Hrvatska nogometna reprezentacija večeras je odigrala uzvratnu utakmicu protiv Crne Gore u glavnom gradu te države Podgorici, nama starijima poznatome kao Titograd.
Hrvatska je pobijedila s 3 : 2, ništa neočekivano, naročito ne senzacionalno.
Ali, ipak, nazočili smo i jednoj senzaciji.
Prva utakmica između ove dvije reprezentacije odigrala se na zagrebačkom Maksimiru 8. rujna o.g. Tada Skupština Grada Zagreba još nije donijela odluku o zabrani pozdrava „Za dom – spremni“.
Večeras bi to bio, kako nas izvještavaju neki hrvatski „antifašistički mediji“ – dvostruki problem.
Prvo, prema tim „antifašističkim medijima“ dio hrvatskih navijača uzvikivao je pozdrav „Za dom – spremni“,
Drugo su prešutjeli da je većina crnogorskih navijača pjevala crnogorsku himnu „Oj, svijetla majska zoro“.
(https://hr.wikipedia.org/wiki/Oj,_svijetla_majska_zoro).
U čemu je problem?!
Pisac teksta crnogorske himne je – Sekula Drljević, u povijesti okarakteriziran kao osobni prijatelj Ante Pavelića koji mu je bio zaštitnik nakon kapitulacije Italije kad mu je osigurao utočište u Zagrebu (u jednoj vili na Tuškancu).
Sekula Drljević je sve dopise Anti Paveliću potpisivao s “Za dom – Spremni”.
Večeras nemam vremena opširno pisati o Sekuli Drljeviću ali ću slijedećih dana nastaviti, posebice što se o njegovom grobu u Austriji nakon što su ga zaklali Dražinovci, brinuo Počasni bleiburški vod.
Samo ću staviti link na crnogorsku himnu koju je otpjevala jedna od najljepših Crnogorki Jadranka Barjaktarević (https://www.youtube.com/watch?v=bMhr3wV7QQ8), a koju su srbofili (i rusofili) protjerali iz crnogorskog javnoga života zbog pjevanja na koncertima pjesama Thompsona i Škore (https://www.youtube.com/watch?v=orF1DDSRr5s).
Bože Vukušić