Piše Vanja Zlatović
Prosječan čovjek u svojoj postsocijalističkoj neukosti i povjerenju vjeruje medijima po logici “da tako piše u novinama”, na najatraktivnijoj lokaciji za prodaju sladoleda u Dubrovniku do Arsenala u staroj luci i na sto koraka od Kneževa dvora je cijena kuglice 1,5eur i ručati se riba može na fantastičnim mjestima po cijenama kao u Zagrebu na sto metara od studentskog doma, grme “hrvatski” mediji i portali kako je ovo nemoguće i kako je iz nekog volšebnog razloga sve neusporedivo i neshvatljivo preskupo na Jadranu i kako zato sezona propada.
Nema jednog dana kako ne pišu da je sezona potpuni potop turizma, ispada na kraju i sitnim slovima da je sezona rekordna. Index svake nedjelje ili sl. sruši biblijske laži i otkrije pravu istinu logikom kojom priučeni automehaničari objašnjavaju Kanta i Hegela a ustaške horde pale i vješaju zemljom dok se gdje god posadite ručnik na plaži čuje lijep i otvoren srpski sasvim bezbrižan, a i dobar dio sezonskih taksi vozača i ugostiteljskog osoblja su fetivi šumadinski ili novosadski predstavnici mlađarije koji niti ne znaju da su u opasnosti od racije i odlaska u Jasenovac u logor.
Slobodno kontaktirajte autora ovog teksta za svaki od ovih navoda ili se sami odvažite pokušati- taksi u tipu Bolta vozi od Gruža do Pila za šest eura kako i po svakoj drugoj lokaciji i po Stradunu ne možeš proći od gužve a da nisu svi šetači šeici milijarderi niti predstavnici Crne legije.
Daleko je stanje u Hrvatskoj od idealnog, daleko je od idealnog bilo gdje, daleko je grčko i zambijsko pravosuđe od idealnog as well.
Pa i naše, naravno, tromo je i svakakvo, nelogično i propustljivo koruptivnim pokušajima koji zasigurno nekad i prođu, nekad ne prođu, nekad je podcijenjeno plaćama pa… ali ovi s jedne strane tvrde da je pravosuđe kartel podmićenih zlotvora koji voze terence, istodobno da ti ljudi samo rade i gladuju, svaka se situacija i vijest udesetrostruči i karikira do gubitka svake veze sa stvarnošću i s namjerom pothrane svjetonazorski uvjetovanog senzacionalizma.
Nepalci i Indijci rade i smješkaju se, cura koja te euroipolske kuglice prodaje na putu za Porporelu studira u rodnom Beogradu, niti ona poteže revolver na mušterije niti itko na nju poteže i sve je jedno klupko gluparija od kojih mi se okrene želudac.
A u tom Dubrovniku je vozni park pod oznakom DU po čitavom prostoru grada onog cijenovnog razreda kao i svugdje po Hrvatskoj, malo skupih, više solidnih na leasing i najviše onih na rubu punoljetnosti kolica koja još služe svrsi dobro.