Zagreb. Točnije, Novi Zagreb, Porezna uprava. Na ulazu pozdravite zaštitara i upitate ga kamo trebate ići da biste prijavili porez na nekretnine.
“Mislite ovaj novi porez kojim nas misle ogultiti do gole kože?” upita vas zaštitar pa vas uputi na drugi kat, sobe 107 i 108.
Ulazite u lift s još troje ljudi koji se vraćaju sa pauze (u 14:00). Napomena: Porezna uprava u Novom Zagrebu radi do 15:00 sati.
Ulazite u hodnik koji živi u osamdesetima prošlog stoljeća, Doslovno. Sve oko vas je tamno, a kako bi dodatno naglasile tu tamu, stropne svjetiljke ne rade. Zapravo ne postoje; tamo gdje bi trebale biti nalaze se rupe iz kojih vire žice. Hodnik je taman dovoljno širok da se dvije osobe mogu mimoići, točnije; mogle bi se mimoići da nema stolica poslaganih uz jedan zid koje glume čekaonicu. Tražite obrazac koji treba popuniti, ali jedini obrazac koji postoji u tom sumornom hodniku je obrazac za prijavu dohotka.
Troje ljudi čeka na ulazak u ured. Ulazite u ured nakon 30 minuta. Mladi službenik vas pita kako vam može pomoći. Objašnjavate da ste došli prijaviti porez na nekretninu. Nakon par minuta traženja obrasca po internetskim stranicama Porezne uprave, mladi gospodin pred vama ispisuje obrazac i upućuje vas na hodnik da isti popunite. Izlazite van i popunjavate obrazac punu minutu. Oib, ime, prezime, adresu prebivališta, adresu i godinu izgradnje nekretnine na koju ćete plaćati porez, ukupnu korisnu površinu te nekretnine i to je to. Nakon toga čekate još 30 minuta da predate taj obrazac očekujući da se isti mora uvesti u sustav.
Zaposlenici Porezne uprave ulaze i izlaze iz tog ureda ne obraćajući pažnju ni na kog, pa tako ni vas. I da niste dovoljno uporni i glasni, vjerojatno bi vas pustili da čekate do sutra ujutro. No, kako ste glasni i uporni, napokon dolazi red i na vas. Uručujete taj obrazac službenici koja je do maloprije glumila biljku, bavila se sortiranjem pošte i ignoriranjem reda koji se stvarao pred tim malim uredom.
“Želite da vam mi to pošaljemo u Zadar?” upita vas. “Gospođo, nekretnina na koju treba plaćati porez je u Zagrebu!” objasnite nezainteresiranoj službenici koja je tek u tom trenutku obratila pažnju na papir u svojoj ruci. Isto tako agilno udari pečat na obrazac i ode kako bi ga fotokopirala. Naravno, fotokopirati je morala u sobi na drugom kraju hodnika. I to je, naravno, potrajalo pet minuta. Ali, što je pet minuta nakon sat i nešto!
Čestitamo, uspješno ste prijavili porez na nekretninu. Napomena (još jedna), svi imena su promijenjena kako bi se zaštitili uhljebi i drugi nevini sudionici.
Kako prijaviti porez na nekretnine (i pritom ne izgubiti sve živce)?
Vodič koji je trebalo napisati Ministarstvo financija (ali nije jer im se živo fućka, njima ionako trebaju samo vaši novci)
Isprintajte obrazac https://www.porezna-uprava.hr/HR_obrasci/Obrasci%20nesvrstani/Porez_na_nekretnine_Zahtjev_gradjani.pdf sami, popunite ga i odnestite u nadležnu Poreznu upravu (nadležna je ona uprava u kojoj se nekretnina nalazi). Obrazac može potpisati bilo tko. Doslovno bilo tko. Nitko ne provjerava jeste li vi osoba na koju glasi nekretnina, bliži, dalji rod ili susjed Vinko. Ako mislite da ćete obrazac naći ispisan pred uredom Porezne uprave, varate se. Barem u Novom Zagrebu. Dakle, pripremite se i poštedite sami sebe nerviranja zbog neučinkovitosti naših institucija. A zašto obrazac koji ionako ne prolazi nikakvu provjeru (barem kod podnošenja) ne možete predati online?
“Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!)”
foto: ilustracija
T.R I