Dr. Tomislav Jonjić je odvjetnik diplomat, publicist, povjesničar i političar koji je prvi još 23, svibnja 2024. godine objavio kandidaturu na predsjedničkim izborima koji će se održati uskoro. Intervju je izvorno dat za hrhb. info, a mi ga prenosimo uz suglasnost autora. Dr. Tomislav Jonjić je odgovarao na pitanja koja su većim dijelom iz nadležnosti predsjednika Republike Hrvatske, ali i na pitanja koja su općeg karaktera jer birači žele i imaju pravo znati što predsjednički kandidati misle i kakve stavove imaju o bitnim političkim i društvenim pitanjima,
1. Gospodine Jonjiću kako komentirate ovo medijsko ignoriranje i tešku “željeznu zavjesu” koju je duboka orjunaško-udbaška država spustila na vas, tako da niste dobili niti sekunde u njihovim medijima, dok drugi kandidati dobijaju svakodnevno prostor u pisanim i elektronskim medijima, forsirajući čak i neke kandidate s kojima dijelite slično biračko tijelo. Ali nisu samo mediji duboke orjunaške države ti koji vas ignoriraju. Jedna utjecajna lokalna TV-kuća je naprasno ukinula jednu kontakt-emisiju, jer su gledatelji koji su se javljali pretežno govorili da će glasovati za vas. Kako to tumačite? Prvenstveno medije duboke orjunaško-udbašpke ekipe. Je li to ignoriranje vas kao predsjedničkog kandidata, rezultat njihovog stava da ste im nebitni ili ono što ja mislim, da vas se plaše. Pa čak ne žele o vama ni negativno govoriti jer bi i tako skretali pozornost nas. Primjera radi čak je i ona karikaturaalna osoba pod pseudonimom Aurora Weiss nemušto pročitala nešto s papira na TV s nacionalnom koncesijom. Kako ovo sve komentirate?
Mislim da je oko toga sve jasno. Činjenice koje spominjete nepobitne su, a medijska blokada kojoj sam izložen već skoro šest mjeseci, od najave moje kandidature pred kraj svibnja do danas, nezapamćena je. Ona, međutim, pokazuje najmanje tri stvari. Prvo, pokazuje tko doista vlada hrvatskom državom. Drugo, ona bjelodano svjedoči da me ti mediji, od kojih je dobar dio u stranom vlasništvu, doživljavaju kao opasnost za poredak koji je Hrvatsku doveo u današnji težak položaj. I treće, ona pokazuje zašto je moja kandidatura bila nužna. A kad bude okrunjena uspjehom, i Hrvatska će krenuti u drugom smjeru, vraćajući se sama sebi.
2. Kako komentirate dosadašnje djelovanje Zorana Milanovića na funkciji predsjednika države? Kako komentirate njegov zaokret od 180 stupnjeva prema Hrvatima u BiH? Od nekadašnjeg podržavatelja kršenja prava Hrvata u BiH, podržavanje drugog muslimanskog predstavnika Željka Komšića, sudjelovanja na skupovima SDP BIH koja nikakve veze nema sa socijal-demokracijom nego je često ekstremnija u stavovima od nominalno nacionalističke SDA. Počeo je dijeliti odlikovanja hrvatskim postrojbama iz BiH, obilazi hrvatske krajeve a istovremeno se ponaša kao Dodikov Sancho Pansa. Čak poručuje svjetskim čelnicima “Ne dirajte Dodika”. Je li to kontradiktorno s obzirom ako znamo kakvu su sudbinu doživjeli Hrvati u toj tzv RS. I mislite li da ,je ovaj Milanovićev “novi gimnastičarski element” iskren , ili je “briga” o Hrvatima BiH samo štaka kojom Milanović šepa za srpsko-ruske interese?
Moja ocjena Milanovićeva mandata apsolutno je negativna. Ni kao predsjednik vlade ni kao predsjednik države on nije učinio ništa dobro za Hrvatsku. Ono što se vama čini, da je odjednom počeo pokazivati skrb za Hrvate u BiH, samo je privid i jeftina politička taktika. Što Milanović doista misli o Hrvatima koji žive izvan područja Republike Hrvatske, pokazao je kao predsjednik vlade. Tada im je, sjetimo se, htio onemogućiti pravo sudjelovanja u hrvatskome političkom životu, a kad u tome nije uspio u cijelosti, nevoljko je pristao na to da se broj zastupnika s 12 smanji na tri. To je autentični Milanović, sve ostalo su fraze i bacanje prašine u oči.
3. Na tragu predhodnog pitanja htio bi vas pitati kako je Milanović dobio neke simpatije i od dijela desne javnosti iako je u vrijeme njegovog predsjednikovanja vladom nasilno uvođena ćirilica u Vukovar, da bi tako skrenuo pozornost sa izručenjem udbaškog dvojca, pisao pisma EU kako se on bori s hrvatskim fašistima, dok ga oni gnjave sa stvarima od prije 50 godina, uhićivao vukovarske ratnike i očeve poginulih branitelja, jedan branitelj je preminuo nakon torture a za vrijeme njegovog predsjedanja vladom, dogodilo se nešto što se nije dogodilo od poratnih vremena Drugoga svjetskog rata, pokušaj upada interventne policije u crkvu i napad na ratne vojne invalide?
Kako rekoh, Milanović je autentični izdanak jednoga jugoslavenskoga komunističkog brloga. Njegovi potezi koje ste nabrojili, a moglo bi ih se nabrojiti još puno, izraz su onoga što on misli i što osjeća. A ono što pokazuje u posljednje vrijeme, najobičniji je komadić sira u mišolovci u koju pokušava namamiti Hrvate. Ne mislim, međutim, da su Hrvati toliko glupi da se daju uhvatiti na takav mamac, a svakako jest sumnjivo da i većina medija i većina političara, uključujući i neke aktere na tzv. desnici, zaboravljaju i prešućuju sve sramotne aspekte Milanovićeve političke karijere.
4. Kako komentirate infiltraciju srbijanskih medija u hrvatski javni prostor. Nova TV. N1 koji doduše nema nacionalnu koncesiju a govori se da su i neki tiskani mediji u srbijanskom vlasništvu. Je li to normalno da nam medije i javno mnijenje kreiraju mediji čiji su vlasnici u Srbiji? Je li to sigurnosna prijetnja za Hrvatsku i što bi trebala SOA raditi u toj stvari? Kako to da pod krinkom crkvene zastave srpske zastave vijore slobodno na svim hramovima SPC, koja je bila jedna od glavnih motora agresije na Hrvatsku, a državu Hrvatsku ne priznaje ni dan-danas u njezinim granicama, nego je u svojim poslanicama koje se čitaju u Hrvatskoj čestitaju kako oni kažu “praznici” vjernicima u Lici, Dalmaciji, Kordunu, Baniji, Slavoniji i Hrvatskoj te time jasno sugeriraju da ove regije i podregije ne smatraju dijelom Hrvatske. Dok se hrvatska zastava u Srbiji smije vijoriti samo na hrvatskom veleposlanstvu, a često i tamo bude spaljena i uništena.
Velikosrpski imperijalizam u biti ne mijenja svoje lice tijekom skoro dva stoljeća. On nastupa ili kao otvoreno velikosrpstvo ili se zaodijeva u jugoslavenske fraze. I u jednome i u drugom slučaju on je prijetnja egzistenciji hrvatskog naroda i hrvatske države. Jasno je da bi hrvatske sigurnosne službe na to trebale reagirati, a one će to i činiti onda kad postanu doista hrvatske. Danas to one, nažalost, nisu: iz njih je otpušten ili umirovljen veliki broj časnih, poštenih i profesionalnih hrvatskih rodoljuba, kako bi one tako, razvodnjene i ošamućene, mogle izvršavati tuđinske naloge u tuđinskom interesu.
5. Što mislite o tome da država Hrvatska izdašno financira i takvu SPC, financira pravoslavnu gimnaziju u Zagrebu. Možete li zamisliti da Srbija financira srednju katoličku školu pa makar ne imala nacionalni predznak jer je katolička crkva univerzalna za razliku od pravoslavnih nacionalnih crkava?
Nedopustivo je da se o trošku hrvatske države odvija protuhrvatska djelatnost, bilo to na svjetovnome, bilo na crkvenom planu. No, i to se pitanje rješava na izborima: jedna doista hrvatska većina u Hrvatskome državnom saboru iznjedrila bi hrvatsku, a ne protuhrvatsku vladu, pa bi ta skrbila o hrvatskim narodnim i državnim interesima.
6. Što mislite o tome da je 2004. potpisan sporazum između države Hrvatske i države Srbije po kojemu je dogovoren paritet u zastupanju nacionalnih manjina. Hrvatska je ispunila sve pa vjerojatno deset puta više od dogovorenog a Srbija ništa. Srbijanska premijerka, inače porijeklom Hrvatica s očeve strane ali žestoka protuhrvatica, izjavila je kao predsjednica vlade da joj ne pada napamet uvoditi obvezne predstavnike za hrvatsku manjinu u Srbiju. Kako to objašnjavate? Kolektivnim hrvatskim mazohizmom, djelovanjem orjunaško-duboke države koja je pustila pipke i među Hrvatima u BiH?
Odgovor je zapravo isti kao na prethodno pitanje: mi smo naviknuli birati predsjednike države koji su samo nominalno Hrvati, baš kao što naše vlade predvode ljudi koji su samo nominalno Hrvati. Supstancijalno, i jedni i drugi zapravo su ljudi čije su noge još duboko u jugoslavenskoj i komunističkoj močvari. Jasno je da takvi ne mogu i ne žele zastupati hrvatske nacionalne i nacionalističke pozicije, i da se ne znaju i ne žele suprotstaviti protuhrvatskim koncepcijama.
7. Možete li nam reći što mislite o otvaranju 40 tzv “kulturnih centara” koji se grade u Hrvatskoj uz izdašnu pomoć hrvatske vlade? Postoji li sličan primjer u svijetu da neka nacionalna manjina koja je velikim dijelom sudjelovala u ratu protiv Hrvatska ima toliko “centara” u državi koju su pokušali uništiti? Mislite li da su to “kulturni” ili možda obavještajni centri?
Nije mi poznat sličan primjer, ali – po spremnosti na prostiranje po podu u vlastitoj državi mi ionako prednjačimo. Što se samim tih centara tiče, nemam dovoljno podataka da bih ustvrdio kako su posrijedi obavještajne ustanove. No, povijesno nas iskustvo uči da nemamo razloga vjerovati da će oni u bilo kojoj situaciji djelovati na korist hrvatskog naroda i države.
8. Što mislite o stanju i pravu Hrvata u Srbiji? Kako objašnjavate nerazmjer utjecaja koji imaju Srbi u Hrvatskoj i nepostojanju ijednog kolektivnog prava Hrvata u Srbiji? Oni sad imaju fikusa u vladi Srbije, Tomislava Žigmanova, “pokretnog nosača srbijanske zastave”, kojom se ogrnuo zajedno s većinom srbijanskih ministara (neki manjinski ministri nisu to učinili) kad je izglasavana rezolucija o genocidu u Srebrenici. Da navedem jednu crticu kao primjer stanja Hrvata u Srbiji i koliko taj ministar vrijedi. Mediji su izvještavali da se u nekoj državi održava natjecanje nacionalnih manjina u nogometu i da Hrvati iz Srbije nisu došli jer im srbijanska vlada nije osigurala sredstva. Pošto se radi o minornom iznosu, kako komentirate desetine milijuna eura koje dobivaju SPC i srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj, s time da hrvatska manjina ne može otputovati ni na neko manjinsko sportsko natjecanje jer im srbijanska vlada ne želi to financirat? Istovremeno su u zapećak sklonjeni i ignorirani i nemaju nikakav utjecaj svi oni Srbi koji su se borili za svoju domovinu Hrvatsku.
I ovo vaše pitanje zapravo je nizanje ilustracija našega servilnog ponašanja, kakvo možemo sresti praktično na svakom području društvenog života. Zapanjujuće je da manje dostojanstva i hrabrosti pokazujemo danas, kad imamo svoju državu, nego u ranijim razdobljima kad tu državu nismo imali, ali se ipak nismo dali gaziti. Ta nam činjenica, bojim se, daje dosta mračnu sliku budućnosti ako u kratkom roku nešto ozbiljno ne promijenimo.
9. Kako komentirate djelovanje SDSS-a i Milorada Pupovca u hrvatskom javnom i političkom životu? Ponekad se čini da je Milorad Pupovac gaulajter Hrvatske, okupacijski upravitelj, kolonijalni upravitelj, kojega se pita mišljenje o svakom spornom političkom pitanju u Hrvatskoj. Mislite li da je to isti onaj Raškovićev, Martićev Hadžićec SDS koji je dodao samo jedno slovo “da se Vlasi ne dosjete”. I što mislite generalno o manjinskim zastupnicima u hrvatskom saboru koji skoro redovno odlučuju o vladi. U EU uopće ne poznaju takav sustav. Čak je Venecijanska komisija dala preporuku da se ukidaju zastupnici nacionalnih manjina kako bi se one lakše integrirale u društvo. Naši političari koji inače u svemu slušaju europske institucije, tu nisu poslušali. Kako komentirate tu neposlušnost hrvatskih vlasti prema preporuci Venecijanske komisije? Da još navedem da sama Hrvatska ima više zastupnika nacionalnih manjina nego cijeli ostatak EU, a nigdje ne odlučuju ne o vladi nego npr u Mađarskoj mogu samo sudjelovati o raspravama koje se tiču njihovih prava? Hoćete li vi ako postanete predsjednik tražiti ispunjavanje dogovora iz 2004. i tražiti ono što je alfa i omega u međunarodnim odnosima, a to je reciprocitet.
Moj program, koncipiran u 30 točaka, već mjesecima je svakomu dostupan na internetskoj stranici, pa iz njega svatko može pročitati moje mišljenje o toj problematici. Zastupam, naime, posve jasno i nedvosmisleno stajalište da povlašteni zastupnici tzv. nacionalnih manjina ne bi smjeli odlučivati o sastavu hrvatske vladi niti o donošenju državnog proračuna. To bi, uostalom, bilo u interesu i etničkih zajednica koje oni tobože predstavljaju, jer ih njihove etnobiznismenske elite zapravo za svoj račun antagoniziraju s hrvatskim narodom. A sam Milorad Pupovac želi biti lider Srba u Hrvatskoj, lider ljevice, ujedno dio hrvatske vlasti u koaliciji s Plenkovićem, ali i agent srpske države u Zagrebu. Jasno je da je njegova pozicija neprirodna i neprihvatljiva.
10. Što mislite o politici bosanskih Muslimana prema Hrvatima u BiH? Stalno nametanje svog kandidata za člana predsjedništva, napadima na prava Hrvata, karakteriziranje Hrvatske kao agresora jednakom Srbiji, iako se ne pamti da su se naoružavali preko Srbije, da su utočište od rata tražili u Srbiji ili da su se liječili u Srbiji. Ponekad se stječe utisak da bosanski Muslimani imaju stav da je njima Hrvatska dužna uvijek i svuda na svoj trošak i svim svojim kapacitetima pomagati bez ikakvog pozitivnog povratnog momenta nego se čak da osjetiti veća mržnja prema Hrvatima i Hrvatskoj nego prema Srbima i Srbiji. Što ćete vi poduzeti ako postanete hrvatski predsjednik u poboljšanju prava Hrvata BiH i prekinuti iživljavanje sarajevske političke čaršije nad Hrvatima u BiH?
I o tome vrlo jasno govorim u svom programu, ukazujući i na neke povijesne poučke. Sustavno se radi na potkapanju konstitutivnih prava hrvatskog naroda u BiH i na pretvaranju Hrvata u beznačajnu manjinu. To je smisao bezbrojnih promjena Daytonskoga mirovnog ugovora koji se beziznimno mijenja na štetu Hrvata, ali je to, nažalost, smisao djelovanja odnarođenih i protuhrvatskih elita koje su dovedene na vlast u Hrvatskoj. Naš položaj u BiH nije lagan, i Hrvati s obje strane granice moraju biti odlučni i usklađeni u djelovanju kako na unutarnjem, tako i na međunarodnom planu, kako se taj položaj ne bi pretvorio u katastrofu.
11. Što mislite o politici “srpskog sveta” koja je svoju destruktivnu snagu pokazala u Crnoj Gori iako se na zadnjim lokalnim izborima u Podgorici i na popisu pokazalo da se Crnogorci ne će tako lako dati. Mislite li da hrvatska vlast dovoljno pomaže suverenu Crnu Goru i brine li se dovoljno o Hrvatima u Crnoj Gori čije kulturno i vjersko naslijeđe u Boki Kotorskoj iznosi skoro 100% cjelokupnog kulturnog naslijeđa Boke?
Tzv. međunarodna zajednica želi očuvati Srbiju kao svog saveznika i svoje uporište na jugoistoku Europe. Zato se Srbima dopušta ekspanzija u BiH, Hrvatskoj i Crnoj Gori. A posve jasno je da službena hrvatska politika ne pruža dovoljno potpore našim sunarodnjacima u Crnoj Gore niti pretežnom dijelu Crnogoraca koji se odupiru podjarmljivanju i posrbljivanju Crne Gore.
12. Što mislite o ruskoj agresiji na Ukrajinu? Mislite li da Hrvatska i Zapad, NATO, pomažu dovoljno. Sliči li vam ruska agresiju u potpunosti na srpsku agresiju na Hrvatsku. Iste su karikaturalne srpske i ruske krajine po Hrvatskoj i Ukrajini. Isti su izgovori (ugrožena srpska odnosno ruska manjina”) i iste nakane. Otcjepljenje hrvatskog-ukrajinskog teritorija uz pomoć domicilnih Srba-Rusa. Što mislite o “argumentu” koje izriču pojedini saborski zastupnici da mi ne trebamo nikome pomagati, pa ni Ukrajini jer i nama nitko nije pomagao. Svrstavamo li se tako u one koje smo nekad prezirali? I što mislite o “argumentu” da rat u Hrvatskoj nema nikakve sličnost s ratom u Ukrajini, jer nama nitko nije pomagao a Ukrajini pomaže zapad. Kako komentirate to da neki, pa čak i saborski zastupnici ne znaju razliku između karaktera rata i međunarodne reakcije na rat, što su posve različite stvari?
Simpatiziram s ukrajinskim narodom, svakako i zbog velikih sličnosti koje postoje između hrvatskoga položaja nekad i ukrajinskoga danas. Uz to, povijest nas uči kako je bolje da se u susjedstvu jugoistočne Europe ne nalazi ekspanzionistički raspoložena Rusija nego miroljubiva i neekspanzionistička Ukrajina. Slijedom toga zagovaram svaki oblik pomoći Ukrajini koji nas ne dovodi u izravnu konfrontaciju s Rusijom, jer mi kao malobrojan narod ipak nemamo razloga prednjačiti u rješavanju svjetskih sukoba, ali imamo razloga suprotstaviti se agresivnoj politici i težnji da se ratom mijenjaju granice suverenih država.
13. Što mislite o nekontroliranom uvozu radne snage? Je li to samo nedostatak radne snage u Hrvatskoj ili planirana zamjena stanovništva. Kako je moguće da radnik iz Nepala ili neke druge države dobije radnu dozvolu vrlo brzo a potomci hrvatskih iseljenika koji se imaju želje vratiti u zemlju svojih predaka čekaju i po tri godine da dobiju potrebne dokumente?
I na to pitanje, kao i na prethodna, odgovoreno je u mom programu. On se na zadržava samo na zahtjevu za oštrim otporom svim ilegalnim migracijama i ozbiljnom ograničenju uvoza stranih radnika, nego i nastoji ponuditi model koji bi olakšao povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske te Hrvatima u iseljeništvu ponudio staru domovinu kao mjesto poželjna povratka odnosno života. Mislim da je tamo ponuđeni model provediv, a za to je u prvom redu potrebna politička volja koje nažalost nema.
14. Što mislite o bolesti Zapada gdje se promovira “kultura smrti” buja tzv. woke kultura, o samovoljnom mjenjanju spolova i svemu onome što prati to svojevrsno ludilo gdje se može dogoditi nešto na poput Olimpijade u Parizu da otvaranje i zatvaranje ima sotonske elemente?
U programu sam se očitovao i o tome. Kao katolik, na etičkome i socijalnom planu zagovaram nauk Katoličke crkve. Znadem da ni svi Hrvati nisu katolici, ali je katolički etički i socijalni nauk toliko usavršen, snošljiv i širokogrudan da mislim kako bi se oko njega mogao postići pristanak najširih društvenih slojeva. S obzirom na to, mislim da ne trebam puno obrazlagati – bojim se da nakon moralnoga i kulturnog propadanja jedne civilizacije, uvijek slijedi i ono opipljivo odnosno materijalno i fizičko propadanje.
15. Što mislite o tzv. antifašizmu koji se sve više slavi i veliča u Hrvatskoj, pa se čak i pod pokroviteljstvom vlade slave i brutalni koljački pohodi nakon tzv “ustanka u Srbu”, gdje smo se svrstali kao jedina država na svijetu koja slavi pokolj nad vlastitim civilima među kojima je bila masa djece, žena, staraca, gdje se dogodio onaj poznati pokolj pored Kulen Vakufa, masovna ubojstva hodočasnika kod Drvara, ubojstvo župnika Jurja Gospodnetića, ubojstvo cijele obitelji lugara Babića kod Bosanskoga Grahova i cijele njegovo obitelji od kojih osmero djece, pokolj u Boričevcu gdje je Plenkovićeva vlast navela na malom spomeniku da su žrtve stradale, ne od zločinaca, nego od “ustanika”, što je pozitivan pojam. Nije bilo vojnog sukoba sa snagama NDH što bi podrazumijevao definiciju ustanka, nego je bio krvavi koljački pohod. Jugoslavenske zastave se slobodno vijore po Hrvatskoj dok se istovremeno uhićuju i kažnjavaju oni koji nose hrvatska obilježja poput pozdrava “Za Dom Spremni”, što je, pa makar bilo i dio ustaškog naslijeđa jednostavna spremnost za obranu vlastitog doma. Čak se u tom svojevrsnom ludilu i protuhrvatstvu problematizira prvo bijelo polje na hrvatskom grbu. kako ćete se postaviti prema protuhrvatskom propartizansko-komunističkom naslijeđu a kako prema izražavanju političkog hrvatstva čiji su dio i insignije HOS-a i pozdrav ZDS.
Pišem o tom problemu više od 34 godine, a objavio sam više od dvije tisuće članaka i jedanaest opsežnih knjiga, od kojih su četiri znanstvene monografije. Više od 27 godina uređujem „Politički zatvorenik“, časopis kojemu sam uredio više od 230 brojeva, a on se primarno bavi jugoslavenskim komunističkim zločinima. Zato svatko tko o meni išta znade, zna što o tome mislim. Zato sam, uostalom, i u svom programu podsjetio na to da službeno veličanje tzv. antifašizma nije ništa doli pokušaj rehabilitacije i reafirmacije jugoslavenskoga komunizma, baš kao što isticanje ZAVNOH-a i tobožnjeg oslobođenja 1945. predstavlja negaciju temeljnih načela hrvatskog ustava.
16. Što mislite o “jasenovačkom mitu” gdje je broj samo umanjen u odnosu na nebulozni srpski kako bi ga Hrvati lakše progutali, gdje je par mladih matematičara našla tolike greške, ponavljanje imena i prezimena, nepostojanje osnovnih podataka o žrtvi, nalaženje žrtava preminulih na drugim mjestima pa čak su na popisu i ljudi koji su preživjeli Drugi svjetski rat. Zašto srpsko-orjunaško-udbaška klika skače na noge na sami spomen istraživanja Jasenovca kojeg traže politički Hrvati i povjesničari a tome se žestoko protivi sadašnja vlast u Hrvatskoj predvođena Andrejom Plenkovićem i njegovom ministricom kulture notornom Ninom Obuljen-Koržinek. Ne bi li prevenstveno njima bilo u interesu da se Jasenovac do kraja istraži?
I na to sam, eto, odgovorio u svom programu. U našemu je nacionalnom interesu da se znanstveno istraže i utvrde sve žrtve Drugog svjetskog rata i poraća. Zato predlažem međunarodno interdisciplinarno povjerenstvo kojemu tu zadaću treba povjeriti. Interdisciplinarnost je nužna zato što se tu ne radi samo o historiografskom istraživanju, nego su potrebni i patolozi, forenzičari i sl. A međunarodni karakter tog povjerenstva potreban je iz istih onih razloga iz kojih su zločine u Katynu i na Ovčari istraživali stručnjaci iz više država. Strašno je zapravo da do jednoga takvog istraživanja još nije došlo, a još je strašnije vidjeti odakle sve dolaze otpori toj ideji.
17. Koji će biti vaši prvi potezi ukoliko postanete hrvatski predsjednik , što vam ja od srca želim i da Republika Hrvatska, napokon, nakon raznih rashrvata poput Mesića, Josipovića, Grabar-Kitarović, Milanovića, dobije političkog Hrvata za predsjednika i to iz Imotskog, “hrvatske Sparte” kako ju ja nazivam”.
Ne računajući naizgled tehničke, a zapravo vrlo važne stvari kao što je formiranje kabineta, prvu zadaću nameće dramatičan trenutak u kojem se nalaze i Hrvatska i cijela Europa. Potrebno je, naime, uspostaviti normalan i civiliziran dijalog predsjednika vlade i predsjednike države, kako bi Hrvatska napokon postala normalna država, država koja ima jednu, a ne više vanjskih i unutarnjih politika. Nakon toga idemo u realizaciju mojega programa, korak po korak, uz potporu hrvatskog naroda.