Najnovije ankete iz POPISA (CENSUS) vezane za registraciju stanovništva svrstavaju Albaniju kao zemlju s manjinskom muslimanskom populacijom. Zemlja koja je izašla iz komunističke diktature Envera Hoxhe, gdje su se četrdeset godina zaredom degradirale kulturne vrijednosti albanskog naroda, crkve, džamije i druge vjerske institucije su bile zatvorene ili uništene, klerici su bili progonjeni, a vjernici kažnjavani.
Ova oštra politika dovela je do potpunog uništenja vjerskih struktura i do dubokog razdvajanja između naroda i njegovih vjerskih i kulturnih tradicija. Komunistička ideologija težila je stvaranju novog društva bez utjecaja religije, gledajući na religiju kao na sredstvo za držanje naroda u tami i zaostalosti.
Padom komunističkog režima 1991. godine, Albanija je doživjela dramatične promjene u svim aspektima života, uključujući i vjerski. Sloboda vjere i vjerskog izražavanja vraćena je ustavom, i ljudi su počeli oživljavati svoje vjerske tradicije koje su bile zabranjene desetljećima. Crkve i džamije su počele da se obnavljaju i ponovo otvaraju, a preostali klerici, koji su preživjeli period progona, vratili su se u službu svojim zajednicama.
Ali što se dogodilo dalje?
U nedostatku pravih državnih institucija odmah nakon pada komunističkog bloka i početka novog demokratskog poretka, mnoge nevladine organizacije iskoristile su institucionalni vakuum države i na najperfidnije načine pokušale da Albaniju svrstaju među zemlje s muslimanskom većinom. One su išle tako daleko da su davale lažne podatke da je Albanija zemlja s 90% muslimana. Osim uvezenih hodža iz različitih zemalja s lošim i nemoralnim karakterima koji su se po svaku cijenu trudili da degradiraju vrijednosti ovog društva, pod izgovorom da su Albanci s muslimanskom kulturom i religijom, nisu izostali ni Srbi koji su infiltrirali improvizirane hodže regrutirane na albanskim teritorijama.
Kao čudo, nedavna anketa iznenadila je sve ove zlonamjernike albanskog naroda i svrstala Albaniju među države s manjinskom muslimanskom populacijom. Prema najnovijem službenom popisu, 45,7% stanovništva pripada muslimanskoj veri, 19,4% vjernika je neodređeno, 8,4% su katolici, 7,2% su pravoslavci, 4,8% su Bektaši, 4% su ateisti, dok je 10% bez odgovora i ostali.
Što se tiče bektašijske vjere u Albaniji, ona je posebna religija koja predstavlja mješavinu kršćanstva i islama. Religija je to koja dozvoljava konzumaciju svinjetine, a okupljanja u njihovoj vjerskoj kući, koja se zove TEQE, obavljaju se uz konzumaciju alkohola.
Također, važno je napomenuti da je i albansko stanovništvo na Kosovu imalo sličan islamski pravac. Tamo su išli tako daleko da su poslije posljednjeg rata na Kosovu uspjeli izgraditi više od 800 džamija širom teritorija Kosova.
Islamofili na Kosovu uvijek su se oslanjali na posljednje podatke koje je načinila jedna švicarska agencija koja nije pouzdana, jer je registraciju izvršila oslanjajući se na imena izvučena iz administracije, a ne na stvarno stanje na terenu, tvrdeći da je na Kosovu 95% stanovništva islamske vjeroispovijesti.
Ovo je osporeno činjenicom da je na Kosovu posljednjih godina zabilježen masovni prelazak Albanaca na katoličko kršćanstvo. Ovo će biti još vidljivije u narednim mjesecima kada će biti objavljeni stvarni rezultati koje su u travnju ove godine uradile kosovske državne institucije.
Dakle, albanski narod je znao, zna i znat će gdje da se svrsta čak i u najtežim danima, kako su rekli albanski preporoditelji iz 19. stoljeća: “Sunce za Albance izlazi tamo gdje zalazi.”