Usprkos suprotnim zaklinjanjima državnih dužnosnika, Hrvatsku je s uvođenjem eura zapljusnuo pravi plimni val novih poskupljenja. Poskupilo je doslovce sve i posvuda: od kava i cigareta, preko kruha i benzina do jogurta i parkinga. Kako će to utjecati na inflaciju koja je u našoj zemlji već službeno dosegnula skoro 14 posto, ostaje vidjeti.
Premda se mudro vrhovništvo nadalo da će trgovci prilikom preračunavanja cijena iz kuna u euro iste plemenito i samoinicijativno zaokruživati na manje iznose, to nekim čudom nikome od njih nije palo na pamet, premda smo kao narod poznati po filantropiji.
Sad se na razini Vlade i inspektorata sazivaju maratonski sastanci, glumi dramatične pregovore s trgovačkom branšom i demagoški prijeti praznim puškama, dok građani svake minute masno plaćaju još jednu ortodoksnu državnu nebrigu, neodoljivo nalik na sramotne ruševine Banije.
Da stvar bude apsurdnija, čak ni usred tekuće euro-grabeži našem vrhovništvu još ne pada na pamet posegnuti za metodologijom koja je u mnogim državama koje su isti proces prošle davno prije nas itekako uspješno spriječila udar na građanske egzistencije te limitirala trgovačko-uslužnu pohlepu i kaos.
Riječ je o tzv. stupu srama: javnom publiciranju onih trgovaca i ugostitelja koji bez ikakvoga tržišnoga temelja dižu cijene i prelazak na euro koriste za lov u mutnom. Takva praksa ne čudi u zemlji u kojoj su i svojedobnu promjenu društvenoga uređenja mnogi zloupotrijebili za osobne probitke i kolosalnu marčapiju, no jako čudi da državne institucije i političari što nominalno zagovaraju europski red i zakonitost i danas svjesno toleriraju takve procese i interese uskoga profiterskog kruga.
Kako je u susjednoj i u mnogim stvarima uzornoj Sloveniji potpuno izbjegnut udar na novčanike građana prilikom svojedobne eurizacije? Tako što je od prvog dana u proces uvođenja europske valute, uz vladu i državne ustanove, bila aktivno uključena i tamošnja udruga za zaštitu potrošača.
Još u prosincu 2005. krenuli su u javnu kampanju pod nazivom “Eurocenti nisu sitniš”, kako bi slovenske potrošače osvijestili koliko je važno odgovorno se ponašati prema svakom iznosu u novoj valuti. Najveći doprinos spriječavanju divljanja cijena u Sloveniji polučili su njihovi projekti godišnjeg nadzora cijena i javne objave crne liste proizvoda i trgovaca koji neopravdano poskupljuju.
Sami potrošači su im na internetskim obrascima dojavljivali takve negativne primjere, zajedno s preslikama svojih računa, te su ih aktivisti udruge potrošača objavljivali na svojoj web-stranici koja je tih dana obarala rekorde u posjećenosti. Trgovački lanci u deželi svaki su takav dokaz svoje sramote ubrzo pod svaku cijenu nastojali izbjeći, pa su cijene proizvoda u eurima turbo brzinom svodili u ranije realne okvire.
Slovenci su na vrijeme shvatili da je pustiti bankarima i državnim službenicima da sami nadziru trgovce i cijene isto što i pustiti lisici da sama nadzire kokošinjac. Upravo je neovisna udruga, a ne slovenska središnja banka ili Ministarstvo gospodarstva, odradila kompletan posao zaštite potrošačkih prava 2006. i 2007. godine u deželi.
Njihovo uvođenje u proces eurizacije Slovenije bio je revolucionaran čin u korist građana, ali i same države i gospodarstva: zbog izostanka većih poskupljenja u siječnju i veljači 2007. u Sloveniji je čak zabilježena deflacija. Zveza potrošnikov Slovenije na koncu je za svoj efikasan angažman prilikom uvođenja eura dobila i posebno priznanje Europske komisije.
Što naša udruga potrošača radi dok cijene ovih dana sveudilj divljaju? Uglavnom upozorava da je građanima podijeljeno premalo kalkulatora. Našoj vladi će, pak, za njezin neangažman u smjeru zaštite interesa potrošača možda izostati priznanje Europske komisije, ali bi mogla dobiti posebno priznanje velikih prodajnih lanaca ili trgovačke komore. Ako ništa drugo, grijehom propusta i okretanjem glave od masovnih poskupljenja omogućili su im ležerno povećanje ionako vrtoglavih profita, i to bez ikakvih lista srama ili minimalne moralne štete.