Piše Vanja Zlatović
U zadnja tri svoja povijesna poglavlja je crvena zvijezda nastupila razarajući Ukrajinu počevši 2022., Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu 90-ih, i krajem 2 svjetskog rata počinivši teške zločine po Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, ako nije taj povijesni triptih dobar argument da se dovede u pitanje njezina društvena prihvatljivost i etička nedodirljivost, onda duboko s takvim povijesnim sudom nešto nije u redu.
Činjenica da se “pod crvenom zvijezdom” opismenjavalo, gradilo, uvelo puno biračko pravo i besplatno i dostupno školovanje kao i zdravstvenu uslugu, elektrificiralo, konačno uz američku i britansku imperijalističku pomoć i porazilo nedvojbeno genocidni nacizam, time uopće ne dolazi u pitanje i ovo navedeno zanijekati je jednak povijesni zločin prešućivanja, sve navedeno su tvrde povijesne činjenice koje stoje s navedenim u prvom odlomku u nedvojbenom činjeničnom suživotu.
Prihvatiti oboje je podjednako izvedivo kao i shvatiti da se pod svetim znakom križa odvijao ukupni kulturni život srednjega vijeka bez kojeg bi doslovno danas hodali po mraku i bezumno palilo vještice, a i pod američkim Stars and Stripes se napalmom uništavalo vijetnamska sela i oslobađala od nacizma porobljena Francuska.
A i nije se u 40-im samo bezumnim totalitarizmom borilo protiv totalitarizma. “Tako je u lipnju 1941. nadbiskup Stepinac predvodio izaslanstvo koje se uputilo Paveliću kako bi prosvjedovalo protiv progona Židova; mnogi zagrebački svećenici nosili su na ulicama žutu zvijezdu kako bi javno ismijali Pavelićev pokušaj obilježavanje Židova na nacistički način. Biskupska konferencija uputila je 1942. Paveliću prosvjed u kojem je, u sedam poglavlja, navela bezakonja koja su počinili ustaše, a koje je svećenstvo u župama, po nalogu, prikupljalo, inzistirajući na građanskim pravima pravoslavnih Srba i osuđujući kao svetogrđe nametnute vjerske prijelaze koje su ustaše pokušavale nametnuti u nekim dijelovima zemlje.” ovo je citat izvještaja britanske službe iz 1942. poznat svima osim “crvenozvezdašima”.
Ali povijesno iskustvo crvene zvijezde sigurno nije tako neprikosnoveno da bi se bez vidljive rezerve mogla ona isticati kao univerzalna relikvija slobode nasuprot univerzalnim silama mraka i smrti.
Ako je antifašistički heroj Šibl imao razuma za tu distinkciju, pa i toliki drugi neposredni pripadnici i kletvenici crvene zvijezde od “vremena velikog oktobra” do dana današnjega, onda nema razloga da ju i postmoderna balavurdija nema i ne vidi, pa se u crvenu zvijezdu kune a tolike još nezarasle njene grobove prešućuje ili komentira gore nego da umjesto njih govori Simo Dubajić, jer taj je iz prve ruke javno rekao sve što ovi niječu i prešućuju.
Pokolj koji su počinili pripadnici 17. divizije 3. Jugoslavenske armije u razdoblju od 19. do 26. svibnja 1945. godine u Teznom mora biti komemoriran, mora biti javno komemoriran i spomenut gdje se god spominje i “kako smo trčali štafetu i kako nam je bilo veselo”, u suprotnom smo njegovi zlotvori i zlikovci, i nikakve “pa nisu se predali i time su izgubili bilo kakva prava”.. Tezno je jedna od 600 masovnih grobnica i kostura je preko 10 000.
O idealizaciji ideologija poražene strane iz 40-ih, ali i 90-ih, valjda je jasno da ne može biti govora.
Ali isticati povijesne simbole kao univerzalnog dobra, kako to neselektivno i razbojnički rade predstavnici raznih političkih vlasti, u zadnje vrijeme osobito, mora biti kao takvo zabranjeno. Slaviti bez ograde i spominjanja svog naličja crvenu zvijezdu ne može biti društveno dopustivo.