GENERAL TREBA ODBITI MILANOVIĆEVU ZAPOVIJED I TO DAT USTAVNOM SUDU!
Milanović nikoga i ništa ne priznaje pa ni hrvatske geopolitičke obveze i interese, pa time ne treba priznati ni njega niti njegove protuustavne odluke.
Ovdje bi on od razvoja prijateljskih odnosa s Francuzima stvarao neprijatelje, od saveznika koji su nam potrebni, imputirao kome će oni biti veći prijatelji, moš mislit, Srbima po Garašaninu ili Hrvatima kojima su bliski po Napoleonu i civilizacijski., ali svejedno razvijati nam je prijateljski odnos a ne ovdje Francuze gurat drugima.
Naravno, i ovdje je do punog izražaja Milanoviću komunizam isprao mozak pa zaboravlja ulogu Jacquesa Chiraca, velikog hrvatskog prijatelja, kojeg Milanović kao ljevičarska klatež ne obadava i ne priznaje Francusku koja nam je od tada obnovljeni prijatelj.
U tom pogledu svih naših geostrateških interesa mi ne bismo trebali obadavati na njega niti priznavati njegove neustavne ovlasti i zapovijedi, tako ni Plenković niti Anušić.
General Tihomir Kundid, treba odbiti Milanovićevu ovu protuustavnu i protuzakonitu zapovijed te istovremeno bi trebao to poslati kao podnesak Ustavnom sudu i dati na ocjenu ustavnosti svoju i Milanovićevu odluku na konačnu odluku.
Hrvatska se pod Zoranom Milanovićem nalazi u stanju performansa ustavnopravne krize!
Sada se ovom odlukom načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, Tihomir Kundid, također našao u jednoj od novoizazvanih ustavnih kriza i rijetkih situacija od osamostaljenja Hrvatske.
Ovdje se do punog izražaja iskazuje ne državnična mudrost, već oksimoron lude pameti. Iz jedne banalne zakonske odluke ministra Anušića i generala Kundida, koja je čista matematička dužina od točke A do B, ubacuje se još jedna nebitna točka C – Milanović, čija strana stvara kaos nepotrebnog i protuzakonitog trokuta, a na kraju, logičnim uključivanjem i Plenkovića, ovo prerasta u kvadraturu začaranog kruga, koji postaje opasnost za nacionalnu sigurnost Hrvatske.
Jer daleko je ova ludost Milanovića od strategije: od prijatelja stvarati neprijatelje, od saveznika protivnike.
Iz jednostavne odluke, kojom u miru upravljaju ministar i načelnik Glavnog stožera, a tek u ratu i sličnim situacijama, kako je jasno Ustavom i zakonski određeno, vrhovni zapovjednik, u ovom slučaju, na žalost, Zoran Milanović, brani odlazak na folklorni izlet jednoj svečanoj postrojbi.
Prema riječima ministra obrane Ivana Anušića, vrhovni zapovjednik Milanović zabranio je načelniku Glavnog stožera generalu Kundidu potpisivanje bilo kakve odluke o odlasku hrvatskih vojnika na svečani vojni mimohod a ne paradu ratne demonstracije, u Parizu.
E’ luda pameti!
I dok je većina nacije na sunčanju, stručna javnost smatra kako je ovdje riječ o protuustavnoj i protuzakonitoj zapovijedi i nimalo strateškom interesu Hrvatske.
Ali Milanović goni tovara po svom, odišući šumom Brezovica iz koje je krenuo 22.lipnja u kampanju za izbore sljedeće godine, i čini to revolucionarnim metodama kako su to radili stari komunistički kadrovi u šumi Brezovica.
I dok Plenković spokojno upravlja upokorenom Hrvatskom i još kalkulira s okupljanjem desnog spektra u i oko HDZ-a, tražeći u sebi Bismarcka, kojeg nota bene može jedino pronaći u pobjedi rješenja pitanja Hrvata u BiH…
Dotle Milanović, nošen duhom šume Brezovice ode drumom, nastojeći bez ostatka okupiti sve na lijevom spektru, pa i ocvale ljevičare, svu antifašističku omladinu i klatež te loveći više, podilazeći i šire od ljevice, u šumi zavapi: “Šteta što ustaše nisu bile blaže prema kordunskim Srbima i tako ih pridobili”?
E’ ovim nastoji zgrabiti još malo desnice i eto moguće pobjede s novom-starom šestorkom, a zahvaljujući upokorenoj desnici i izbornom modelu sv. D’Hondtu?!
E’ MOJ NARODE…
Ne zna se je li tragičnije to što ne znamo ili, pjevano: “Ako ne znaš što je bilo”?!