Karačić odgovorio Matiji Babiću, sve mu je rekao.

    0
    Foto: Facebook

    Iako sam se trudio što manje biti u blizini žeravice koja povodom smrti novinara Matijanića fršti na sve strane, izgleda da me vrtlog ne može mimoići pa tako doznah da me je Matijanićev bivši šef Matija Babić spominjao u svojim statusima na facebooku, naravno, u negativnom ozračju.


    Tako sam doznao i da osobno ne mogu pristupiti tom statusu jer me je Matija, iz nekih svojih razloga preventivno kutarisao iako se ja ne sjećam da sam ikada s njim vodio bilo kakve polemike a osobito ne na društvenoj mreži Facebook.
    Ipak, do teksta sam došao i pomalo se razočarao obzirom da mi nije djelovao kao da je pisao stari Matija, jer tekst, bez obzira što se temelji na neistinama i pozivima na profesionalni odstrel, ne vrvi psovkama i uvredama najniže vrste, po kakvima je poznat a bez kojih bi mu ostatak prosječnog teksta stao u par rečenica.
    Primijetih tako da Matija smatra da ni meni niti doktoru Tomasoviću ne bi trebalo mjesta ni kruha u našim profesijama i to ne zato jer da smo loši profesionalci.
    Ne zato jer doktor Tomasović npr. krade ljudima organe, prima mito (bez obzira što njegov medij to navodi iako zna da to nije tako, a što je već utvrđeno kako djelovanjem represivnih tijela, tako i građanskih sudova koji su opalili po džepu naivne portale koji su takvu neistinitu vijest pronijeli, koji broj će se, previđam, uskoro povećati), guši plinom, niti što ja npr. kradem ili varam stranke, nego zato jer ne odgovaramo njegovom ideološkom pogledu na život i svijet.

    Takav krvoločan stav, u maniri sitnih mesojeda koji stanu džep, je priznat će te u suprotnosti s načelnim papagajskim ponavljanjem fraza o demokraciji, poštenju, vladavini prava te ljubavi prema svima i poštenju a što on i njegov medij zazivaju i promoviraju. Tek riječima naravno, u pauzama dok na sve načine dokazuju da bi Staljin, Tito, Pol Pot i Hitler bili svjetionici uvažavanja i uključivosti u odnosu na njih samo kad imali moći da to i ostvare.

    Ali pustimo sad to.
    Naveo je tom prilikom Matija neke stare stvari, opisane doduše, iz kuta pod kojima njegova sljedba gleda u stvarnost a što u praksi ima malo veze s realnošću.
    Hajde onda da iz obzira prema čitateljima a dijelom i prema Matiji,(još jednom) malo bolje pojasnimo sve to što se događalo kao i okolnosti pod kojima se događalo.

    Navodi tako Matija moje neke „grijehe“ iz prošlosti spočitavajući mi da sam određenoj osobi, poželio da je siluje migrant.
    Nikad ja to nisam rekao ali kako zamagljene oči vide samo ono što žele vidjeti, moja je dužnost da i njemu pojasnim činjenice, mada imam osjećaj da činjenice u odnosu na njega i njegov stav prema meni neće imati efekta.
    Ipak krenimo.
    Onomad prije 5 godina, u manje-više svim medijima je izašao članak o tome kako je neka mlada žena jedva izvukla živu glavu u pothodničkom klozetu, kad je na nju nasrnuo pripadnik ranjive skupine iz Maroka, s namjerom da je siluje a koji je netom prije pri dolasku u ovu zemlju, našim vlastima cvili i tulio kako je jadan i progonjen moleći za azil a koji se, vrlo brzo nakon što se najeo, napio i smjestio na naš račun, poželio bijelog mesa i one stvari koje samo jedan spol ima, njima u domaji teško dostižne a za koju je čuo da se po europi dijeli šakom i kapom, što je valjda i bio najveći motiv njegovo dolaska.
    Uz besplatnu hranu, stan i mlađariju otupjelu od pametnih telefona, koja je već prestala pružati otpor kad ih se fizički napadne.

    Ekipa iz miljea zaštite prava žena (čitaj; privilegiranosti i povlaštenog statusa za svoje nemarkantne primjerke, uskraćene za radost udvaranja) i borbe protiv nasilja nad ženama inače vole biti isključivi kad se radi makar o naznaci nekog zla koje bi muškarac činio prema ženi pa već i samu naznaku, krivi pogled nad ženom te nedaj bože kakvo nasilje, tumače kao najteže kazneno djelo, prouzrokovano mržnjom prema ženama, koje ne treba ni dokazivati.
    Onaj optuženi, najčešće nema šanse ni ispričati svoju priču, zagušen galamom i kakafonijom nerasnih primjeraka humanoidne vrste, koje skrivajući se iza općeg pojma žene, u stvarnosti tek pikiraju na povlašten status u društvu za sebe odnosno primjerke koji odgovaraju njihovim ideološko političkim kriterijima u koje nažalost, većina žena, i velika većina reprezentativnijih pojava tih istih žena, nemaju pristupa.

    Da se radilo o kakvom Hercegovcu, navijaču ili branitelju, svi ćemo se složiti, dežurale bi mu TV ekipe ispred kuće a medijske pojave u rangu stanodavke iz filma Kralj svih glavonja (ovdje prvenstveno ipak mislim na karakteristike koje se odnose na ljudskost i toleranciju) bi iz svojih kolumni pozivale na odstrel.

    Shodno svojoj dosljednosti u dvostrukosti kriterija ,jedna od takvih primjeraka, jedna moja zemljakinja, koja je odlučila pod hitno upasti u zagrebačko lijevo liberalni urbani milje (ovdje valja ovaj pojam uzeti s dozom cinizma) nakon što je bez puno shvaćanja valjda prošla brzu obuku za urbanoliberalnu jedinku, te pročitala bilten za brzi upis u opisanu ekipu, počela je putem društvene mreže Twitter siktati okolo naokolo optužujući sve one koji navode da se je dogodilo silovanje, za rasizam i fašizam jer se eto optužuju pripadnici ranjive skupine migranata, odnosno naš konkretni siroti uspaljenik s Magreba a jadnik je , eto, nije silovao.
    U stvarnosti, nije uspio dovršiti djelo, pokušao je silovati ali nesretna žena, samo borbom za život i odlučnošću, nije postala dodatna brojka na dugačkom popisu silovanih europljanki od strane vojnosposobnih muškaraca nasilnog karaktera iz Maroka, Pakistana ili Nigerije, koji navodno bježe od rata, iako ga u tim zemljama nema.
    Meni je to licemjerje bilo gadljivo pa umjesto da upitam za ono što je zapravo i sukus cijele priče odnosno da je upitam riječima;

    „Baš me zanima kako bi ti reagirala da si na mjestu te žene i kako bi ti bilo da zaštitnici prava žena ne brinu o napadnutoj ženi nego o nasilnom migrantskom napadaču“, ja sam poučen dosadašnjim iskustvom s ljudima perfidnih osobina a koje se lako da ispreskakat, želeći izazvati ono što se izazove kad ubaciš žabicu u kokošinjac, rekao „

    “Šteta što ti nisi bila na mjestu te žene, pa da nam poslije ispričaš dojmove“ a to je priznat ćeš, moj Matija, nešto posve drugo od onoga što mi ti spočitavaš.
    Sve je to dospjelo u javnost prvenstveno iz pakosti kao i osvete jedne druge osobe, pretilog Matijinog podčinjenog, koji istodobno propovjeda ljubav bez granica te se istodobno slika, što malo sa svojim impozantnim omašćem a malo s dignutom rukom i stisnutom šakom s natpisom Kill Whitey (pobijte bjelčiće).

    Njegova tolerancija i otvorenost je na takvoj razini da mu je, jedne prilike, matični medij vrlo brzo skinuo članak u kojemu isti sve Hrvate i katolike opisuje na zanimljiv i zakonski kažnjiv način , naziva ih Hratolicima a u odnosu na koji sadržaj i Goebbelsovi pamfleti protiv Židova ne djeluju toliko huškački.
    Nisu ni oni ludi, odnosno rukovodstvo Matijinog medija jer je članak kazneno djelo ko puška pa su brzim skidanjem odlučili prevenirati nečiju ćorku, ali ne dovoljno brzo da članak u vremenu ne bude zaustavljen od onoga što se danas zove Schreenshot. Sam članak je shit ali i vrlo vrijedan shot koji samo čeka pogodan trenutak da bude ispaljen u metu.
    Pretili novinar koji ima još neke vrlo razvijene i protočne organe, bio je valjda bijesan zbog nemoći u raspravi koja se na društvenoj mreži Twitter odvijala tih dana odnosno zbog nemogućnosti odgovora na jednostavno pitanje; -zašto toliko mrziš hrvatsko društvo šatro zbog odnosa prema homoseksualcima a istodobno promoviraš jugoslaviju, komunizam, crvenu zvijezdu i partizane, iako su u partizanima i kasnije u jugi pederi (tako su ih nazivali) bili proganjani, ubijani, mlaćeni, suđeni, sve u svemu bijahu građani osmog reda.
    Za one koji ne znaju, nije se jednom dogodilo da radni narod u jugi gleda milicionera koji na cesti brutalno degeneči pojedinca ili obojicu, uhvaćenih kako se drže za ruke.


    Dovoljno je bilo da barem tako djeluju a uz pendrek degenek istodobno bi se čula glasna podrška radnog naroda, sastavljenog mahom o onih koji su vrlo brzo samoupravni socijalizam nakon devedesete, zamijenili svjetskim građanstvom i štovanjem progresivnih pojava, organu redu koji time štiti poredak od zapadnih dekadentno devijantnih ponašanja.


    Ko za inat baš se tada po mreži vrzmao i kontroverzni urbanizirani šef strane seljaka koji se ponosi pripadnošću određenoj vojnoj postrojbi a čije bi geslo zabranio te koji također, nije znao razumno pojasniti kako to da javno hvali Tita i partiju a upravo oni su bili ti koji su stranku koja se zvala baš kao stranka kojom dotični vlada te koja se poziva na naslijeđe te iste stranke iz prošlosti, zabranili i članove im progonili.
    Umjesto suvislog objašnjenja, poslovično „tolerantni „ predsjednik stranke poznat po nestašlucima iz mladosti te notornim nesuvislostima iz današnjosti ,u odnosu na čiju toleranciju gladni slanovodni krokodil djeluje kao tibetski monah, je, ljut što je ispao nepametan, umjesto obrazloženja bijesno zazvao bivšeg predsjednika Ivu Josipovića uz pitanje kako je moguće da se je meni ovako krivovjernom, uopće dozvolilo školovanje.

    Ostalo je legenda.
    Skupili se raspravno nesposobni Matijin potčinjeni, šef opisane stranke koji javnost često uveseljava svojim ispadima i neznanjem a u odnosu na kojega čak i ovaj prvi spomenuti djeluje kao Ciceron, što se diskusije tiče, te šefova posilna odnosno sada već bivša glasnogovornica, prije toga bivša novinarka ugledne TV kuće a kako stvari stoje i bivša novinarka Dodikove propagandne dalekovidnice, koja takve kao Dodik javno kudi ali u stvarnosti ne odbija kad je para u pitanju.

    Glad je zajebana a želja za pripadanjem nekom drugom miljeu još zajebanija, pa je naša sada već „bivša“ hercegovka, kojoj je bekijsko djetinjstvo uz čerupanje kokošjeg perja i trijebljenje mahuna u krilu, na krpi graorastog uzorka valjda ostavilo doživotne traume, tolike da u toj brzini prebaca nije u potpunosti usvojila ni izraze ni terminologiju novog okruženja.
    Šira javnost je taj falš doznala kad je ponosno objavila sliku krafni uz prigodni tekst u kojem hvali savršen okus samoborskih kremšnita.

    Pretili sarajevski Čeh, više sklon momcima nego curama a koji je hijerarhijski podređen našem Matiji odluči tada iskoristiti svoju prednost u mogućnosti širenja lošega glasa pa je napisao a Matijin medij objavio članak o tome kako sam bivšoj djevojci sa sela koja je pod svaku cijenu htjela od sela pobjeći pa se u gradu zatekla kao glasnogovornica seljačke stranke, poručio da želim da je siluje migrant. Moja hercegovka tu i tamo još malo zakmeči o tome, tražeći valjda malo pažnje ili pokušavajući valjda time skrenuti pozornost s još pokojeg mogućeg zajeba kao onog s kremšnitama i krafnama, da je ljudi žale a ne da joj se smiju.
    Ovo tek špekuliram jer me dotična po društvenim mrežama blokirala, pa i da hoću ne mogu raditi analize njezina umovanja.
    Ipak, sujeta je zahebana stvar pogotovo nadobudnim rumenkama sa sela kad ustanove da ih društvo ne doživljava u svjetlu u kojemu sama sebe vidi a koje još nisu skužile da joj se isti oni koji joj tepaju i tapšu smiju iz leđa i nazivaju glupom hercegovkom.

    Spočitao mi je Matija i kako da sam gradonačelniku Grada Zagreba rekao da ću mu pljunuti u lice.
    Za početak, to nije bio gradonačelnik nego aktivist koji o svemu priča a u ništa se ne razumije, te koji takvom šupljom pričom privlači sebi još nebitnije od sebe.
    Prešućuje, međutim, Matija, sve ono što se događalo koju minutu dvije prije opisanog događaja a kada se jadni i sirot sadašnji profulanac od gradonačelnika, počeo ponašati kao peščenički štemer iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad mi se unio u facu, digao ramena i rekao da se nema on meni šta opravdavati, da će on govoriti što hoće, da ništa ne mora dokazati ni obrazložiti, da mu ne mogu ništa, da otperjam prije nego me on otpravi ( ono; ajde bježi tamo da te ja ne riješim) uz završni zaključak i pitanje; ja ću govoriti o vama što god hoću a šta ćeš to ti napraviti?

    Ostatak su svi vijedli, a nitko ne može poreći da sam mu bez ijedne ružne riječi i psovke tek rekao na koji način i gdje bi razgovarati te u kakvom društvu, vrativši time nesuđenog wannabe štemera u prirodno stanje papka, koji se, kako su mi rekli, nakon toga tresao ko prutić.
    Nakon toga me je prijavio predsjedništvu skupštine, u maniri osnovnoškolske tužibabe, da bi se, koji sat kasnije sreli u hodniku skupštine grada, taman dok je on izlazio iz dvorane predsjedništva.
    Kao u petparačkim filmovima loše dramaturgije, nesuđeni fajter opakog pogleda je počeo bježati niz hodnik da bi u jednom trenutku stao leđima čvrsto priljubljenima uz zid s raširenim rukama također priljubljenima uza zid uz povike; ne prilazi, ne prilazi!!!
    Netko će se pitati, što je prethodilo svemu.
    Naime, nakon što lijevoj ekipi koja ni ne navija na Dinamo, nije na sjednici gradske skupštine prošao amandman u vezi Dinama, a u kojem su u najmanju ruku htjeli Dinamo kutarisati s Maximira, dok naš naš (Neovisni za Hrvatsku) jest prošao i postigao svrhu, a to je bila uskrata suglasnosti za privatizaciju Dinama dok se ne provedu pravedni izbori, lud od bijesa zbog toga jer je za naš prijedlog glasovala i Bandićeva većina, sadašnji gradonačelnik kojega sve više i više ljudi naziva Gnu, je bez imalo srama optužio moju stranku za političku trgovinu.
    Btw, nisu oni taj amandman predlagali zbog Dinama nego da odglume da im je stalo do malog čovjeka. Koliko su vjerodostojni najbolje govori to, da ti isti koji su htjeli Dinamo šupirati iz Maximira, sad razmišljaju o tome kako s tim istim Dinamo u kojemu nisu provedeni izbori, sagraditi novi stadiona.
    To je bila ozbiljna optužba, politička trgovina i ja sam samo htio da taj nevladin aktivist bez minute staža u realnom sektoru, javno kaže na čemu temelji takve optužbe.
    Naravno da nikakve trgovine nije bilo a to je i budućnost pokazala. Jedini što se je pokazalo je to da Gnu voli optuživati bez pokrića te da zavidni potomci lumpenproleterijata koji su glasovali za njega, to puše kao Tito Kubanke.

    Ne smeta kao što vidimo našem Matiji licemjerje u šatro obrani ženskih prava gdje se ženu kao ženu prikazuje kao automatsku žrtvu, sve dok se ne radi o npr. Ružici Ćavar ili ženi na koju se uspale migranti.
    Ne smetaju Matiji ni nevjerodostojni političari žicari, koji pokušavaju iskamčiti pažnju i glasove lažnom optuživanjem.

    Baš kao i voditeljicu ispostave pošte iz jedne epizode Alan Forda, koja dijelom vizualno vuče na Snježanu Pavić a dijelom na Vesnu Teršelić, koju nakon Centurionove pljačke, nije toliko zasmetala pljačka i materijlna šteta koliko to što im Bob Rock skresao neke stvari u lice.

    Što je najluđe, ja kojega Matija i slični doživljavaju kao mizogina, ustao sam u obranu prava seksualno napadnute žene, naspram ekipe koja se šatro bori za dobrobit žena a kojima nimalo ne smeta kad migranti siluju.
    Pamtite li ikad i jedno priopćenje ili reakciju udruga za prava žena, kad migranti napadaju?
    Možete ih vidjeti u onom broju u kojemu mladi antifašisti spremno ustaju u slučajevima požara, potresa ili poplava, dakle nijednog.

    Optužio me je Matija i da se slikam s nacistima. To je već malo teže pojasniti ,jer po kriterijima Matije i sljedbe, većina ljudi i jesu nacisti, bilo da se zalažu za likvidacije Židova ili, u mnogo češćim slučajevima, za život od začeća ili tek smatraju da Oluja nije bila zločin.
    Čudan neki antifašizam, budući po tom kriteriju i sami partizani i komunisti iz drugog svjetskog rata, imaju mnogo toga fašističkog u sebi.
    Naveo je i da se rugam njegovom fizičkom izgledu. Pa jesam priznajem, ispričao vic kako je razlog zašto Matija samopriznato voli samo cure do 16 godina starosti to da su ove od 17 više od njega, ali mislim da Matija puca na nešto drugo, odnosno ovo:

    Osmijeh Mona Lise je uvijek zračio zagonetnošću ali meni je veća zagonetka iz kojega razloga čovjek visok metar i ćevap, 47 kg, pacovskog izgleda, ušiju širih od ramena, koji iza ekrana svakoga psuje i vrijeđa a ne pada mu na pamet to raditi uživo, na svim fotkama pokušava izgledati opasnog lica.

    Tu se mora primijetiti da se njegovo ime nigdje ne spominje. Kako se odnosno na koji način Matija u svemu tome vidio, ne želim špekulirati ali kako sam uvjeren da on ipak ne čita moje objave i tekstove,
    Najvjerojatnije ih mu je proslijedio kakav njegov obožavatelj uvlakačkog smjera, a moguće da se radi o kakvom novinarčiću koji se ponadao da bi u znak zahvalnosti dobio kakvu gažu u Matijinom mediju i na neko vrijeme se spasio gladi i žickaranja cigareta od ideoloških kamerada, a koji me vjerno špijaju i čekaju da napravim kakav krivi korak.

    U svemu tome, od drveća ne vidiš šumu, jer moj dragi Matija, netko tvoj ti je dostavio opis bez imena, pa se zamisli malo kad tvoji ljudi na prvu po opisu odmah pomisle da si to ti.
    Jer ja ništa rekao niti ičije ime spomenuo nisam, a na koga sam mislio, to ostavljam poput pokojnog Pantelije, samome sebi.
    Vidiš Matija, iako ne želiš sebi priznati, vjerujem da si i ti svjestan da te ni oni koji ti tabane ližu ne vole i da ti se smiju i mrze iz leđa, jer mržnja je jedina emocija koja se u tvojoj blizini i okruženju tvoje sljedbe primijetiti može.

    Ipak, moraš priznati Matija da sve ovo što si mi spočitao, djeluje puno benignije od tvog prosječnog osvrta, statusa ili članka gdje je tvoja tolerancija i milost u korelaciji s visinom ti.
    Vidiš, sviđaju mi se ljudi iz tvog medija. Znaš zašto? Jer nitko tako ne izobliči face i ne pušta toliko čudne zvukove kad ih se na sudu upita, nakon što izverglaju kako su medij koji prati društvene anomalije, negativne pojave protiv kojih da se bori, koliko su to članaka posvetili jednog medijskom magnatu koji je osuđen zbog protupravnog stjecanja materijalne koristi na temelju kaznenog djela a koji je za kaznu dobio „guljenje krumpira“ kao tvoj medij naziva rad za opće dobro na slobodi.
    Šta misli o kome se radi i kako to da nikad u tom carstvu poštenja nije napisana ni jedna jedina rečenica o toj anomaliji?
    Ti bi dakle nama oduzeo pravo na rad samo zato jer nismo na istoj valnoj duljini ali ono što je paradoksalno je to da taj isti doktor Tomasović kao najbolji hrvatski abdomenalni kirurg ne bi sekunde oklijevao da ti spasi život.
    Ja znam da te i ta spoznaja muči a nije nemoguće da nekad u tišini, kad si sam i pogotovo pred zrcalom odnosno sa samim sobom, mlataraš glavom, vrištiš, mašeš rukama i trzaš nogom, trljajući se bijesno četkom s metalnim čekinjicama u namjeri da iskočiš iz svoje kože.


    Znam da je tekst dugačak.


    Ponajviše zato da ga ne čitaju niti poslije komentariju pripadnici lijevih sklonosti jer je sve ovo ipak malo previše za možđane prosječnog ljevičara, što sadržajem što količinom.
    Ti ipak nisi među njima, odnosno nisi glup, jer od takvih i njihove uskraćenosti dobro živiš
    Ipak, nije sve tako crno. Ako je Savao iz Tarza od progonitelja postao apostol i svetac, nije nemoguće da ti nakon što potpuno ispališ od mržnje i bijesa, slomljen i potišten, nađeš utjehu u istini i onome kojega mrziš.
    Tko zna možda se sretnemo na nekoj misi ili duhovnoj obnovi, u Šurkovcu i Međugorju gdje se često mogu vidjeti oni slični tebi nakon što zbace sa sebe sav taj teret.

    Voli te odvjetnik Davorin Karačić. p.s. mislim da će biti hattrick!