Na stav i pozu japanskog nogometnog izbornika Hajime Moriyasu kojom se naklonio japanskim navijačima nakon poraza protiv Hrvatske, i opčinjenost Hrvata “zelenijom travom susjeda” reagirao je poznati politički analitičar Ivica Granić objavom na svojem Facebooku. Prenosimo ga u cijelosti:
“Takvi smo vam mi Hrvati. Hrvateki. Uvijek je tuđe bolje, ljepše pametnije, šarenije, uvijek je susjedova trava zelenila.
Viralno se brzinom Oluje iz 95. prošilira slika japanskog izbornika koji se tobože klanja i zahvaljuje hrvatskim navijačima. Na stranu pogrešna konstatacija, njihov izbornik se naime naklonio vlastitim navijačima, zahvalio im se na fanatičnoj potpori, a netko pametan i valjda opčinjen japanskom kulturom plasirao je tu dezinformaciju, dakle osim te besmislice fascinira zapravo taj hrvatski ‘kmetski’ mentalitet permanentnog divljenja tuđem, tuđincu, strancu.
A potpuno istu zahvalu, na isti način, istim činom, istom gestom, svojevremeno je učinio i hrvatski izbornik, ali je on tada bio ismijan, omalovažavan, u najboljem slučaju taj je ‘ognjištar’ bio ignoriran.
Fascinacija japanskom kulturom i Japancima općenito, koji tobože ponizno očiste tribine iza sebe, jer su oni eto takvi, mirni, popustljivi, uredni i civilizirani cijelu povijest, posve je u suprotnosti sa realnošću te velike kulture, velike zemlje i velikog naroda. Prije bi se recimo na Hrvate mogli odnositi svi oni silni hvalospjevi zadnjih dana o Japancima, nego na same Japance.
Na primjer, Japan je zadnjih stoljeća praktički jedina stvarna imperijalna, osvajačka kultura Azije. Japan, iako je oduvijek skoro desetorostruko manji od Kine, više puta pokušavao osvojiti mirnu Kinu, a ne obratno. U tome je nerijetko djelomično i uspjevao. Isto je sa Koreancima. Zanimljivo da oni u svojim nacionalnim mitovima kopnene susjede Kineze ne doživljava kao opasnost, ali zato prekomora udaljene Japance da. Povijest ih je tomu naučila. I mnogi drugi azijski narodi osjetili su surovu narav japanskog imperijalizma. U konačnici, japansku surovost osjetili su i zapadnjaci u drugom svjetskom ratu, zbog čega su Amerikanci bacili bombu, što naravno nitko normalan ne može opravdati, jer su stradali većinom civili.
To je skriveno lice te tvrdokorne nepopustljivosti i upornosti koju smo sinoć i mi vidjeli, a naši igrači osjetili. Naravno da im ta ‘posebnost’ u miru donosi obilate plodove dobra, ali i drugima obilate plodove zla u ratu. A rat, nikada dok jedan Japanac živi nikad ne će biti izbrisan kao opcija tog u biti ratničko-osvajačkog naroda, koji će, na primjer, uredno počistiti tribine nakon utakmice i na taj način pokupiti simpatije, ali se, recimo, nikada njihova službena politika neće ispričati za strahovita zvjerstva počinjena u Manđuriji u zadnjem ratu, praktički za genocid.
U konačnici, nisu oni meni toliko zanimljivi, niti je to bio smisao ovog osvrta, u kojem sam koristio i neke zaključke g. Pletikose, osvrt se odnosio na, prije svega, naš slugansko podanički mentalitet, i njegove razne ‘krakove’ u baš svim segmentima življenja.
A izborniku Daliću veliko hvala na svemu, u srazu s Brazilom u petak ne očekujem ništa dobrog. Ali sam siguran da ćemo junački ginuti. Pa ‘Što Bog da, i sreća junačka’
” – napisao je Granić
