Glasovanje u izboru "Hercegovac godine" traje do 5. ožujka, a svečana dodjela nagrada i proglašenje pobjednika za 2026. godinu bit će održani 8. ožujka u hotelu Marea u Neumu.
U ovogodišnjem izboru natječe se 12 finalista, istaknutih imena iz različitih sfera društvenog života, koji konkuriraju za priznanje poznato kao “kameni Oscar”. Među finalistima su, uz ostale, proslavljeni nogometaš i trener Zrinjskog Igor Štimac, Antonio Tony Kikaš, kojeg mnogi smatraju jednim od najvećih sinova u povijesti Hercegovine, te Vinko Sabljo, Steve Ravić i Petar Malbaša, priopćili su organizatori.
Na svečanosti u Neumu okupit će se finalisti koji dolaze s tri kontinenta – iz Europe, Australije i Sjeverne Amerike.
Program dodjele nagrada bit će upotpunjen bogatim kulturno-umjetničkim sadržajem, a nastupit će HKUD Biograci Blaćani, HKUD Linđo, Daniela Škegro, Zdenko Damjanović, Zlatko Glavinić, Nedjeljko Begić i drugi izvođači.
GLASOVANJE
Za konačni rezultat uvažavat će se glasovi u obliku LAJKA ispod fotografija finalista na FB stranicu portala Hercegovka.net, (Klikni ovdje) na Instagram profilu Hercegovka godine (KLIKNI OVDJE) i na grafikonu portala Hercegovka net (KLIKNI OVDJE?
Svečana dodjela nagrada, uručivanje kamenih Oscara održat će se 8. ožujka u hotelu Marea u Neumu s početkom u 19 sati.
S ponosom predstavljamo Hercegovce koji su izabrani u finalni dio:
- IGOR ŠTIMAC
Duži/Neum – Mostar
Popratno pismo:
Nominiramo Igora Štimca u izboru za “Hercegovca godine”.
Proslavljeni nogometaš, bivši Vatreni, sa zavidnom trenerskom karijerom, trenutačno je na kormilu našeg HŠK Zrinjskog.
Ovaj strastveni, prkosni i ponosni Dalmatinac hercegovačkih korijena, po svemu zaslužuje ponijeti titulu “Hercegovca godine”.
Za one koji ne znaju, Igor Štimac itekako vuče hercegovačke gene, pa je nominacija i zaslužena i opravdana.
Igorova majka Ljubica Štimac, rođena Batinović, je Hercegovka rođena u selu Duži poviše Neuma, a otac Vlado rođen je u Opuzenu.
Nema potrebe nabrajati sve njegove uspjehe jer ih ima jako puno.
Dovoljno je reći Igor Štimac i odmah znate da se radi o jednoj sportskoj i ljudskoj veličini.
Igor Štimac u sebi nosi čvrste i ponosne hercegovačke gene, pa nema sumnje da će dobiti podršku od svih Hercegovaca ma gdje god da bili.
BIOGRAFIJA
Igor Štimac počeo je igrati nogomet u rodnom Metkoviću, u NK Neretvi, gdje je u sezoni 1983./84. kao šesnaestogodišnjak odigrao i nekoliko utakmica u Hrvatskoj republičkoj ligi – jug. 16. srpnja 1984. godine otišao je u splitski Hajduk gdje je prošao Hajdukovu juniorsku školu, odakle s dvojnom registracijom povremeno dolazi na posudbu u Metković te u sezoni 1985./86. ponovno bilježi s Neretvom 15-ak nastupa u Hrvatskoj republičkoj ligi – jug. U sezoni 1986./87. bio je na posudbi u vinkovačkom Dinamu, tadašnjem prvoligašu, a poslije toga se, 1988. godine, vratio ponovno u Hajduk gdje ostaje igrati do 1992. godine. Za Hajduk je odigrao sveukupno 243 utakmice i postigao 21 pogodak. U svojoj karijeri još je igrao za španjolski Cádiz te engleske klubove Derby County F.C. i West Ham United. Veliku počast ukazali su mu navijači Derby Countyja, uvrstivši ga u idealnih 11 u povijesti kluba glasovanjem 2009. godine u Derby Evening Telegraphu u sklopu proslave 125. godišnjice kluba.
Reprezentativna karijera
1987. godine nastupa na U-20 Svjetskom prvenstvu u Čileu za reprezentaciju bivše države gdje osvaja zlatnu medalju. Za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju odigrao je 53 utakmice i postigao 2 pogotka, a od velikih natjecanja nastupio je na Europskom prvenstvu 1996. i Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Za Hrvatsku reprezentaciju debitirao je 22. prosinca 1990., a posljednju utakmicu odigrao 13. veljače 2002. protiv Bugarske.
Trenerska karijera
Po završetku aktivne karijere, uključio se u rad HNK Hajduka, u kojem je radio kao športski direktor i trener. Godine 2006. trenirao je HNK Cibaliju. Od 14. rujna 2009. godine trener je NK Zagreba, kojeg je vodio u sezoni 2009./10.
Početkom srpnja 2012. godine izabran je za izbornika hrvatske nogometne reprezentacije.
Nogometno-administrativna karijera
Od 2001. do 2004. godine bio je aktivan u upravi Hajduka.[6] U to vrijeme Hajduk je osvojio prvenstvo Hrvatske u sezoni 2003./04. Od 2003. do 2004. godine bio je član Izvršnog odbora HNS-a.
Kao predstavnik Hajduka 2007. godine izabran je za predsjednika Udruge prvoligaša 1. HNL na dvije godine te je po funkciji bio dopredsjednik HNS-a.
Na skupštini HNS-a u prosincu 2011. godine bio je kandidat za predsjednika HNS-a.
Komentator
Radio je kao stručni komentator nogometnih utakmica HRT-a. Posebno je, kao komentator, pratio utakmice hrvatske nogometne reprezentacije zajedno s Božom Sušecom, Željkom Velom i Dragom Ćosićem.
Priznanja
Igrač
Klupska
Hajduk Split
Kup (1): 1991.
Prvak Hrvatske (2): 1992., 1994./95.
Hrvatski nogometni kup (1): 1995.
Reprezentativna
Bivša Jugoslavija
Prvo mjesto, Zlatna medalja, Svjetsko prvenstvo do 20 u Čileu 1987. godine.
Hrvatska
Francuska 1998. – Bronca
Kao član reprezentacije 1998. dobitnik je Državne nagrade za šport “Franjo Bučar”.
Trener
Hajduk Split
Prvak Hrvatske (1): 2004./05.
Trenutno je trener HŠK Zrinjski u Mostaru.
2. ANTONI TONY KIKAŠ
Bijakovići / Međugorje – Toronto
Popratno pismo:
ANTON TONY KIKAŠ, rođen 1941. g. u Bijakovićima – Međugorje, s prebivalištem u Torontu (Kanada), po struci: diplomirani inženjer geodezije (Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), građevinski poduzetnik, istaknuti hrvatski domoljub, humanist, umjetnik.
Oženjen suprugom Marikom Kikaš s kojom imaju dvoje djece (dva sina).
Svojom tehničkom stručnošću, liderskom vještinom i poslovnim sposobnostima, Anton Kikaš izabran je za člana odbora Građevinskoga inženjerskog programa na Sveučilištu Ryerson i Geodetskog programa na Koledžu ‘George Brown’ u Kanadi. Zbog osjećaja svoje građanske odgovornosti bio je uključen u saveznu, provincijalnu i općinsku politiku kako bi potaknuo pozitivne promjene.
Bio je član Olimpijskoga odbora u Torontu s kojim je na turneji po Europi promovirao kanadski grad za dobivanje Olimpijskih igara, a bio je i u Moskvi kao član kanadskog izaslanstva pri odluci o dodjeli Igara 2001. godine. Filantrop u svom srcu, Kikaš je pomogao prikupiti više od 300.000 dolara za Hrvatski franjevački kulturni i društveni centar u Norvalu, Ontario te još 300.000 dolara u jednoj večeri 1988. za izgradnju hrvatske crkve u Oakvilleu, kao i 50.000 dolara za hrvatski studentski centar na Sveučilištu York u Torontu.
Također je 1989. prikupio 250.000 dolara za izgradnju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Bio je domaćin gostovanja Hrvatskoga narodnog kazališta, promovirao pjesnike iz Hrvatske u Torontu i financirao publikacije mnogih knjiga. Teško je i navesti sve njegove brojne osobne donacije, pomoć za transformacijske inicijative i druge doprinose i aktivnosti.
The Ethnic Press i Vijeće za medije Kanade proglasilo je 1992. Antona Kikaša Čovjekom godine. Dobitnik je Dijamantne jubilarne medalje kraljice Elizabete II. i Konfederalne komemorativne medalje generalnoga guvernera Kanade za svoj doprinos Kanadi i zajednici.
Godine 2018. dobio je prestižnu Nagradu za ostavštinu od Transformation Institutea za liderstvo i inovacije u Torontu i ujedno je imenovan u Savjetodavno vijeće Instituta. Kikaš je uključen i opisan u knjizi nasljeđa “150 izvanrednih Kanađana” za svoja profesionalna dostignuća i životno djelo velikodušnosti. – Anton je cijenjeni lider globalne reputacije. . Senat Sveučilišta Hercegovina dodijelilo mu je počasni doktorat. Na međunarodnoj inženjerskoj sceni, istodobno pružajući usluge razvoja novih naselja u Kanadi, Kikaš je imao projekte u Maroku 1980., Trinidadu 1982. i u Saudijskoj Arabiji 1984. godine.
Projektirao je glavnu cestu koja vodi do svete džamije u Meki. Također je od 1982. do 1986. promovirao nogometne utakmice u Torontu i Los Angelesu. Godine 1984. organizirao je posljednju utakmicu poznatog nogometnog kluba New York Cosmos u Los Angelesu, a na utakmicu je doveo legendarnog brazilskog igrača Pelea. Godine 1986. večerao je s argentinskom nogometnom superzvijezdom Diegom Maradonom tijekom UNICEF-ove dobrotvorne svjetske All-Star utakmice. U 80-ima Kikaš je postao predsjednik više udruga, kao što su Društvo hrvatskih gospodarstvenika i profesionalaca Kanade i Hrvatsko-kanadske zaklade Home Foundation te nogometnog kluba Toronto Croatia.
Također je predsjednik Zaklade za hrvatske studije koja je osnovala Katedru za hrvatski jezik i kulturu na Sveučilištu of Waterloou 1989. godine. Organizirao je i prikupio milijun dolara u dvije večeri za Katedru, što je u današnjoj valuti ekvivalent oko 2,5 milijuna dolara. Zaklada, također, podržava i promovira studijske programe, nakladništvo knjiga i produkciju filmova.
Globalna pozornost Kikaš je 2013. osnovao Cromark Mediju Inc. i postao urednik i producent hrvatskog tjednog programa Croatica TV na OMNI televiziji za hrvatsku zajednicu u Kanadi. Producent je mnogih dokumentarnih filmova, uključujući i povijesni film 2019. “Hrvatske sportske legende – 120 godina sporta u Hrvatskoj”, koji obuhvaća sve OI i svjetska prvenstva od 1900., kada je prvi Hrvat na drugim Olimpijskim igrama u Parizu osvojio medalju. U svibnju 1991. osnovao je prvi Kiwanis Club u Hrvatskoj dovodeći tako doprinos poznate globalne humanitarne organizacije iz Amerike u svoju domovinu.
Samo tri mjeseca poslije njegovo domoljublje postavit će ga u središte globalne pozornosti. Nesebične aktivnosti Antona Kikaša su beskrajne i apsolutno povijesnih razmjera. Godine 1991. počeo je agresorski rat protiv Hrvatske koji je vodila Jugoslavenska armija i druge snage koje su ubijale nevine ljude, uništavale sakralne objekte i činile druga zvjerstva, uključujući i pokušaj otimanja dijela hrvatskoga teritorija, koji joj pripada od stoljeća sedmog! S opravdanim ogorčenjem i financijskim doprinosom hrvatske zajednice Toronta Anton je krenuo u misiju aranžmana kupnje i dostave oružja svojoj zemlji kao dar Ministarstvu unutarnjih poslova i hrvatskoj specijalnoj postrojbi, Zboru narodne garde.
Dana 31. kolovoza 1991. dva jugoslavenska borbena zrakoplova MiG 21 presrela su čarter-zrakoplov Uganda Airlines Boeing 707 s 19 tona oružja s Antonom Kikašom i šest članova posade u avionu. Profesionalni britanski trgovac oružjem organizirao je cijelokupnu pošiljku. Kikaš je bio zaokupljen dostavom oružja jer ga je Hrvatska očajnički trebala za obranu od agresije. Nažalost, zrakoplov je bio prisiljen sletjeti u Zagreb, gdje ga je zarobila Jugoslavenska armija. Zatočen pa pušten: Opet bih to učinio! Nakon tri mjeseca zatočeništva u ćeliji vojnoga zatvora, gdje je sa slomljenim rebrima, gležnjem, umalo i umro, Kikaš je pušten na slobodu u razmjeni za vodećeg jugoslavenskog generala kojega su specijalci Zbora narodne garde uhitili, što najbolje svjedoči o postavljenoj vrijednosti na njegov život.
Ovaj nemio incident zabilježile su ugledne novine, Chicago Tribune, Maclean’s Magazine i mnogi drugi međunarodni mediji i tako potvrdili njegovu hrabru i domoljubnu vjerodostojnost kao nacionalnog junaka u Hrvatskoj. Na tiskovnoj konferenciji po povratku u Kanadu, na pitanje bi li to ponovno učinio, Kikaš je rekao: “Ako bi napad bio od vanjskog agresora, ponovno bih to učinio za Kanadu, kao što sam to učinio za moju domovinu Hrvatsku“. Dobitnik je Srebrne plakete Hrvatskoga generalskog zbora kao i Zlatne medalje Karlovačke građanske garde.
Godine 2017. u zagrebačkoj Esplanadi mu je na gala večeri sa stotinu uzvanika dodijeljeno priznanje za njegov neizmjerni doprinos u stvaranju Republike Hrvatske.
Dodijelile su mu ga: Udruga hrvatskih branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata (Mladen Pavković) te Hrvatsko žrtvoslovno društvo (dr. Zvonimir Šeparović).
Od Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. primio je tradicionalno priznanje za najbolju ljubavnu poeziju: Zvonimir Golob.
U Kanadi je kanadski guverner i zastupnik britanske kraljice dodijelio mu odličje za velik doprinos razvoju Kanade.
Vijeće etničkog tiska Kanade proglasilo ga je 1992. g.: čovjekom godine.
Engleska kraljica Elizabeta II. dodijelila mu je 2012. g. za izniman doprinos Kanadi prestižno odličje: The Diamond Jubilee Medal of Queen Elizabeth II – Dijamantnu jubilarnu medalju.
Pjesme piše od osamdesetih godina i do sada ih je napisao preko 500. Kad su u Torontu imali svoje udruženje, gdje se prvi put pojavio sa svojom pjesmom: “Put u raj”.
Tako je bilo i sljedeća dva festivala sve do izbijanja Domovinskog oslobodilačkog obrambenog rata.
Na posljednjem festivalu koji je održan 1990. g. njegovu pjesmu “Hrvatska lađa” pjevali su u duetu: Tomislav Ivčić i Mladen Grdović.
Bio je i sudionik posljednjeg glazbenog festivala u Cavtatu u veljači 1991. g., kad je na poziv organizatora Tomislava Ivčića došao s jednom našom Hrvaticom iz Toronta koja je otpjevala njegovu pjesmu.
Pjesme su mu izveli na: Požeškom, Splitskom i drugim festivalima, a pjevali su ih: Krunoslav Cigoj, Dražen Žanko, Tomislav Ivčić, Mladen Grdović, Vera Svoboda, Rato Kliškić, Trio Rio, Carol Marvin, Tanja Mršić i drugi glazbenici.
Planira objaviti knjigu svojih pjesama i životopis koji će uključiti u dodatnu misiju za pomoć Hrvatskoj.
Legendarni i neponovljivi Kikaš preko 40 godina neprestano pomaže hrvatske projekte i udruge, financira objavu hrvatskih knjiga i njihove prijevode na engleski, snima filmove, poziva ugledne Hrvate i organizira njihova gostovanja, predavanja, promocije knjiga, koncerte i drugo, kao i gostovanja HNK u Kanadi, financijski pomaže pojedince i obitelji koje nemaju za osnovne životne potrebe.
1982.G. DOVEO JE DINAMO, ONDAŠNJEG DRŽAVNOG PRVAKA, NA TURNEJU U KANADU.
PRI TOME JE I ŠKOTSKOM CELTICU PLATIO DA DOĐE NA TURNIR.
SPASIO JE I HRVATSKI TELEVIZIJSKI PROGRAM U KANADI.
OTKUPIO JE PRAVO VLASNIŠTVA HRVATSKOG TELEVIZIJSKOG PROGRAMA: CROATICA TV U TORONTU NA TV KANALU: OMNI 1.
PROGRAM SE NUDIO NEKIMA DA GA SPASE, ALI SPASIO GA JE JEDINO ANTON TONY KIKAŠ.
CROATICA JE HRVATSKI PROGRAM NA KANADSKOJ TV KUĆI KOJI SE GLEDA U ONTARIJU.
PORED BROJNIH OBVEZA KAO POSLOVNI ČOVJEK, UPUSTIO SE I U TO, A SVE U INTERESU HRVATSKE I NAŠEG NARODA.
PORED FINANCIJSKE STRANE, PREUZEO JE I UREDNIČKU, JER GODIŠNJE NAJMANJE 52 DANA UREĐUJE TJEDNI PROGRAM.
DOKAZANIM BROJNIM POVIJESNIM DJELIMA I U TOM SE DOKAZAO IZNIMNO NADARENIM.
PODIGAO JE PROGRAM NA ZNATNO VIŠU RAZINU.
PRIKAZUJU BOGATSTVO HRVATSKE I ZBIVANJA IZ HRVATSKE ZAJEDNICE.
VODI INTERVJUE, A POZNATI GOSTI BILI SU MU: MATE BULIĆ, ŠIMA JOVANOVAC, ZORICA KONDŽA, OLIVER DRAGOJEVIĆ, ĐUKA ČAIĆ, KANADSKI VELEPOSLANIK U REPUBLICI HRVATSKOJ: DANIEL MAKIMJUK, HRVATSKI VELEPOSLANIK U KANADI: VESELKO GRUBIŠIĆ I MNOGI DRUGI.
JAKOV SEDLAR SNIMIO JE IGRANO-DOKUMENTARNI FILM O KIKAŠU: NISAM SE BOJAO UMRIJETI – DOMOLJUBNA MISIJA ANTONA KIKAŠA 1991.
ZA POKAZANU OSVJEDOČENU HRABROST I JUNAŠTVO TE ZA IZNIMAN DOPRINOS STVARANJU HRVATSKE DRŽAVE U DOMOVINSKOM RATU: 2021. G. REDOM KNEZA DOMAGOJA S OGRLICOM ODLIKOVAO GA JE PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE: G. ZORAN MILANOVIĆ.
HRVATSKI POLITIČKI EMIGRANT, POLITIČKI AKTIVIST, JEDINSTVENI: ANTON TONY KIKAŠ (UZ DUŽNO POŠTIVANJE OSTALIH KANDIDATA) ZA HERCEGOVCA GODINE. NO, KIKAŠ JE REALNO POSEBNA DIMENZIJA I ZASIGURNO MU PRIPADA TA NAGRADA KAO JEDNOM OD NEKOLIKO NAJVEĆIH SINOVA HERCEGOVINE U ČITAVOJ POVIJESTI TE UMOLJAVAM DA SE OVAJ MOJ NA ISTINI UTEMELJENI PRIJEDLOG USVOJI,
A KOJEG PODNOSIM U PREDVIĐENOM ROKU KOJI ZA PREDLAGANJE ZA: HERCEGOVCA GODINE 2026. G. ISTJEČE VEČERAS U 24:00 SATA.
MIR S VAMA I SVAKO VAM DOBRO, SESTRE I BRAĆO MOJA MILA,
VIŠESLAV JURE DOKOZA
U STARIGRAD PAKLENICI 13.02.2026. G.
3. VINKO SABLJO
Poklečani/Rakitno – Švicarska
Popratno pismo:
Nominiramo jednog sjajnog Hercegovca koji je svojim radom i trudom zavrijedio ne samo biti među nominiranima već i okiti se titulom “Hercegovac godine, njegovo ime je Vinko Sabljo.
Rođeni Hercegovac iz Poklečani/Rakitno sa Švicarskom adresom, gdje boravi od 1973 godine.
Oženjen, otac četvero djece i djed petnaestero unučadi.
Dugi niz godina je u Švicarskoj radio kao zdravstveni djelatnik.
Po završetku diplomatske akademije, bio je djelatnik u Generalnom konzulatu RH u Zurichu, kao savjetnik konzula za gospodarstvo i kulturu.
Također je bio i zamjenik ravnatelja za stare i nemoćne osobe u Churwalden/Švicarska. do kraja 2016. kada odlazi u mirovinu.
Vinko je bio iznimno aktivan društveno politički, te je 1993. suosnivač HSK-Hrvatskog svjetskog
kongresa, i do 2007 godine predsjednik za
Europu.
1. 10. 2000.-14. 10. 2002. tajnik za iseljeništvo u
Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
2014. – 2016 glavni tajnik HSK.
Od 2016. do 2022. Predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa.
2017. i 2023. Hrvatske svjetske igre u Zagrebu u
organizaciji HSK, glavni koordinator.
Uz sve to, Vinko je veliki dio svog rada posvetio humanitarnom radu od čega izdvajamo:
Doma Hrvatskih branitelja u Vukovaru.
Pomoć, prikupljanje donacija i kao osobna donacija za
gradnju Franjevačke crkve u Mostaru, Tolisi,
Posušju i Borovu Naselju.
Koordinator petnaestak Humanitarnih koncerata „
Sve za Hrvatsku i Herceg Bosnu“, ugostivši
skoro svu poznatiju glazbenu scenu iz Domovine.
Tijekom Domovinskog rata bio jedan od glavnih
aktera specijalne pomoći koja je iz Švicarske
stizala Domovini
Za svoj rad primio je značajna i prestižna odličja i nagrade:
Spomenica Domovinskog rata za aktivnosti od
1990. – 1992. Red Hrvatskog pletera, Red
Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske.
2018. dobitnik prestižne nagrade Večernjeg lista,
Večernjakove Domovnice za osobu godine
izborom čitatelja
Kada sve ovo vidite, složit ćete se s nama da je ovaj sjajni Hercegovac zaslužuje još i okititi se titulom “Hercegovac godine” jer je puno učinio za Herecgovinu i općenito za hrvatski narod gdje god da se nalazio.
4. PETAR MALBAŠA
Rama – Sinj
Popratno pismo:
Nominiramo jednog sjajnog čovjeka, Petra Malbašu, najznačajnije ime kada pominjemo ratne snimatelje.
Prošao je brojna ratišta, prije svega na prvoj crti obrane. Često se nalazio i u smrtnoj opasnosti, samo da slika i ton budu što bolji. Takve snimke stvaranja države nema nitko. Želja mu je bila da se krv i suze prolivene za hrvatsku Domovinu ne zaborave, ali ni pobjede.
Malbaša živi i radi u Sinju. Za svoja djela primio je i više nagrada i priznanja, a poglavito su mu drage, kako kaže, one koje su mu stigle od branitelja i ratnih zapovjednika, kao što su generali Gotovina, Krstičević i drugi. On je jednom riječju – svjedok vremena.
U nastavku našeg popratnog pisma prilažemo dio teksta autora Mladena Pavkovića:
No, ima ljudi poput Petra Malbaše (1958.) koji je već odavno trebao dobiti, a nije, ni jedno značajnije odličje. Riječ je o najboljem hrvatskom ratnom snimatelju, koji živi i radi u Sinju. Profesionalni je fotograf. Čim je počeo Domovinski rat pokupio je kamere i foto-aparate i krenuo u borbu za – istinom. Uz rame s onima koji su nosili pušku. Naime, kao hrvatski vojnik, pripadnik Zbora narodne garde (ZNG) od prvih je dana počeo bilježiti sve ratne i ine aktivnosti 126. brigade Hrvatske vojske, odnosno Zbornog područja Split, pa se na određeni način može reći da je bio i snimatelja legendarnog generala – Ante Gotovine. Snimao je brojna ratna događanja, prolazio je kroz pakao, ali njemu je uvijek na prvom mjestu bilo da zabilježi, za povijest, srpsku agresiju. Tako je snimao sve što se oko rata događalo s Perućom, vojne akcije Zima 94, Skok 1, Skok 2, Ljeto 95, Oluja, Maestral, Južni potez…Iza njega ostala su brojna svjedočanstva i – istina.
Nakon Domovinskoga rata nije posustao. Argumentirao, profesionalno i iznimno kvalitetno posvetio se stvaranju dokumentarnih filmova o obrani, prije svega general pukovnika Ante Gotovine. Njegovi briljantni filmovi u mnogome su doprinijeli dokazivanju nevinosti Gotovine, ali i drugih. Sjećate se snimaka onog sastanka nakon Oluje 95, kojeg je vodio Gotovina? I taj sastanak snimio je Malbaša, kojeg neki s pravom zovu i ratnik s kamerom! Iznimno je značajan i njegov dokumentarni film „Istinom do pobjede“, koji bi trebao biti sastavni dio školskog programa. On je ratnik koji je s kamerom ginuo za hrvatsku slobodu!
Kako to da takav čovjek, koji je također jedan od Junaka Domovinskoga rata zasad nema ni jedno istaknutije državno odličje? Kako su mu se to na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT) „zahvalili“ na njegovu radu, iako, kako rekosmo, osim njega, Lederera i još ponekog ratnog snimatelja nema većeg i značajnijeg?
Nisu li zaslužili on i njegova profesija neko odličje, baš sada kad ćemo obilježiti 20-tu obljetnicu Oluje? Malbaša je proslavio hrvatsku pobjedu!
Stoga je ovog istinskog i časnog hrvatskog branitelja iz Sinja, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91) predložila za državno odličje!
Da se ne zaborave oni koji su, poput njega, bili prvi kad je trebalo!
Na kraju ćemo nakon ovih Pavkovićevih riječi samo dodati da nije u našoj moći ispravljati nepravdu koja je nanesena Petru Malbaši na HRT-u, niti na sjednici Gradskog vijeća u Sinju, ali s ponosom možemo kazati za one koji ne znaju da ovaj iznimno hrabar i čestit čovjek, koji je dao nemjerljiv doprinos u Domovinskom ratu, vuče korijene iz ponosne Hercegovine, točnije iz Ramskog kraja.
Ova nominacija je jedno veliko HVALA “našem čovjeku” koji je svjedok vremena.
Nema sumnje da će imati podršku jer Hercegovina je oduvijek znala cijeniti prave vrijednosti.
5. dr. KAŠMIR HUSEINOVIĆ
Bileća – Šibenik
Popratno pismo:
U izboru za Hercegovca godine nominiram svestranog dr. Kašmira Huseinovića, čija je majka izmjesta Bileća u Hercegovini, kojeg vežu obiteljske veze s Mostarom. Kašmir Huseinović je završio Medicinski fakultet u Sarajevu, a poslijediplomskistudij iz obiteljske medicine završio je u Zagrebu. Trenutno radi kao liječnik u Domu zdravlja Šibenik.
Već od 1994. godine bavi se i pisanjem za djecu. Do sada je napisao više od osamdeset slikovnica, koje su prevedene na mađarski, portugalski, španjolski, arapski, indonezijski, rumunjski, slovenski, češki, makedonski, talijanski, kineski, francuski i korejski jezik, te četiri knjige za djecu.
Njegove slikovnice Hektor i Leopoldina (2008.) i Ptice (2012.) uvrštene su na prestižnu White Raven List preporučenih knjiga za djecu i mlade koju objavljuje Internationale Jugendbibliothek iz Münchena. Za nagradu Kiklop bio je nominiran s knjigama Bućevi, plongovi i žabice, Sretna obitelj i Neobična knjižničarka. Tijekom svoje karijere sudjelovao je na brojnim međunarodnim događanjima.
Godine 2017. bio je sudionik Sino-Foreign Literature Translation and Publishing Workshop (SFLTP) u Pekingu, Kina, a 2018. na Beijing International Book Fair osvojio je nagradu Reader’s Choice Award. Njegova slikovnica Poljski miš i gradski miš uvrštena je u obveznu lektiru u Meksiku i Čileu.
Kašmir Huseinović aktivan je član nekoliko profesionalnih i kulturnih organizacija: Hrvatske liječničke komore, Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, te je predsjednik Hrvatske dječje knjige i član Hrvatske glazbene unije. Vjerujem da će Dalmatinci podržati svog liječnika. a Hercegovci “svog čovjeka”.
6. STEVE RAVIĆ
Buhovo/Široki Brijeg- Melbourne/Australija
Popratno pismo:
Nominiram jednog posebnog Hercegovca, a njegovu nominaciju ću započeti poznatim citatom koji glasi:
“Hercegovina cijeli svijet naseli, a sebe ne raseli”
A, čitajujući biografiju ovog Hercegovca, shvatiti ćete poveznicu.
STEVE RAVIĆ međunarodno je priznati australski filmski redatelj, producent i autor, koji djeluje i kao javni govornik, mentor, menadžer te istraživački novinar. Izvršni je direktor (CEO) tvrtke Majestic Film and Entertainment.
Rođen je 1973. godine u zapadnim predgrađima Melbournea u obitelji hrvatskih roditelja, a odrastao je u multikulturalnoj zajednici u predgrađu St Albans. Od mladosti je aktivan u hrvatskoj zajednici te i danas sudjeluje u humanitarnom radu i objavljuje autorske tekstove i reportaže za vodeće novine hrvatske dijaspore u Australiji, Croatian Herald – Hrvatski Vjesnik.
Njegov rad obuhvaća i snažan angažman u široj zajednici. Ravić je surađivao s aboridžinskim i Torres Strait otočkim izvođačima iz autohtone kulturne skupine Descendance, poznate po nastupima na Olimpijskim igrama u Sydneyju i drugim velikim međunarodnim događanjima. Sudjelovao je u snimanju i predstavljanju skupine hrvatskoj publici u Australiji i Hrvatskoj.
Steve Ravić bio je organizator i voditelj (MC) brojnih događanja, uključujući multikulturalnu modnu reviju u Sydneyju, gdje je bio glavni voditelj programa. Također je bio član žirija finala Top Model Croatia, te panelist i govornik na raznim stručnim i javnim događanjima, uključujući ACAP konferenciju u Silicijskoj dolini (SAD).
U svojim projektima Ravić surađuje s brojnim istaknutim Hrvatima iz cijeloga svijeta, među kojima su svjetski poznati umjetnik Charles Billich, i najpoznatijem hrvatskim glazbenika Marko Perković Thompson.
Karijeru je započeo kao autor inovativnih audiovizualnih produkcija – od glazbenih spotova do rock dokumentaraca za etablirane i popularne međunarodne izvođače. Kao vlasnik tvrtke Metal Warriors Pty. Ltd., Ravić je vodio diskografsku kuću, upravljao promocijama turneja, izvršno producirao albume te organizirao i sudjelovao u međunarodnim turnejama i festivalima s nizom rock i heavy metal bendova. Među njima su australski izvođači Dungeon, MYSTERY (bend njegova sina Rockyja) i Vanishing Point, kao i međunarodne zvijezde poput Manowara, Alicea Coopera, Doro, Motörheada, Destructiona, Edguya, Saxona, Iron Maidena, Twisted Sistera, Guns N’ Rosesa, Scorpionsa, The Poodlesa, Europe, Gamma Raya, The Sweeta, Angre, Nightwisha, Rhapsodyja, Megadetha i mnogih drugih.
Kao redatelj poznat je po prepoznatljivom autorskom rukopisu i inovativnom pristupu žanrovima – od glazbenih formata i rock dokumentaraca do dugometražnih filmova. Brojni projekti pod njegovim vodstvom ili u ulozi producenta ostvarili su distribuciju preko kompanija kao što su Universal Music, Sony i Warner/East West, te su emitirani na velikim televizijskim mrežama poput europskog RTL-a, australskog ABC-a i kabelskih mreža diljem svijeta.
Njegov prvi dugometražni film Warrior (poznat i kao Metal Warriors) – energična urbana drama koju je režirao, napisao i u kojoj je i glumio – prikazan je u australskim kinima 2010./11., nakon što je premijerno predstavljen na Filmskom festivalu u Cannesu, u sklopu Marché du Film, pod okriljem Australske filmske komisije.
Godine 2010. izdavačka kuća Frontiers Records objavila je njegov rockumentarac The Poodles: In The Flesh o tada najpopularnijem švedskom rock bendu The Poodles, koji je osvojio brojne nagrade i odlične kritike. Ravić je producirao i projekte s globalno poznatim izvođačima poput Doro (Njemačka), Manowara (SAD) i Rhapsodyja (Italija).
Među značajnim filmskim ostvarenjima ističe se i igrani film Diary of a Fatman, komedija dovršena 2016. godine, koja je osvojila više međunarodnih priznanja, uključujući nagradu “Hollywood Dreams Excellence in Film” za najboljeg redatelja na AOF festivalu, nakon prikazivanja u Cannesu 2016. godine.
Godine 2019. vratio se u Cannes kao redatelj i producent sa svjetskom premijerom dugometražnog dokumentarnog filma Billich: Beyond The Canvas, koji donosi životnu priču svjetski poznatog umjetnika Charlesa Billicha.
Godine 2022. njegov akcijski triler Hotel Underground prikazan je na Cannesu, uz glumačku postavu koju čine James Storm (bivši svjetski prvak u hrvanju), istaknuti australski glumac Andy McPhee(serija Sons of Anarchy) te poznata motion-capture umjetnica “Lady Samurai” Kaori Kawabuchi iz Japana, zvijezda projekata poput Final Fantasy i japanske anime scene. Film je osvojio velik broj međunarodnih nagrada na Los Angeles Motion Picture Festivalu, gdje je Ravić dobio i Zlatnu nagradu za najboljeg redatelja, a distribuciju filma preuzima ITN.
Produkcijska kuća Stevea Ravića redovito je zastupljena na Cannesu s vlastitim štandom unutar prestižne lokacije Palais des Festivals.
Ravić se povremeno bavi i fotografijom poznatih osoba i modela, a njegove su fotografije objavljivane u vodećim novinama i časopisima te korištene na filmskim plakatima i omotima albuma. Njegov plakat za film MYSTERY: Born To Rock nagrađen je kao Najbolji plakat od strane Hollywood Reportera. Najpoznatiju fotografiju Marka Perković Thompsona, koja je obišla cijeli svijet, potpisuje upravo Steve Ravić.
Poznat je i po preuzimanju vodećih uloga, mentoriranju, pokretanju važnih kampanja te se smatra istaknutim doprinositeljem umjetnosti. Akreditiran je za svoj rad od strane australske vlade i Screen Australia, a sudjelovao je i kao stručni recenzent i savjetnik pri Australia Council for the Arts.
Steve Ravić javno je pohvaljen i u australskom Federalnom parlamentu u govoru ugledne senatorice Hollie Hughes, te je pozivan na važne državne događaje, uključujući večeru povodom Federalnog proračuna u Parliament Houseu. Bio je i ključni govornik na kulturnim manifestacijama poput Australian Cultural Festivala u organizaciji Australskog veleposlanstva u Hrvatskoj.
Dana 8. lipnja 2023. Steve Ravić bio je gost govornik na otvorenju Izložbe kravate u Dubrovniku, gdje je kravata i nastala. Njegova će kravata biti izložena među kravatama poznatih i uglednih Hrvata iz cijeloga svijeta. Tom prigodom uručen mu je prestižni certifikat i priznanje od strane predsjednice American Croatian Congressa i hrvatske predstavnice pri Ujedinjenim narodima, Nade Pristašanac Matulić, za “Posebno priznanje kao australsko-hrvatskom filmskom redatelju i producentu za stalno zalaganje za istinu, pravdu i promicanje ljudskih prava”.
Tijekom karijere Ravić je volonterski pomagao brojnim humanitarnim inicijativama te je kroz svoje tvrtke i privatnu podršku pružao pomoć, donacije i angažman u Australiji, Hrvatskoj i drugim dijelovima svijeta. U australskom Senatu spomenut je i zbog svog rada na vođenju istraga vezanih uz krađu umjetnina Charlesa Billicha.
Najnovije, 2025. godine Steve Ravić dobio je prestižnu nagradu Večernjakova Domovnica za Film/Glumu, koja se dodjeljuje uspješnim Hrvatima u iseljeništvu. Ovo priznanje nadovezuje se na druga priznanja za njegovo djelovanje u međunarodnoj promociji Hrvatske, uključujući i inicijativu da polovicu štanda Majestic Film u Cannesu posveti hrvatskim projektima, za što je također dobio priznanja organizacija poput ACAP-a, American Croatian Congressa i The Croatian Cluba (član organizacije pri Ujedinjenim narodima, New York).
Ravić je završio dokumentarni film Billich 90, koji je premijerno prikazan u Cannesu 2025. godine, kao nastavak dokumentarne priče o Charles I Billichu.
Ne odmičući se od svojih hercegovačkih korijena, Ravić je u Cannesu promovirao motive i vizuale iz Hercegovine te je bio i koproducent filma Diva, snimanog u Hercegovini. Njegova tvrtka bila je među glavnim sponzorima filma, a Ravić je, uz dodatna snimanja, preuzeo i cjelokupnu postprodukciju, zajedno sa svojim afirmiranim i nagrađivanim kolegama iz cijeloga svijeta, koji su uložili velik napor kako bi dovršili projekt koji se tijekom produkcije suočavao s ozbiljnim izazovima.
Ravić je 18. rujna 2025. prisustvovao premijeri filma Diva u Mostaru kao producent i međunarodni predstavnik filma, gdje je tijekom svog govora dobio snažan pljesak i ovacije, uz obećanje da će nastaviti promovirati ne samo hrvatske priče, nego i hrvatske priče iz Hercegovine.
7. IVO ŠUŠAK PAJO
Široki Brijeg
Popratno pismo prenosimo u cijelosti:
Ivo Šušak zvani Pajo rođen je 10.12.1956.godine u Širokom Brijegu gdje i živi. Oženjen je i
ima 4/četvero odrasle djece. Razvojačeni je Branitelj HVO-a iz Domovinskog rata u BiH u kojemu je
sudjelovao na I-crti bojišnice od početka do kraja tog rata., zbog čega je i dobitnik spomenice iz
Domovinskog rata. Član je naše URB HVO-a ŽZH od njenog osnutka 2013.godine.
Po zanimanju je glazbenik i vlasnik ugostiteljskog objekta Rock caffe“Pajo“.
Od svoje 15-te godine se bavi glazbom svirajući udaraljke i gitaru.
1970.godine zajedno sa svojim susjedima osniva glazbeni band Uragan u Širokom Brijegu
koji vrlo brzo postaje kultna grupa Širokog Brijega i Hercegovine. Od 1985.godine nastupa samostalno
kao glazbenik, da bi 1989.godine postao član grupe Hanzaplast koja mijenja ime u Moć tišine s kojom
grupom 1992.godine snimaju album domoljubnih pjesama za produkcijsku-glazbenu kuću Suzy iz
Zagreba i sav novac od tog albuma je bio namijenjen za Udrugu stradalnika iz Domovinskog rata i u
druge humanitarne svrhe.
Moć tišine je nastupao na mnogim dobrotvornim koncertima diljem Hercegovine i šire ,
ali i na mnogim festivalima zabavne glazbe od kojih izdvajamo više puta nastup na Melodijama grada
Mostara na kojemu je njihova pjesma „Poleti sokole“ zabilježila sjajan uspjeh.
S grupom Moć tišine Ivo Šušak zvani Pajo je nastupao 12 godina i u to vrijeme su snimili
dva glazbena albuma.
2000.godine napušta Moć tišine i posvećuje se samostalnoj glazbeno-kompozitorskoj i
produkcijskoj karijeri, u kojem periodu je bio gost mnogih radio i TV postaja.
2010.godine je osnovao band La grange Tribute ZZ Top s kojim je nastupao i još uvijek
nastupa diljem BiH i susjednih država regije, nakon čega su postali regionalno poznati i priznati
svirajući glazbene numere čuvene američke rock skupine ZZ Top.
2025.godine je proslavio 40 godina rock caffea „Pajo“koji je od svog osnutka postao
kultno mjesto glazbenika iz Širokog Brijega, ŽZH pa i šire, kao i mjesto okupljališta svih glazbenih
sladokusaca, intelektualaca iz svih oblasti javnog i kulturnog života, a u zadnje vrijeme i omiljeno
mjesto i okupljalište studenata s ALU u Širokom Brijegu.
U tom kafiću su se održavali svih tih godina s vremena na vrijeme nastupi glazbenih rock
skupina, kao i mladih bandova koji tek započinju svoju karijeru, a kojima je Ivo Šušak Pajo bio glazbeni
uzor zbog kojih se dosta njih i odlučilo baviti glazbom, a s kojima je on rado podijelio svoja glazbena iskustva.
2025.godina je bila također i godina u kojoj je Ivo Šušak Pajo obilježio na dostojan način i
njegovih 50 godina bavljenja glazbom s kojom se još uvijek bavi na način produkcijskog i
kompozitorskog rada u bandu La Grange, Tribute ZZ Top.
Zbog svih ovih razloga URB HVO-a ŽZH opravdano smatra kako je Ivo Šušak Pajo idealna
osoba za nominaciju nagrade za Hercegovca godine jer u njegovom osebujnom glazbenom,
životnom, i braniteljskom opusu postoji niz razloga zašto je upravo on osoba kojoj dajemo ovoliku
pažnju i predlažemo ga za osobu „Hercegovca godine.“
Nadamo se kako smo dovoljno i detaljno obrazložili naše razloge.
UDRUGA RAZVOJAČENI BRANITELJI HVO- a ŽZH,a zastupa je predsjednik Vlado Marušić
8. ZLATKO GLAVINIĆ
Babin Do / Neum
Popratno pismo:
Nominiram čuvara hrvatske tradicije,
Neumljanina Zlatka Glavinića, majstora za izradu starih glazbala i virtuoza zvuka.
ZLATKO GLAVINIĆ ROĐEN JE 18. 7. 1967. GODINE U DUBROVNIKU, PO
ZANIMANJU STROJARSKI TEHNIČAR, SSS, OŽENJEN, OTAC TROJE DJECE, A ŽIVI
I RADI U NEUMU KAO PREDSJEDNIK I UMJETNIČKI VODITELJ UDRUGE HKUD
„LINDŽO“ NEUM.
OD RANOG DJETINJSTVA POČEO JE OBLIKOVATI PREDMETE OD DRVETA KAO
ŠTO SU SKULPTURE, SAKRALNI ELEMENTI, SUVENIRI I DRUGO, KAO I
TRADICIJSKA GLAZBALA NA KOJIMA UJEDNO I SVIRA (LIJERICA, GUSLE,
DIPLE, DVOJNICE, FRULA I DR.). NJEGOVE RUKOTVORINE PREDSTAVLJAJU
VRHUNSKI KREATIVNI RAD I UMJETNIČKU VRIJEDNOST KAKO U LIKOVNOM
TAKO I ETNOGRAFSKOM OBLIKU PODNEBLJA IZ KOJEG JE PONIKAO. ZA DIO
NJEGOVIH RUKOTVORINA VEĆ JE OBJAVLJEN JEDAN KATALOG 2005. GODINE
POD NAZIVOM „DRVO S KAMENA“. DO SADA JE IMAO NA DESETKE
SAMOSTALNIH IZLOŽBI I VIŠE SKUPNIH.
ZLATKO GLAVINIĆ U FOLKLORU JE AKTIVAN OD SAMOG DJETINJSTVA,
ODNOSNO VEĆ PREKO ČETRDESET GODINA. OSIM ŠTO PJEVA, TAKOĐER SVIRA I
KOMANDIRA IZVORNI NEUMSKI PLES „LINDŽO“ UZ INSTRUMENT LIJERICU.
AKTIVAN JE U EDUKACIJI NEUMSKE MLADEŽI U FOLKLORU, TAKO DA JE
NAJVIŠE NJEGOVOM ZASLUGOM TRENUTNO U NEUMSKI FOLKLOR UKLJUČENO
OKO 100 ČLANOVA, OD NAJMLAĐEG DO NAJSTARIJEG UZRASTA, ZA KOJE
REDOVITO ORGANIZIRA PROBE I BRINE SE O OPREMANJU CJELOKUPNOG
ČLANSTVA.
S FOLKLORNIM DRUŠTVOM „LINDŽO“ NEUM, KAO I SAMOSTALNO, DO SADA JE
SUDJELOVAO NA MNOGOBROJNIM KULTURNIM MANIFESTACIJAMA U ZEMLJI I
INOZEMSTVU, KAO I U TELEVIZIJSKIM I RADIJSKIM EMISIJAMA,
PREDSTAVLJAJUĆI TAKO ŠIROM ZEMLJE I U INOZEMSTVU PJESME, PLESOVE I
OBIČAJE HERCEGOVINE, A POSEBNO ETNOLOŠKU BAŠTINU NEUMSKOGA KRAJA.
POSEBNO SE IZDVAJA IZVORNI NEUMSKI PLES LINDŽO UZ INSTRUMENT
LIJERICU, ZATIM IZVEDBA RAZNIH KOLANJA UZ DIPLE (BIRAČKO KOLO,
PLETENO KOLO, TROJANAC, TRUSA, TARABAN I DR.), ZATIM ZDRAVICA,
PJEVANJE UZ GUSLE, BEĆARAC, GANGA I DRUGO.
ZLATKO SE GLAZBOM PROFESIONALNO BAVIO SEDAM GODINA SVIRAJUĆI PO
CIJELOM SVIJETU S ETNO GRUPOM „LEGEN“ IZ ZAGREBA, PROMIČUĆI
TRADICIJU SVOGA NARODA I KRAJA IZ KOJEG JE PONIKAO. SVIRAO JE NA
NAJVEĆIM SVJETSKIM ETNO FESTIVALIMA PROMIČUĆI NA TAJ NAČIN KULTURU
NAŠEG KRAJA OD KOJIH IZDVAJAM FESTIVALE U DRŽAVAMA: MEKSIKO,
KOLUMBIJA, ŠPANJOLSKA, PORTUGAL, NJEMAČKA, MAĐARSKA, ŠVICARSKA,
POLJSKA I DR.).
SNIMIO JE ČETIRI SAMOSTALNA ALBUMA I DVA SA GRUPOM “LEGEN”, A
VRHUNAC NJEGOVOG DJELOVANJA SVEČANO JE OBILJEŽEN 2015. GODINE,
KADA JE POVODOM 70.OBLJETNICE DJELOVANJA DRUŠTVA “LINDŽO”, NAJVIŠE
NJEGOVOM ZASLUGOM I DVOGODIŠNJIM ANGAŽMANOM, PROMOVIRAN PRVI
DVOSTRUKI AUDIO ALBUM (CD) DRUŠTVA POD NAZIVOM “OJ KAMENU RODNI
MOJ” SA UKUPNOM 68 ZAPISA.
O ZLATKU GLAVINIĆU I NJEGOVIM DJELIMA SNIMLJENA SU DVA POLUSATNA
DOKUMENTARNA FILMA U REALIZACIJI FEDERALNE TELEVIZIJE SARAJEVO I
HRVATSKE RADIO TELEVIZIJE ZAGREB, KAO I NA DESETKE DRUGIH PRILOGA U
RAZNIM EMISIJAMA KULTURNOG SADRŽAJA.
KAO UMJETNIK I GLAZBENIK OSOBNO JE PREDLOŽEN SA SVOJIM
AKTIVNOSTIMA I DJELIMA POD ZAŠTITU „UNESCO“-a NA KULUTURNOJ
MANIFESTACIJI „DANI EUROPSKOG NASLIJEĐA“, NA KOJOJ JE SUDJELOVAO SA
DRUŠTVOM, A KOJA JE ODRŽANA 25-26.09.2009.GODINE U SARAJEVU POD
POKROVITELJSTVOM FEDERALNOG MINISTARSTVA KULTURE I ŠPORTA. U VIŠE
NAVRATA JE POZIVAN DA, SVOJIM KULTURNIM SADRŽAJIMA PREDSTAVLJA
HRVATSKU KOMPONENTU BiH U INOZEMSTVU.
SVIMA NAM JE PREPOZNATLJIVA NJEGOVA PJESMA „LINDŽO, KOJU JE SNIMIO
1995.GODINE, A TAKOĐER 2023.GODINE SNIMIO JE PJESMU „NEUMSKA
SONATINA“. SA PJEVAČKOM SKUPINOM DRUŠTVA „LINDŽO“ NEUM
2015.GODINE SNIMLJEN JE DVOSTRUKVI AUDIO ZAPIS /CD/ SA UKUPNO 68
ZAPISA KOJE ČINE PJESME I SVIRKE NEUMKOG I HERCEGOVAČKOG KRAJA.
OD 2008.GODINE, U SKLOPU NEMSKOG KULTURNOG LJETA, ZAJEDNO SA
DRUŠTVOM „LINDŽO“ NEUM ZLATKO SUDJELUJE U ORGANIZIRANJU
MEĐUNARODNE VEČERI FOLKLORA „OJ KAMENU RODNI MOJ“, KOJA SE
ODRŽAVA SVAKE GODINE U NEUMU.
PROŠLE GODINE, ODNOSNO 21. LIPNJA 2025.GOIDNE, NAJVEĆOM ZASLUGOM
ZLATKA GLAVINIĆA OBILJEŽENA JE 80. OBLJETNICA DJELOVANJA HKUD-a
„LINDŽO“ NEUM, A TOM PRILIKOM TAKOĐER JE PRO0MOVIRANA
MONOGRAFIJA DRUŠTVA I SNIMLJENA 955. MILENIJSKA FOTOGRAFIJA OD
STRANE RENOMIRANOG UMJETNIKA ŠIME STRIKOMANA, TE JE TIME NEUM
POSTAO 301. MILENIJSKI GRAD.
9. NEDJELJKO BEGIĆ
Rodoč / Mostar
Popratno pismo:
Nedjeljko Begić rođen 1982. godine, oženjen i otac sedmero djece, a prije svega čovjek velikog srca, tople i dobre duše kakva se rijetko rađa. Svoj život temelji na radu, obitelji, tradiciji i neizmjernoj ljubavi prema zavičaju. Živi u Rodoču, predgrađu Mostara, gdje ima svoju malu obiteljsku farmu, bavi se poljoprivredom i brojnim drugim poslovima vezanim uz kuću i imanje.
Po zanimanju je agronom, no u stvarnosti je čovjek koji zna gotovo sve – ne postoji posao kojeg se ne prihvati niti obaveza koja mu je teška, nikada ne bježi od odgovornosti. Vrijedan, sposoban, snalažljiv, uvijek stiže svugdje. Unatoč brojnim odgovornostima koje nosi kao otac velike obitelji, uspijeva pronaći ravnotežu između rada i života, a vrijeme za odmor i opuštanje pronalazi u prirodi, posebno kroz ljubav prema lovu koju gaji još od mlađih dana.
Njegov odnos prema prirodi i odgovornost prema zajednici posebno se očituju kroz dugogodišnji angažman u lovstvu i ribolovu. Osam godina je obnašao dužnost glavnog lovnika Lovačkog društva “Jarebica” Mostar, a ujedno je bio i potpredsjednik društva, dok je danas predsjednik jedne lovačke sekcije. Također je član ribarskog društva, gdje danas obnaša funkciju člana Nadzornog odbora. Posebno mjesto u njegovom srcu zauzima glazba.
Dugogodišnji je i aktivni član folklornog društva, odnosno skupine bećara, s kojom nastupa i sudjeluje na brojnim kulturnim i društvenim manifestacijama. Uz to, sudjeluje i u više različitih bećarskih skupina, dajući snažan doprinos očuvanju tradicijskog pjevanja bećarca.
Posebno je vrijedno istaknuti da je svoju ljubav prema glazbi i bećarcu prenio na svoju djecu, baš kao što je i sam tu ljubav naslijedio od svoga oca. Djecu je glazbeno obrazovao, a danas s njima rado surađuje, komponira melodije i stvara novu glazbu. Ljubav je ostvario i prema pisanju pjesama. Do sada ih ima napisano nekoliko, od kojih su dvije uglazbljene od strane njegovog srednjeg sina i službeno objavljene – jedna početkom 2024. godine, a druga krajem 2025. godine.
Nedjeljko Begić je osoba tradicije, zajedništva i jednostavnosti – voli obiteljska okupljanja, skromne večere, pjesmu i bećarac.
Svojim životom i primjerom pokazuje kako se mogu spojiti rad, obitelj, kultura, priroda i ljubav prema vlastitim korijenima.
Smatram da upravo ovakvi ljudi; tihi, skromni, neumorni i srcem vezani za obitelj i tradiciju zaslužuju biti prepoznati i istaknuti kao pravi primjer Hercegovca godine.
10. KRISTIAN PANDŽA
Mostar -Gummersbacha/Njemačka
Popratno pismo:
Nominiramo jednog sjajnog mladog, svestranog i uspješnog Hercegovca.
Kristian Pandža rođen je 03. studenoga 1992. u njemačkom gradu Gummersbachu. Kao slobodni umjetnik profesionalno se ostvaruje na području kazališta i filma, gdje djeluje kao glumac i dramaturg (Mali teatar Mostar, njemačka tv filmska serija Tatort, voice overi itd). Živi i djeluje između njemačkog govornog područja i balkana. Pored kreativnog djelovanja, svoje znanje prenosi dalje kao predavač njemačkog i engleskog jezika (škola jezika Novi svijet). Doktorirao je filmske studije, magistrirao dramaturgiju, a prethodno je završio studij njemačkog jezika i književnosti. Piše i objavljuje znanstvene radove iz područja studija filma i komparativne književnosti. Gostujući je predavač na Filozofskom fakultetu u Mostaru. 2015. je osvojio Večernjakovu domovnicu u kategoriji glumac. Uz sve to, umjetnički izražaj nalazi i kroz pjevanje. Govori hrvatski i njemački kao materinske jezike, dok se engleskim jezikom služi tečno.
11. MARIJAN MANDIĆ
Bijelo Polje / Mostar
Popratno pismo:
Nominiramo profesora Marijana Mandića iz Mostara koji ima bogat književni opus.
Marijan Mandić (Mostar, 1964.) osnovu škole završio je u Prigrađanima i Potocima, Prometnu tehničku školu u Mostaru, a Filozofski fakultet, odsjek Povijest, u Sarajevu.
Do Domovinskoga rata radio je kao srednjoškolski profesor u Elektrotehničkoj, Građevinskoj, Ekonomskoj i Prometnoj školi u Mostaru.
Domovinski rat provodi na nizu dužnosti. Teško je ranjen u siječnju 1993. godine, zbog čega nosi trajni invaliditet. Za zasluge odlikovan je odličjima Republike Hrvatske: Redom hrvatskoga trolista, Redom hrvatskoga križa, Spomenicom Domovinskoga rata; medaljama: Ljeto ’95, Oluja ’95.
Objavio je romane “Bljesak nade na mom otoku”, “Krvava bjelopoljska poljana”, “Ljetopis borbi i nada”, “Plamen iznad bugojanskih šuma”, “Lutalica”, “Lipe mostarske”, “Tranzicija”, “Vojnik u pet odora” i “Ideologija”.
12. VANJA TOLJ
Mostar
Popratno pismo:
Magistar psihologije i socijalnog rada, Psihoterapeut & NLP master
Ovim putem s velikim ponosom i iskrenim divljenjem nominiram Vanju Tolj za prestižnu nagradu “Hercegovac godine”.
Vanja Tolj je najbolji psiholog, motivator, suprug i čovjek čije djelovanje nadilazi okvire profesije. Njegov rad nije samo savjetovanje to je dubinski rad na ljudskoj duši. Kroz godine predanosti, kontinuiranog ulaganja u znanje i osobni razvoj, izgradio je autentičan pristup koji mijenja živote. Moj je promijenio u potpunosti.
Njegova sposobnost da u čovjeku probudi nadu, snagu i vjeru u sebe nije rezultat slučajnosti, već dugogodišnjeg rada, discipline i istinske ljubavi prema pozivu. Vanja ne radi samo s emocijama on pomaže ljudima da se vrate sebi. Da pronađu dostojanstvo, hrabrost i unutarnju stabilnost.
Posebno želim istaknuti da je prije tri dana objavio knjigu namijenjenu ženama knjigu koja pruža podršku, razumijevanje i ohrabrenje, naročito onima koje se nisu ili se ne mogu ostvariti kao majke. U vremenu kada su žene često izložene pritiscima i tihoj boli, on im daje glas, prostor i dostojanstvo. To nije samo književni čin, već društvena odgovornost i duboko suosjećanje.
Kao suprug, primjer je stabilnosti i vrijednosti koje živi, a ne samo o kojima govori. Kao motivator, inspiriše bez nametanja. Kao psiholog, liječi bez osude.
Smatram da Vanja Tolj predstavlja ono najbolje što Hercegovina ima znanje, toplinu, rad, autentičnost i hrabrost da se ide drugačijim putem. Njegov doprinos zajednici nije samo profesionalan, već i human, emotivan i dugoročan.
Zbog svega navedenog, iskreno vjerujem da zaslužuje ovu prestižnu nagradu.
IZVOR: HERCEGOVKA.NET