Ivica Granić: Birači poručili kako je doba guslara i serdara neumitno prošlo, zelenu ljevicu može pobijediti samo intelektualna građanska desnica

0
Foto: Dugopolje org

Piše Ivica Granić

ANALIZA IZBORA U SPLITU

Birači poručili kako je doba guslara i serdara neumitno prošlo, zelenu ljevicu može pobijediti samo intelektualna građanska desnica

Ivica Puljak rođeni je Splićanin, potječe iz radničke obitelji, u život je, kako navodi, krenuo iz siromašne četvrti u kojoj je proveo predivno djetinjstvo, odrastajući uz roditelje i tri sestre. Osnovnu je pohađao na Plokitama, tipično je dijete Splita, a svako dijete Splita sanja da igra u Hajduku. Igrao je i on, i to četiri godine, od 12. do 16. godine. Srednju Tehničku je također završio u Splitu, studirao je elektrotehniku, te je već na prvoj godini shvatio kako ga zanima fizika. Nakon diplome na splitskom FESB-u 1994. godine magistrirao je fiziku elementarnih čestica na PMF-u u Zagrebu. Konačno, fiziku elementarnih čestica doktorirao je na prestižnom sveučilištu Pierre i Marie Curie u Parizu. Naučio je jezike, služi se engleskim i francuskim

Javno su to dostupne generalije o gospodinu Puljku, mogu se pronaći na internetu. U međuvremenu se Ivica Puljak prebacio u sferu politike, a njegov izbor za gradonačelnika grada Splita u promatračkim krugovima predstavljao je iznenađenje. Kako je poznato, svojevoljno je abdicirao, te na koncu, na izvanrednim izborima, u prvom krugu opet pobijedio.

I to s osjetnom razlikom, što bi se moglo nazvati novim iznenađenjem u odnosu na prognoze s kojima su kandidati, svaki u svom terminu i na svoj način, ušli u ove izbore.

Razvoj događaja pokazao je da su mnogi promatrači, a među njima ponekad i autor ove kolumne, znatno precjenjivali snagu konkurencije, to jest Đogaševih i Kerumovih populističkih aduta. Iako po općem dojmu prilično popularan Đogaš se na kraju jedva provukao u taj drugi krug u kojem će, bez mnogo dramatike, izgubiti s više od petnaest posto razlike.

Da nije splitskih kvartova tradicionalno sklonih HDZ-u, svojevrsne splitske dijaspore, spomenuta razlika u prvom krugu bila bi i primjetno veća, što znači da gospodin Đogaš u Splitu uživa poprilično relativističku podršku, iako je, obzirom na izlaznost, u apsolutnome omjeru osvojio solidan broj glasova, blizu dvanaest tisuća.

Izborna analiza i razna iznenađenja

Trijumf gospodina Puljka bez sumnje će danima biti tema raznih analiza. U tom smislu do drugog kruga izbora najviše će posla biti za HDZ i desnicu, koji su doživjeli potpuni debakl, a problem je veći jer dva puta uzastopce glatko gube. Iako je HDZ ove godine i u gradskom vijeću ostvarila sličan postotak u odnosu na prošlogodišnje izbore, kao i osječki doktor Vice koji je osvojio 23,25, a Đogaš 25,67 posto glasova, razlika u brojevima je golema.

Nema sumnje i kako će poseban segment analize biti rezerviran za rezultate po kotarima. Koji daju sasvim novu dimenziju lošem ishodu za HDZ, koliko na polju izlaznosti toliko na činjenici o slaboj podršci u određenim kvartovima, koji su do jučer praktički bili HDZ-ove utvrde.

Na primjer, Đogaš je pobijedio u pet gradskih kotareva i šest mjesnih odbora, a Žrnovnica jedina nije pripala HDZ-u – sa 75 glasova prednosti izabrali su Ivicu Puljka. Stanovnici Mejaša, Neslanovca, Sirobuje, Šina i Visoke većinom glasova su povjerenje dali HDZ-ovu kandidatu, ali se ne može govoriti o uvjerljivoj prednosti.

Na Visokoj je, primjerice, desnica pobijedila s tek pet glasova u njihovu korist, a na Neslanovcu je za premoć HDZ-a presudilo šest birača. Na Mejašima, u utvrdi Vice Mihanovića koji je dugo bio na čelu toga kotara, kandidat Zoran Đogaš pobijedio je sa 114 glasova prednosti, dok je na Sirobuji imao 96 glasova više od Ivice Puljka. Međutim, ovaj put je na Brdima pobjeda pripala Centru, gdje je Puljak dobio 109 glasova više od HDZ-ova nestranačkoga kandidata, a na susjednim Ravnim njivama prednost Puljka još je veća – 253 glasa razlike u odnosu na Đogaša.

Na Pujankama, gdje se uvijek glasovalo za desne opcije, Puljak je uvjerljivo pobijedio osvojivši 990 glasova, naspram HDZ-ova kandidata s 493. Riječ je o gotovo 500 glasova razlike. Uvjerljiva je njegova pobjeda i na Mertojaku, Mejama, Manušu, Lokvama, Gripama, Bačvicama, Kmanu i Kacunaru, a na Bolu i Spinutu je ‘dotukao’ Đogaša s čak tisuću glasova više. Premoćno je pobijedio Puljak i na Trsteniku, sa 640 glasova prednosti, na Bačvicama sa 657 glasova više, Lučcu – 580 glasova prednosti, kao i na Mertojaku, s 583 glasa više od Đogaša. Na Splitu 3, gdje je trenutačno na čelu HDZ-ova Ivana Zelić Relata, Puljak je osvojio čak 860 glasova više od nestranačkog HDZ-ova kandidata.

Građani kotara Grad i Varoš očito smatraju da im Puljak može pomoći u rješavanju komunalnih problema. Naime, Puljak je u kotaru Grad dobio čak 471 glas prednosti u odnosu na Đogaša, a u Varošu, gdje i sam stanuje, Đogaš je osvojio 225 glasova manje od Puljka. Zanimljivo je da je u kotaru Blatine-Škrape SDP-ov kandidat Davor Matijević, koji slovi za iznimno uspješnog šefa toga kotara, osvojio tek 234 glasa, Đogaš 359 glasova, a Puljak svemirskih 747.

Jedan nedostajući mandat

Na koncu, kada se sve zbroji i oduzme, Puljku je nedostajalo ukupno tek 500-tinjak glasova do apsolutne pobjede na ovim izborima, i njihova okončanja već u prvom krugu. Kada se zna kako je gradsko vijeće, sa strankom Centar, osvojio praktički samostalno, to jest s jednim nedostajućim mandatom, onda je jasno kako je u Splitu eksplodirala politička atomska bomba, i to glasnije i intenzivnije od bilo koje do sada, gledajući od osamostaljenja do danas.

Uzroci poraza

Gospodin Đogaš pokopao je zapravo sam sebe. Dozvolio je da ga povezuju, a i sam se pojavljivao u javnosti, s određenim opskurnim likovima, čime je zabio posljednji čavao u lijes svoga gradonačelničkog mandata. U sučeljavanjima i nastupima uopće bio je bolji od očekivanja, po scenskoj dinamici često je nadmašivao konkurenciju, no definitivno ga je uništilo agresivno povezivanje s tim najreakcionarnijim segmentima hrvatskoga društva.

Kod birača to više ne prolazi, dolazi novo vrijeme koje traže nove vrijednosti. To je ono što ni gospodin Đogaš, a niti ostali kandidati desnice, izgleda nisu shvatili.

S jedne strane odsutnost kvalitetnog programa i kvalitetnih tema, poput recimo okolišne problematike, zelene politike, ekologije ili recimo ekološke proizvodnje hrane, zatim, obzirom da se u modernoj političkoj komunikaciji odavno odmaknulo od klišea ‘lokalni izbori – komunalne teme’, do recimo proeuropskih tema, ulaska Hrvatske u Eurozonu ili u Šengen, a s druge strane permanentna nazočnost recimo ratnih veterana, udruga ili zapovjednika borbenih brigada na izbornim skupovima, permanentno obljetničarenje, forsiranje blažih ili radikalno desnih populističkih tema i slično, svi su oni gospodina Đogaša u kampanji neformalno pretvorili u svoga kandidata što je kod Splićana samo probudilo inat i volju da na izborima pokažu kako ne žele dopustiti da im upravo taj krug kroji sudbinu.

Sociološka dimenzija pobjede

Lijevi krugovi nesumnjivo će Puljkovu pobjedu dočekati kao dar s neba, sociološki značajnu u prvome redu po tome što naglašava kako se Split polako, ali postojano, nastavlja transformirati u, uvjetno rečeno, modernu građansku sredinu. No, to je, bez sumnje, pretjerano. Split je odavno takva sredina, a ako se baš inzistira na takvim razvoju događaja i takvoj logici, onda valja naglasiti kako su upravo Splićani, u vrijeme ‘najtvrđeg’ Tuđmanizma, birali gradonačelnike poput Nikole Grabića iz HSLS-a (1993.g.), zatim u kontinuitetu Ivana Škarića također iz HSLS-a, Slobodana Beroša iz SDP-a, Miroslava Buličića iz LS-a, te tek 2005. Zvonimira Puljića iz HDZ-a.

Novo vrijeme, nove vrijednosti

Takvo razmišljanje je, dakle, pretjerano. Ali bi se moglo zaključiti kako Splićani ovakvim razvojem događaja traže nova pravila životne i političke igre, u kojoj ništa više ozbiljno ne bi mogli diktirati fanatici za koje je vrijeme stalo 1995. godine, razni čuvari revolucije, nacionalistički opsjenari, guslari, serdari i tako dalje, pa čak ni radikalniji dio klera, koji razvoj bilo kakve građanske demokracije u pravilu voli prezentirati kao evidentno ugrožavanje ‘tradicionalnih vrijednosti’ hrvatskoga društva.

Čini se kako gospodin Đogaš ništa od toga nije shvatio, a njegova manifestirana nesposobnost da uoči dimenziju psihološke preobrazbe društva, i da, zatim da, u skladu s tom nesposobnošću, dio kampanje odluči utemeljiti na borbi protiv izmišljene ‘komunističke opasnosti’ kakva se po njegovim skrivenim porukama skrivala u Puljku, kod većine građana razvila je spoznaju da čovjek jednostavno nije kompetentan da postane gradonačelnik jednog velikog grada u dvadeset prvom stoljeću.

Metodološki obrazac za HDZ

Analiza Đogaša služi nam ovdje kao metodološki obrazac preko kojeg se može detektirati postojano mijenjanje hrvatske kolektivne svijesti, u kojoj folklorno-rodoljubni arhikonzervativizam, na visokim političkim razinama barem, definitivno odlazi u povijest, i onima koji se za njega pragmatički vezuju ne može više donijeti nikakve bitne profite.

Došlo je vrijeme moderne građansko – suvrenističke desnice, što će kod aktualnih stranačkih vođa, ili užeg vodstva, izazvati stanovite probleme, jer upravo oni koji su na splitskim izborima do nogu potučeni drže praktički sve upravljačke poluge manje – više svih desnih političkih stranaka ili udruga.

Kad je riječ o pobjedniku izbora, Ivici Puljku, on je dosljedno vodio razmjerno suzdržanu i pristojnu kampanju, lišenu panike i agresivnosti, što se za njega pokazalo dobrim. Mirno je prodavao ‘bozu’ o jednakosti, slobodi, pravdi, demokraciji, borbi protiv klijentelizma, sektaštva, nepotizma i kriminalaca koji su do jučer vladali Splitom, i možda i placebo-efektom uvjerio pacijente da je upravo on pouzdan lijek.

Puljak i Plenković

Lako je, međutim, biti pametan nakon bitke. Činjenica je da su gospodinu Puljku mnogi, upravo zbog njegova stila, drastično umanjivali izglede i relativizirali vrijednosti anketa koje su mu uvijek davale prednost. U zadnjoj fazi, međutim, presudno mu je pomogao ne samo njegov, nazovimo to tako, intelektualni stil, nego i njegov konkurent Željko Kerum, sa primitivnom i kontraproduktivnom SMS prepiskom i srpskim nepostojećim maloljetnim starletama. Da je gospodin Đogaš kojim čudom oštro zaigrao na građanskom umjesto na folklornom terenu, pitanje je kakav bi bio rezultat. Svatko, međutim, igra politički tenis u skladu sa svojim vizijama i sposobnostima. Ivica Puljak ne će možda biti gradonačelnik od iznimnog nadahnuća, no dobro će reprezentirati Split i Hrvatsku pred svijetom. S intelektualnom potkovanošću i elitnim obrazovanjem ima preduvjete da postane respektabilan sugovornik na domaćoj ili međunarodnoj sceni, a osim toga vjerojatno će dobro surađivati i s Andrejom Plenkovićem, kojemu je nakon definitivnoga obračuna sa ‘unutarstranačkom desnicom’ Puljak zapravo idealan sugovornik.

Još dva tjedna

Ivica Puljak kao gradonačelnik i Andrej Plenković kao Premijer na neki način odražavaju ono o čemu se u zadnje vrijeme sve glasnije šuška, a to je duh ‘HDZ-a i velike koalicije’ koja se u vremenu teške krize često zna spomenuti kao pragmatička, ako već ne i formalizirana nužnost. S umjerenim izjavama i svojevoljnom abdikacijom Ivica Puljak je pokazao snagu i odvažnost, zatim i da osjeća puls vremena. Shvatio je na vrijeme kako neposredni napadi na njega mogu napadače politički jako kompromitirati, i kako su građani sigurni da je on mnogo bolji izbor od Zorana Đogaša. A gospodinu Đogašu preostaju dva tjedna razmišljanja na čemu se i zbog čega takav dojam stvorio, dok bi svim ostalim desnim opcijama, ako misle dobro sebi i Gradu, jedino normalno bilo ‘časno ustuknuti’ i ponuditi ostavke. Neopozive!