Interes javnosti za izbor pobjedničkog rješenja novog Maksimira ne jenjava jer se oko cijelog postupka i dalje nižu pitanja bez jasnih odgovora. Na natječaj je pristiglo čak 88 radova iz više od 20 zemalja, a pobjedu je odnio milanski studio VG13 Architects Studio Associato, iza kojeg stoje Tommaso Fantini i Alberto Rossi.
Posebnu pozornost privlači činjenica da talijanski arhitekti u obrazloženju svog projekta vrlo snažno naglašavaju Vladimira Turinu, otvorenost stadiona i povijesni kontinuitet, vrlo slično argumentaciji koju je nakon izbora pobjednika javno iznosio član žirija Nenad Fabijanić.
Istodobno je među članovima žirija bio i Zvonimir Boban, koji desetljećima snažno profesionalno i osobno vezan uz Milano. Za AC Milan odigrao je 251 utakmicu, osvojio devet trofeja, među kojima četiri naslova talijanskog prvaka i Ligu prvaka, a 2019. vratio se u klub na funkciju Chief Football Officera.
Kada se tome dodaju jednoglasna odluka deveteročlanog žirija, veliki financijski posao koji pobjedniku slijedi nakon natječaja te niz još nerazjašnjenih okolnosti, pitanje više nije samo koji je projekt pobijedio, nego i kako se do takvog konsenzusa došlo.
Poznati zagrebački odvjetnik Mladen Dragičević, koji se dva puta kandidirao za glavnog državnog odvjetnika, za Teleskop kaže da bi zbog svih okolnosti koje prate natječaj za novi Maksimir glavni državni odvjetnik Ivan Turudić trebao odmah pokrenuti izvide.
Smatra da je to jedini način da se otklone sumnje koje su se pojavile u javnosti. Među osobama koje bi, prema njegovu mišljenju, trebalo pozvati na razgovor posebno izdvaja ministra Tončija Glavinu, gradonačelnika Tomislava Tomaševića, Zvonimira Bobana i Nenada Fabijanića, ali i sve ostale članove žirija.
– Državno odvjetništvo trebalo bi odmah pokrenuti izvide i naložiti prikupljanje dokumentacije te razgovore sa svim osobama uključenima u postupak natječaja. Radi se o iznimno velikom novčanom iznosu i jedini način da se odagnaju sve sumnje u eventualno pogodovanje ili netransparentnost postupka jest da se sve okolnosti temeljito provjere – kaže Dragičević.
Posebno mu je, kaže, indikativna činjenica da je pobjednički studio preuzeo izazov projektiranja tako velikog stadiona premda, prema dosad javno dostupnim informacijama, iza sebe nema realiziran stadion usporedivih razmjera.
– Meni je kao građaninu indikativno da se osobe bez iskustva u projektiranju stadiona takve veličine imaju hrabrosti javiti na jedan ovako velik natječaj u Zagrebu. To samo po sebi nije dokaz ničega, ali u kombinaciji s drugim okolnostima svakako zaslužuje provjeru – kaže.
Dragičević smatra da bi trebalo razgovarati i s pobjedničkim arhitektima kada dođu u Zagreb, ali i sa svim članovima ocjenjivačkog suda.
– Pozvao bih njih kada dođu u Zagreb, ali i sve osobe koje su bile u žiriju, uključujući gradonačelnika i ministra. Iz medijskih napisa proizlazi da je odluka donesena jednoglasno. U bivšoj Jugoslaviji to se zvalo kolektivna odgovornost, a kod takvih odluka na kraju često ispadne da nitko pojedinačno nije odgovoran. Zato bih pribavio zapisnike, način glasanja i sva pojedinačna obrazloženja članova žirija – rekao je Dragičević.
Prema njegovu mišljenju, trebalo bi utvrditi kako je tekla rasprava među članovima žirija, jesu li svi od početka favorizirali isti rad, kako su se stavovi mijenjali kroz pojedine krugove te je li bilo kontakata između članova žirija i pobjedničkih autora izvan službenih kanala natječaja.
Posebno važnim smatra pribavljanje kompletne dokumentacije – zapisnika sa sjednica, rezultata pojedinih krugova ocjenjivanja, načina glasanja i obrazloženja članova žirija. Još je dodao da bi on osobno vodio isragu da je na čelu državnog odvjetništva.
Treb nglasiti da samo pokretanje izvida ne znači da je počinjeno kazneno djelo. Naprotiv, upravo bi institucionalna provjera bila najčišći način da se utvrdi postoje li nepravilnosti ili da se, ako ih nema, uklone sumnje koje već danima prate izbor pobjedničkog projekta.
izvor: teleskop. hr