Predsjednik HDZ-a i Vlade Andrej Plenković dosad je smijenio više od dvadesetak svojih ministrara. Nije ih samo smijenio, nego je svakoga na kraju ponizio, izvrijeđao, difamirao, popljuvao…
Odbačeni kao smeće ( jer im ne kaže ni razlog smjene), nemaju snage pobuniti se i okrenuti leđa Plenkoviću plašeći se da će on povući posljednji potez – isključiti ih iz stranke, a onda su oni politički mrtvaci. Taj, pak, rizik ne će preuzeti jer to nisu politički idealisti spremni plaćati svaku pa i najtežu cijenu za svoje ideale, nego obični kalkulanti koji se lako odriču dostojanstva i časti radi političkoga preživljavanja.
Sada smijenjena ministrica Nataša Tramišak nešto njurga da ju je Plenković smijenio bez razloga pa zbog toga ne jamči, kaže, bezuvjetnu lojalnost stranci u Hrvatskome saboru kamo se vraća. Protiv njezine smjene bio je i čelnik njezina slavonslkog HDZ-a Ivan Anušić. Javnost njih dvoje, Anušića i Tramišak, počinje doživljavati kao glas oporbe u vladajućem HDZ-u u odnosu na Plenkovića. Ali oni nisu nikakva oporba.
I gospođi Tramišak i gospodinu Anušiću Plenković bi bio i dalje dobar i prihvatljiv da nije bilo ove smjene. Njima, i svima dosad smijenjenima, ne smeta što je Plenković pogazio sve hrvatske ideale i simbole, što je iskorijenio izvorni tuđmanizam iz stranke, što vrijeđa i ponižava ljude, krade referendume i što je sklopio savez s agresorima na Hrvatsku i putinoljupcima. To mu mogu tolerirati i biti dio njegova tima, ali, eto, ne sviđa im se kada ih smjenjuje.
Onaj tko suze roni zato što ga je Plenković smijenio, a bilo mu je normalno prihvatiti Plenkovićev poziv i ući u njegovu Vladu koja se obračunala s hrvatstvom i slizala s velikosrpstvom, nema pravo tražiti solidarnost od hrvatskih građana. Zato smijenjeni ministri, bez obzira što su neki poput gospođe Tramišak vjerovatno vrlo čestiti i nekorumpirani, nisu ni zaslužili bolji kraj od ovakvoga u kojemu svemoćni Plenković nad njima psihopatski iskaljuje sav svoj apsolutistički bijes, a oni i dalje kukavički i bijedno moraju ostati pod njegovim kišobranom nadajući se poput psića mrvici s njegova gospodskoga stola – nekome mjestu na budućoj izbornoj listi.
Ivica Marijačić, Hrvatski tjednik/Foto: podcast Velebit