Piše Ivan Kujundžić
POBJEDA AfD-a PROBLEM JE I ZA HDZ?!
Pobjeda AfD-a u Saskoj-Anhalt izazvala je političke tektonske poremećaje i histerične, pras-trans i ine reakcije u Njemačkoj i čitavom političkom prostoru EU-a, pa tako i u Hrvatskoj.
A tko bi se mogao najviše bojati?
Jednom riječju, svi oni bezlični političari, bez okusa i mirisa, boje i tonusa.
Vape se državnici, a ne političari!
Pobjeda je ovo neke nove njemačke politike koja želi nadvladati kompleks poraza u XX. st. i vratiti onaj duh njemačkog jedinstva i snage koji je proizišao iz pruske politike.
U traženju svog novog Bismarcka i nove snage pojavio se hrabri AfD, koji bez kompleksa progovara o onome što smatra problemom Njemačke, a to su iskompleksirani političari i porazna politika energetske industrije i gospodarstva, i nadasve migranti, odnosno migrantska politika koju provode jednako svi, od multi-kulti Merkelice, što još ni Merz ne razumije, a teta Ursula von der Leyen ne shvaća.
AfD želi promjenu ukupnog kursa te mlohave politike i zagovara politiku prvenstveno interesa Njemačke, kako u pogledu obnove gospodarstva i energetske industrije, tako još više u pogledu borbe protiv politike uvoza migranata te želi remigraciju kroz izgon onih koji sigurnosno štete njemačkom društvu.
Jednom riječju, Nijemci žele povratiti onu snagu svoje gospodarske, industrijske i vojne moći koju su imali u 19. st.
Žele oživjeti taj bismarckovski duh i identitet, u kojem nepodijeljeno svi drže Bismarcka ocem ujedinjenja Njemačke.
Danas AfD bez kompleksa želi više vratiti u političku svijest i učenje u obrazovnom sustavu, vrtićima i školama, institutima i akademijama.
Ova pobjeda AfD-a potres je one posve izmorene Njemačke, gospodarski i industrijski sve snažnije pritisnute konkurencijom Kine i SAD-a.
Njemci monetarno obespravljeni, ubili su orla k’o pjetla za malo gozbe u Bruxellesu.
Narod još priča o tom legendarnom letaču s novčanice od 100 maraka, iz Njemačke ga je donosio i moj ćaća, vrijedio je kao danas tisuću eura, u EU-u, a i u Hrvatskoj.
AfD mozda oživi orla, a ovaj rezultat mogao bi biti otrježnjenje, početak jednog novog traženja prolaska i izlaska kroz čitavo stoljeće lutanja, pogrešaka i političkih promašaja, tragedija, ispovijedi i kajanja.
Njemačka kroz AfD šalje poruku kako želi voditi politiku bez kompleksa te vječne odgovornosti, kojeg su pretplatili, u svakom pogledu, do samouništenja svog ukupnog bića i identiteta.
Žele novu političku paradigmu i strategiju!
Traže se novi državnici i u Njemačkoj i u EU-u, koncepta koji je doveden do vlastitog besmisla i nefunkcionalnosti.
Ovo nije samo pobjeda AfD-a, nego i poraz jedne loše, nevrijednosne politike koja je izgubila sposobnost prepoznati probleme vlastitih građana i naroda i država i kontinenta.
Stoga pobjeda AfD-a nije samo poraz pučana CDU-a u Saskoj-Anhalt. Sutra će to biti u Pruskoj, pardon Brandenburgu, a dogodine može imati posljedice i po HDZ i izbore u Hrvatskoj, a to se ovih dana prešućuje u politici i mainstreamu.
Kažu da je Bismarck na odlasku s mjesta predsjednika ministra rekao: ne znam što će od Njemačke ostati poslije mene?
Isto pitanje nameće se ovih dana u Hrvatskoj i oko HDZ-a, s brigom oko evidentne potrošenosti deset godina vlasti Andreja Plenkovića, koji je ne u devetoj, već u desetoj rundi i poput Itaume sam kontrolira procese pobjede ili poraza.
Nije primjerena usporedba Bismarcka i Plenkovića, no nekih sličnosti ima, i to u pogledu odnosa prema parlamentu, jer ni Bismarck nije držao do parlamenta, a ni Plenković ne drži puno do Sabora, koji je doista možda povijesno najpotkapacitiraniji, pretvoren u slučajne izbore i pogreške, kako Plenki zna reći, mojom krivnjom i greškom postavljene tamo, iz čega proizlaze svi problemi ne samo vlasti, već Hrvatske, jer nema tko vlast kontrolirati, što bi Sabor u biti i trebao činiti pa u tom pogledu je najodgovorniji za liberalizaciju biznisa opasnim otpadom. E to je Sabot trebao zaustaviti.
Jer iznad njga ne bi smio biti nitko osim Boga!
Pobjeda AfD-a mogla bi imati jednake refleksije po HDZ i CDU?!
Jer čuvajući vlast kao „suho zlato“ lošom identitetskom politikom, migrantskom politikom koja poput korozije ugrožava ionako katastrofalnu demokratsku situaciju. Braneći neobranjivo u ovom „gospodarskom biznisu“ zbrinjavanja tuđeg smeća zapravo ekološke katastrofe, možemo svršiti fatalno.
Jer nisu više prisutna samo nezadovoljstva članstva i simpatizera, stanja, zbivanja i pojava, nametnutih izbora, prijatelja, kumova i žena o kojima je s naknadnim vremenom i pameću upozoravao i Sokol.
Sveprisutna je „zabrinutost“ onih obilatih interesdžija pri i oko korita vlasti, koji se eto samo brinu hoće li HDZ ostati na vlasti, kakav god, jer im je to korisno.
Tako se ovih dana naveliko špekulira kako je na djelu „stranačka urota“ protiv Plenkovića, i to od njemu sluganski pokornih i šutljivih ministranata, koji bi se postavili kao novi-stari izbavitelji Hrvatske i HDZ-a na sljedećim izborima.
Ali kako to upakirati?
Staro vino u nove bačve ne ide, a i nemaju s kim jer trenutno nema volje i nitko ni s kim na suverenističkoj političkoj sceni ne želi u koaliciju?
AfD trenutno nema na vidiku partnere, ali popularnost mu raste i nadomak je uspostavi vlasti, u nadi za spas Deutschlanda.
HDZ-u pada rejting i, ukoliko želi dobro Hrvatskoj, pod hitno se mora vratiti izvornom identitetu i ideologiji, ljudima narodnjačko-socijalno-kršćanske politike, pod čijim je duhom iznova utemeljena hrvatska država.
HDZ-ov brod još je debelo mentalno nagnut ulijevo, posebno se to osjeti u kulturnoj, identitetskoj i migrantskoj politici, kao i liberalizaciji transrodnih prava i protubioloških ideologija, i sad kad se tomu dogodi i ova ekološka katastrofa, krajnji je signal za uzbunu.
Stiže i klima AfD-a, i to prepoznaju stari mudraci kao novu šansu i još jedno preživljavanje, ali do koga i čega – vlastita mumificiranja?
A narod se pita kad će pošten svijet u politiku?
Kad će se već jednom zamiješati karte i prepustiti mjesta onim svježijima i s iskustvom osvjedočenim stručnjacima? Ili pak ocvale strukture čekaju da ih vrijeme ili narod pomete s političke scene, na ličko odlagalište?!
HDZ-u, i još bitnije Hrvatskoj, nema spasa s „kadrovima“ mentaliteta crvenih knjižica, iz bivših službi i opcija, okoštalima u strukturama vlasti, koji žive za sebe neki novoterminološki „hadezeizam“, a zapravo klijentelističke strukture interesa stvarane od Tita pa uvučeni preko Tuđmana, Sanadera, Kosorice do istih uvlačaka Plenkoviću i Karamarku, od kojih se Tomica još nije oporavio za povratak.
A što reći?
Za kraj narodno razmišljanje – možda od tih svih “izama” i „hadezeizama“ (ni)je bolji plenkizam?
foto: Ivan Kujundžić