Svatko tko se bavi teorijom rata ili ratovanja to zna. Hitler je izgubio WW2 onda kad su ga (1942.-43.) saveznici, prije svih Amerika, pretekli u proizvodnji čelika. Ostalo je bila rutina.
Ruska nacionalna valuta pala je za gotovo četvrtinu na rekordno nisku razinu nakon što je G7 uvela oštre financijske sankcije kako bi kaznila Ruse i predsjednika Putina za njegovu invaziju na Ukrajinu.
Prema podacima Bloomberga, rublja je 28. veljače pala na 114 za američki dolar s 83,7 kako je stajala samo tjedan dana prije invazije. A u međuvremenu su izbačeni i iz SWIFT-a.
Tko će u Ukrajini izvući će deblji kraj? Kako vidimo iz grafa, Rusi svakim danom gube sve više. A dno nije daleko. Vrlo brzo će, nakon što se praktički cijeli ‘ozbiljan’ svijet okrenuo protiv njih, ući u fazu kada će ovisiti isključivo o unutarnjoj snazi svoje ekonomije (da, i par partnera koji nisu baš ogledni primjer ekonomskog razvoja, poput Bjelorusije, Srbije, Sj. Koreje i par bivših država SSSRa…).Kina
Sve su oči uprte u Kinu. E sad, meni se čini prenaivnim, ali baš prenaivnim, vjerovati kako će Kina riskirati milijarde i milijarde dolara vanjskotrgovinske razmjene zbog nekakvog ‘prirodnog bratstva’. S mogućim vrlo izglednim sankcijama. Baš da se do te mjere inače analitički Kinezi kockaju, izlažu… sumnjam ja u tu varijantu, čak mi je smješno glupa.
Niti jedna invazija ne prolazi bez velikih gubitaka, a sve su naznake da će ova za Ruse imati najveći ekonomski efekt, praktički potop. Nisam ekonomist, nije mi to struka, pišem ono što sam pročitao u barem desetak ozbiljnih studija i analiza, posebno od Dejana Kovača i Branimira Perkovića.
Po meni, a i kvalitetne analize to navode, Rusi bi mogli ući u fazu ozbiljnih unutarnjih nemira, građani će morati početi pružati otpor, podredno moglo bi doći do ozbiljnijeg odljeva stanovništva. To su prirodni procesi, s tim da valja imati na umu kako Rusija godinama već gubi stanovništvo.S
ukob u Ukrajini definitivno nije ‘jedan od mnogih’ nakon drugog svjetskog rata. Ovaj je ipak nešto drugo, jedan je od onih koji bi se baš mogao nazvati epohalnim. Posebno kada je sudbina Europe u pitanju. Za sada, Europa je u sukobu između slobode i demokracije s jedne strane i diktature i autokracije s druge, ipak (ujedinjeno) izabrala pravu stranu. Putin je, i to treba reći, u puno započetih ili dovršenih procesa bio prihvatljiv. Iznimno prihvatljiv! Nisu sve njegove politike loše, čak dapače, mnoge treba i podržati i slijediti, ali napad na Ukrajinu poništio je, bojim se, sve ono dobro što je napravio i za Rusiju, i za Europu, a i za svijet. Ispalio je ‘zlatni metak’, ali na žalost u vlastitu sljepoočnicu.
Naravno da unutar Europske unije puno toga nije ok, puno je tu, posebno za male narode, problema. Ali kada vidimo ‘neke’ vrlo moguće scenarije i alternative, i ti problemi nekako preko noći postanu ‘problemčići’.
Ivica Granić