Profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu Aleksandar Maršavelski, koji je slao pisma srbijanskim studentima promičući „bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti“, otkrio je i kako je danas član pravnog tima koji vodi inicijativu da se Marku Perkoviću Thompsonu i pripadnicima HOS-a zabrani „ustaški pozdrav Za dom spremni“. Više o tome pronašli smo u intervjuu koji je dao N1 Televiziji gdje je, između ostalog, iznio i niz problematičnih tumačenja koje predstavlja kao pravne i povijesne činjenice. Isto je govorio ranije i za Nacional.
Podsjetimo, Maršavelski je „dragim studentima“ uputio niz pisama pod pseudonimom za srbijanski Danas, a u posljednjem u kojem je otkrio ime hvalio se kako godinama radi na „izgradnji mira“ između Hrvata i Srba. To čini tako da 1990-e opisuje kao razdoblje „začaranog kruga mržnje i nacionalizma“, a hrvatsku državljanku srpske nacionalnosti koja je 1995. s roditeljima pobjegla u „Oluji“, a poginula je u padu novosadske nadstrešnice, naziva „žrtvom nacionalizma“. Maršavelski, iz svega navedenog, očito odbacuje povijesnu istinu o velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i legitimnoj obrani u ratu koji je izazvala Srbija.
Njegovo lice često vidimo na malim ekranima, posebice RTL-u gdje koristeći svoju pravnu titulu vlastita politička i ideološka tumačenja iznosi kao neupitnu istinu. Tako je u slučaju Sandra Silajdžića (Vukovića) tumačio pravo u SAD-u zaključivši da je deportacija spomenutog bila neutemeljena.
U intervjuu N1 Televiziji, Maršavelski je također iznio niz vlastitih ideoloških tumačenja Ustava i povijesti, predstavljajući ih kao činjenice. Govoreći u razgovoru koji je naslovljen „Maršavelski: HDZ bi trebao podržati zabranu ZDS ako drži do Tuđmana“, pravnik otkriva kako je jedan od troje suautora prijedloga o izmjenama Kaznenog zakona kako bi se sankcioniralo i zabranilo korištenje legitimnog pozdrava iz Domovinskog rata.
Tim Maršavelskog čine Vesna Alaburić i Vanja Jurić
Maršavelski kao svoje suradnice navodi „istaknute“ pravnice Vesnu Alaburić i Vanju Jurić.
Alaburić se bavi medijskim i ustavnim pravom te pitanjima slobode izražavanja te govora mržnje. Često nastupa u Novostima, na Vidi i drugim lijevim medijima, tumačeći mržnju i slobodu govora. Srpske Novosti opisuju je kao odvjetnicu koja je devedesetih „branila čitav niz Tuđmanovu režimu ne odveć omiljenih novinara, novina i izdavača“. Surađivala je s ideološki obojenim Hrvatskim novinarskim društvom. Stoga ne čudi da je prikaz Željke Markić s brčićima po uzoru na Hitlera okarakterizirala kao politički komentar, a ne govor mržnje.
Vanja Jurić također je povezana s ideološkim i parapolitičkim aktivističkim krugovima. Pamtimo ju kao odvjetnicu Mirele Čavajde koja je željela pobaciti svog sina Grgu te je stoga pristala biti reklama za tzv. „pravo na pobačaj“ u Hrvatskoj. Nakon što je pobačaj izveden u Sloveniji o trošku HZZO-a, Jurić je zajedno s Čavajdom od lijevih udruga primala nagrade za „građansku hrabrost“. Kao i Alaburić, Jurić se također bavi i medijskom slobodom, no naglasak stavlja na ljudska prava. Surađivala je i s udrugom Gong, povezanom s Možemo i SDP-om.
Maršavelski nije samo pravnik, već i tumač povijesti
U intervjuu Nacionalu, Maršavelski, predstavljen kao izvanredni profesor kaznenog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, „objašnjava genezu HOS-a“ te „podsjeća da se Marko Perković Thompson nikada nije odrekao ustaštva te iznosi prijedloge kako ukloniti ustaštvo iz javnog prostora“. Ovdje opet vidimo obrazac koji se ponavlja: pravno obrazovanje kao pokriće za navodnu istinu.
Zašto, primjerice, genezu HOS-a i uopće tu postrojbu ne bi objasnio Ante Nazor ili neki drugi povjesničar? Ili također pravnik Davorin Karačić? Zašto je tumačenje Maršavelskog legitimno i ispravno, a ono drugih stručnjaka nije?
Povod za razgovor bila je prijava ekstremno lijevih i neokomunističkih udruga poput Documente i Antifašističke lige RH protiv Thompsona zbog pjevanja Bojne Čavoglave. Surađujući s tim ekstremnim elementima na civilnoj sceni, Maršavelski kao pravnik opet je tumačio povijest te na „Ljetnoj školi ljudskih prava“ Zorana Pusića držao predavanje o „problemu revitalizacije ustaštva u Hrvatskoj od 1990. do danas“.
Ljevičarsko (aktivističko) tumačenje Ustava
U intervjuu N1, Maršavelski javnosti nudi ljevičarsko, mogli bismo reći i aktivističko tumačenje Ustava RH, spominjući se preambule koju tumači tako da je moderna i demokratska Republika Hrvatska nastala na temelju komunističkog tijela ZAVNOH. Podsjetimo, preambula govori o povijesti hrvatskog naroda i njegovoj težnji uspostavi države te se spominju i srednjovjekovne kneževina i kraljevina. Međutim, samo se ZAVNOH ističe kao temelj, no ne i feudalizam, iako se spominju u istom kontekstu.
Stoga, u Ustavu nema nikakvog „antifašizma“, nema ga niti u preambuli, već se tek spominje ZAVNOH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske) kao dio povijesti, ništa više od toga. Naime, Hrvatska je oslobođena, neovisna, suverena i demokratska tek od 1991. godine. Komunistički totalitarizam uspostavljen 1945. godine Hrvatsku je opet zarobio u Jugoslaviji te je precizno kazati da je moderna Hrvatska nastala i nasuprot ZAVNOH-u. Maršavelski izričito u intervjuu kaže da je Hrvatska nastala nasuprot NDH. To nije točno. Hrvatska je nastala nasuprot Jugoslaviji i komunizmu. NDH nije postojala 1990. godine.
Što se time samog Ustava i njegovih članaka, u njemu ne spominje niti antifašizam niti protivljenje pozdravu „ Za dom spremni“.
Modus operandi Maršavelskog, Alaburić i Jurić je pravnim akrobacijama i proizvoljnim tumačenjima te širokim povijesnim interpretacijama po vlastitom nahođenju, koristeći se i slabim argumentima o suzbijanju mržnje, zabraniti legitiman pozdrav hrvatskih branitelja pod kojim su život izgubili mnogi branitelji, posebice u Vukovaru na najtežem dijelu ratišta – Sajmištu.
‘Protuustavne iznimke’
Da Maršavelski nastupa iz ideoloških i političkih motiva, dok kao štit koristi svoju struku, svjedoči izjava da su iznimke za HOS i Bojnu Čavoglave „protuustavne“. Ponovimo, u Ustavu nema ništa o „Za dom spremni“, a dodajmo i činjenicu da su udruge HOS-a uredno registrirane s pozdravom „Za dom spremni“ u grbu, što znači da su zakonite, a sam pozdrav također nije zabranjen niti jednim zakonom.
Zanimljivo je kako Maršavelski ne citira niti zakon niti Ustav kada govori o tome kako je „Za dom spremni“ protuustavan i protuzakonit.
Stoga, Maršavelski pribjegava, opet, pravnim akrobacijama, te „Za dom spremni“ veže uz „poticanje na nasilje i mržnju“ kako bi nekako s pravne strane opravdao progon i zabranu. Logično je ovdje postaviti pitanje kako HOS-ovci točno pozivaju na nasilje i na mržnju kada nose svoja obilježja u Koloni sjećanja u Vukovaru ili kada su ih nosili na sprovodu Žarka Manjkasa Crvenkape ili Jean-Michela Nicoliera?
Također, „Bojna Čavoglave“ ne poziva na nasilje i mržnju, već na obranu domovine i usmjerena je na četničke agresorske snage kojima se poručuje da će Hrvat braniti svoj dom.
Dakle, u nedostatku zakonskih i ustavnih članaka, a ujedno i historiografskih činjenica, Maršavelski se služi ideologijom i slabašnim pravnim akrobacijama koje padaju na prvom testu suočavanja s činjenicama.
Gdje je komunizam?
Na kraju, postavimo temeljno pitanje: tko će tumačiti pozivaju li Thompson, HOS-ovci ili bilo tko drugi na mržnju kada s ponosom ističu znakovlje i pozdrav legalne hrvatske postrojbe iz Domovinskog rata? Maršavelski, Jurić i Alaburić? Zoran Pusić ili „antifašisti“? A i gdje je u cijeloj priči drugi totalitarizam, izjednačen s nacizmom i fašizmom – komunizam?
Maršavelski izričito spominje nacizam, fašizam, ustaštvo i četništvo, no izbjegava komunističku ideologiju, onu koja je u grob poslala najviše Hrvata u povijesti, ali i na svjetskoj razini najviše ljudi lišila života.
Dok s jedne strane Maršavelski vidi ustaštvo i porast „desnog radikalizma“, navodeći i primjer koncerta na Hipodromu koji je protekao u gotovo savršenom redu, lijevi, komunistički radikalizam očito ne vidi. Kumrovec, Brezovica, Revolucionarni komunistički savez, „Balkanska federacija bez država i nacija“, vandaliziranje braniteljskih murala, javno isticanje petokrake, što je sve to? Govor ljubavi i poticanje na bratstvo među narodima te poštovanje ustavnih vrednota Republike Hrvatske?
foto snimka zaslona
tekst: Narod hr