Kako smo ranije izvijestili, u 90. godini života preminula je Gabi Novak, jedna od najdojmljivijih i najvoljenijih umjetnica hrvatske glazbene scene.
Gabi Novak rođena 1936. godine u Berlinu, s ocem Hvaraninom i majkom Njemicom djetinjstvo je provela u Njemačkoj, kratko u Zagrebu, odakle su je poslali k djedu na Hvar, na sigurnije mjesto.
Kako su pisali ranije hrvatski mediji, Gabi je dijete Elizabeth Reiman, inače Njemice iz Berlina, i Hvaranina Đure Novaka. Svoje prve godine života provela je u glavnom gradu Njemačke. Zbog ratnih zbivanja 1939. s roditeljima iz Berlina preselila je u Zagreb. Đuro i Elizabeth ubrzo malu Gabi šalju djedu i baki na Hvar da bi je što više zaštitili od nadolazeće opasnosti.
Otac joj je pred kraj rata odveden na Vis, koji je bio partizansko uporište i bez objašnjenja, pogubljen.
Obitelj Novak bila je ugledna i imućna. Njezin djed bio je liječnik i imali su jednu od najljepših vila na otoku, ali od kuće se nije moglo živjeti. Vladala je tolika nestašica da je njezina baka morala trampiti njezin tricikl za ulje i šećer. Otok je bio u mraku, svjetlost su davale uljne lampe i svijeće, a nebom su stalno kružili avioni. Dok se moglo, roditelji su je posjećivali.
No, nakon jednog posjeta Hvaru njezin otac više se nije vratio. Ubijen je i pokopan, koliko je Gabi poznato, negdje na Visu, ali nikada nije doznala točno gdje. Majku, koja joj posljednje dvije godine rata nije mogla dolaziti, vidjela je tek kad je rat završio, na hvarskoj rivi kad je došla po nju. Ukrcale su se na brod koji je do Rijeke plovio 14 dana, a morem su još plutale velike mine. Brod bi tu i tamo zastao, ljudi na obali priskakali su u pomoć, ali Gabi pamti da ih nitko nije tako toplo dočekao kao Šibenčani. Jedna žena donijela im je još tople palačinke posute šećerom i umotane u papir.
Slijedile su godine koje je provela živeći u malom sobičku s majkom koja u poslijeratnom Zagrebu nikako nije mogla pronaći posao. A iako je početak njezina života obilježen tragedijom, vihorom rata, gubitkom oca i neimaštinom, o tome je govorila odmjereno, elegantno i pomno odabranim riječima te s nevjerojatnom aurom smirenosti, pisao je ranije o dijelovima knjige o Gabi Večernji list.
“Mislim da te takvo odrastanje očeliči, ali i nauči da poštuješ i znaš dobro procijeniti svoje životne etape, prihvaćaš i dobro i zlo i sudbinu, drukčije razmišljaš o tome, ne zalijećeš se…”, objasnila je Gabi.
“Bez oca sam ostala vrlo rano, okrutno nas je sudbina razdvojila”, prisjećala se Gabi. Samo je znala da joj je otac pokopan negdje na Visu, ali točno mjesto nikada nisu uspjeli saznati.
Gabi je s majkom provela godine u maloj sobi u poslijeratnom Zagrebu. Majka se tada suočavala s brojnim problemima, ne samo pri traženju posla, nego i s predrasudama okoline.
“Majka je imala velikih problema sa mnom jer, ako bih ja kojim slučajem zakašljala, morala me izvesti iz razreda, samo zato što je bila Njemica”, ispričala je ranije medijima Gabi koje je te mlade godine provela ispunjene nesigurnošću i naporima za preživljavanjem.