Hrvatska javnost posljednjih dana raspravlja o seksističkim i vulgarno intoniranim objavama na društvenim mrežama, nakon što je ugledni sveučilišni profesor dr. Boris Havel komentirao fotografiju novinarke Maje Sever nastalu na Maršu protiv fašizma. Na svom X profilu napisao je: „Jbš skup na kojem je Maja Sever najljepša.“
Ova rečenica pokrenula je val reakcija – od Hrvatskog novinarskog društva (HND-a) i mreže SafeJournalists do studentskog kluba FPZG-a. Svi su jednoglasno osudili njegov komentar kao seksistički, vulgaran i nedostojan akademske zajednice.
HND je prozvao Havela zbog vrijeđanja novinarke, a studentski klub FPZG-a objavio je javno pismo u kojem se navodi kako takve izjave narušavaju ugled fakulteta. U raspravu su se uključile i međunarodne novinarske organizacije, upozoravajući da slični napadi doprinose atmosferi mržnje prema ženama u javnom prostoru. Havel se branio tvrdnjom da je riječ o sarkazmu, no to nije umirilo lavinu kritika. Brojni lijevi mediji predstavili su ga kao simbol seksizma i netolerancije, a dio komentatora čak je sugerirao da bi trebao razmotriti odlazak s fakulteta.
No, postavlja se pitanje dosljednosti. Jer slični incidenti u prošlosti nisu imali ovakav odjek – barem ne kada je riječ o ljudima iz medijskog establišmenta. Primjer iz 2018. godine posebno je ilustrativan. Kada je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović objavila fotografiju sa štencem iz skloništa, novinar Indexa Neven Barković na X-u je napisao: „Prva kuja Hrvatske. Na fotografiji je i neki pas.“
Riječ „kuja“ nije bila samo dosjetka na račun ženke psa, već jasno usmjerena uvreda prema predsjednici. Reakcije su tada došle uglavnom iz desnih medija i ženskih udruga, dok je veći dio lijevog medijskog spektra reagirao mlako ili nikako. Na samom Indexu, gdje je Barković radio, kolege su govorili da je riječ o „satiri“, a urednici su ga branili pozivajući se na slobodu govora. Ured za ravnopravnost spolova najavio je postupanje, no slučaj je s vremenom pao u drugi plan. Barković je 2022. pravno oslobođen, a cijela epizoda ostala je bez ozbiljnijih posljedica – čak i nakon što ga je 2020. Zoran Milanović javno prozvao.
Usporedimo li ova dva slučaja, razlika u reakcijama je očigledna. Kada konzervativni profesor neprimjereno komentira novinarku s lijeve scene, to se smatra ozbiljnim napadom na novinarstvo i ženska prava. Kada novinar lijevog portala otvoreno vrijeđa ženu na najvišoj državnoj funkciji, rasprava se pokušava relativizirati kao satira ili pretjerana reakcija desnice.
Ovakav selektivni pristup stvara dojam dvostrukih standarda u hrvatskom medijskom prostoru. Ako se Havelov komentar opravdano smatra nedoličnim, zašto se Barkoviću tada gledalo kroz prste? Ako studenti FPZG-a danas zahtijevaju etičnost, zašto je nisu tražili kada su novinari činili isto?
Ili možda ova silina reakcija ima uporište u stavu profesora Havela o izraelsko-palestinskom pitanju gdje je profesor Havel prepoznat kao jedan od glavnih zastupnika izraelske strane u u vječnom sukobu na Bliskom istoku.
Bez dosljednosti nema vjerodostojnosti. Sloboda govora i zaštita žena u javnosti ne smiju ovisiti o političkom svjetonazoru govornika. U suprotnom, umjesto borbe protiv stvarnih problema, preostaje tek lutanje između selektivne osude i prikladno tempirane šutnje.
T.R.I.