Razgovori između Mihe Glavića, predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza, i Vedran Pavlek otkrivaju dramatičan raspad odnosa na vrhu Hrvatskog skijaškog saveza, ali i duboku paniku zbog novca koji je nestajao iz sustava. Iza formalnih zahvala i mirnih tonova na sjednicama, odvijao se potpuno drugačiji, sirov i napet dijalog, obilježen optužbama, prijetnjama i pokušajima spašavanja situacije.
Glavić je u tim razgovorima bio vidno uznemiren jer je osjećao da bi i on mogao nastradati. U jednom trenutku otvoreno proziva Pavleka zbog novca: “Pa ne može biti da je otišlo 800 hiljada u prva dva mjeseca… Ti kao da duguješ nekome za drogu.” No pravi sukob izbija kada mu izravno poručuje: “Ti si maznuo milijune eura iz Saveza i stavio moje ime na panj”, piše Jutarnji list.
Takve optužbe razbjesnile su Pavleka, koji prelazi iz obrambenog u prijeteći ton. “Ne. Evo vidiš, Miho, tako se ne razgovara… Ako ćemo se tako razgovarati, dobit ćete i vi i javnost”, uzvraća, jasno dajući do znanja da posjeduje informacije koje bi mogle kompromitirati cijeli sustav. U nastavku ide i korak dalje: “Ja neću napadati nikoga… ali ću sada početi štititi i sebe.”
Ključni trenutak razgovora dolazi kada Pavlek iznosi ono što zvuči kao otvorena prijetnja razotkrivanjem: “Znači, ima unatrag 20 godina… 20 godina sam ispostavio liste. Jel’ me razumiješ?” Time sugerira da posjeduje detaljne evidencije isplata i paralelnih financijskih tokova koji sežu dva desetljeća unatrag. Upravo taj dio dodatno pojačava nervozu u razgovoru, jer implicira postojanje sustava “crnog računovodstva”.
Glavić, iako šokiran, pokušava zadržati kontrolu, ali i prebaciti dio odgovornosti: “Reci mi kako ja, koji još nisam prolupao, mogu biti 14 godina na čelu Saveza di milijuni odlaze, a nemamo pojma kuda i zašto?” Istovremeno pokušava pronaći izlaz, pa čak i vlastitim novcem zatvoriti rupe, ali sve češće prelazi u ljutnju i očaj.
Kako razgovor odmiče, ton postaje sve brutalniji. Glavić traži konkretna rješenja: “Vedrane, maznuo si milijune, vrati nekog k*a! Prodaj j**i otok, Ibizu.” To je trenutak u kojem postaje jasno da je situacija izmakla kontroli i da više nema pokušaja diplomatskog rješavanja.
Pavlek, međutim, ostaje pri svojem: “Nema toga, Miho. Zaboravi. Nema toga više.” Na svaki pokušaj da se dio novca vrati, odgovara isto – novca nema. Čak i kada ga Glavić pritišće da barem nešto osigura, Pavlek rezignirano zaključuje: “U ovoj situaciji ja ne mogu. Ne, ne, ne mogu.”
Dodatnu dimenziju kaosa otkriva Pavlek kada spominje pritiske od oca Filipa Zubčića. . “Sazvao je Cici (Tomislav Zubčić, Filipov otac) video call. Prvo smo normalno razgovarali, a onda je Cicija uhvatila žuta minuta i rekao mi je da ako me neće policija, on će me uloviti. Spustio sam slušalicu”, kaže Pavlek. Time se vidi koliko je cijela situacija izašla iz okvira institucionalnog i prešla u osobne prijetnje i obračune.
Na kraju, razgovor završava bez rješenja, uz potpunu blokadu između dvojice ključnih ljudi Saveza. Glavić inzistira da se novac mora vratiti, upozoravajući: “Bez povrata novca… nema slobode.” Pavlek ostaje pri svom: “Ne može doći, ne može jer ga nema.”
Nepunih dvanaest sati kasnije, Pavlek podnosi ostavku, zaključuje Jutarnji list.
Pavlek prijeti da će pustiti skiju”
Vedran Pavlek u razgovorima s Mihom Glavićem nije se zadržao samo na obrani vlastitih postupaka, nego je u jednom trenutku otvoreno zaprijetio bivšim suradnicima. Jasno je dao do znanja da posjeduje detaljnu dokumentaciju o isplatama i ljudima koji su godinama bili dio sustava, te poručio da ga se ne napada olako.
Najkonkretnija poruka dolazi kada ističe da ima evidenciju koja seže duboko u prošlost: “Znači, ima unatrag 20 godina… 20 godina sam ispostavio liste.” Time nedvosmisleno sugerira da raspolaže popisima osoba i isplata iz razdoblja od dva desetljeća, što u kontekstu istrage poprima dodatnu težinu.
Pavlek pritom ne skriva da bi te informacije mogao i javno iznijeti ako bude pod pritiskom. “Ako ćemo se tako razgovarati, dobit ćete i vi i javnost”, poručuje Glaviću, aludirajući na mogućnost da kompromitirajući podaci izađu izvan uskog kruga ljudi u Savezu. U nastavku dodatno zaoštrava ton: “Ja neću napadati nikoga… ali ću sada početi štititi i sebe.”
Takva izjava djeluje kao jasna poruka bivšim kolegama da budu oprezni u optužbama i javnim istupima. Pavlek implicira da nije jedini koji bi mogao snositi odgovornost te da bi, u slučaju daljnjih napada, mogao “uzvratiti” otkrivanjem detalja o načinu poslovanja i raspodjeli novca.
U tom kontekstu, njegove riječi o “listama” i dokumentima postaju ključni element cijelog sukoba – ne samo kao obrana, nego i kao potencijalni pritisak na sve koji su godinama bili uključeni u sustav.