi te pošalji poruku vlastima nacionalnim, županijskim i lokalnim razina i nivoa, da još jednom razmotre s onima, koji imaju kompetencije i znanje i vizije.
Pozvao sam blaženoga župana Bobana, jer njega Imoćani opjevavaju, a ovdje je ozbiljni problem stoga idemo nadam se u jednu širu javnu raspravu k zajedničkim interesima bitnim za razvoj Imotske krajine. Jer ako ne će politika ide građanska inicijativa.
Ili pravi projekt ili ništa,Imoćani ne prihvaćaju mazanje očiju lošim i površnim rješenjima po narodnoj; muda pod bubrege?! Tri prijedloga pa nek se Imoćani glađu oko bolje,.., no to ne će proći, trebaju nam dugoročne vizije.
Ova ideja kroz naseljena mjesta je suluda i nerazumna demografski jer uništava na tisuće građevinski parcela naselja u populacijskom razvoju.
Cilj svake ceste pa i brze ili brze je razvoj brzina pa i zaobići naselja, a zaobilaznica i budali pred zatvorenim očima stvara viziju crte luka, očito ovim genijalcima u HC, luk se pošemerio u čudne vijuge. Gospodo pogledajte njemačke ceste i ringove i zaobilaznice, Imoćani su ih se nagledali a i ja s mojim pokojnim ćaćom od Münchenu do Garmisch-Partenkirchena.
Brza cesta s četiri trake, kad već nije prošla auto cesta, jedino je moguća po obroncıma Osoja, optimalno je i bez štete op nisko raslinja i makiju, a između ostalog ta brza cesta bi disperzirala ceste i razvoj Imotske krajine na Gornje Podbablje tako cestovno i gospodarski bolje povezanog i jednako vrijednog, dijela Imotske krajine.
Poruka svim hrabrim ljudima i lokalnim političarima nasuprot “foteljerima”, u zadnjih 35.g., odvažimo se braniti interese Imotskog, svjesni problema i 35.godina zapuštenosti i propadanja ali baš sveg gospodarstva, kojeg su veća naselje Grude i Pošušje, na zapećku ostavili.
Rodilište već odavno tu nije, a Sud se u Makarskoj krije, triljska policija, u Prološcu, velika carina iz Vinjana u Ljubuškom…jadna majko?
Ostao je još samo kamen tvrdi, prkos i ponos koji je oblikovao identitet Imoćana i našeg Varuša iz kojeg je krenuo put Hrvatska novi val nacionalne subkulture Tomphsonova, koji nije dovoljan i treba još znanja i pameti ali je nezaustavljiv u obrani našeg identiteta i domovine Hrvatske.
Onaj čvrsti identitet, koji nastoji na koncu promijeniti to jedno nasljeđe loših politika i posljednjom krikom, dalje od ćakula, u Varušu, kod Paške ili na Brani.
Na kraju, šalu na stranu idemo pokušati spasiti što se spasiti da!
Pozdrav iz Imotskog