Pravilnim zalijevanjem do većeg i kvalitetnijeg uroda povrća

Povrćarske biljke zahtijevaju mnogo vode jer se korijenov sustav tih biljaka nalazi u površinskom sloju zemljišta, gdje su rezerve vode male i nestabilne. Ipak, ni preobilno zalijevanje nije dobro, a ono čak može dovesti do propadanja biljaka. Evo što o tome kažu stručnjaci.

0
20

Povrćarske biljke imaju velike potrebe za vodom jer se korijenov sustav tih biljaka nalazi u površinskom sloju zemljišta, gdje su rezerve vode male i nestabilne. Kako naglašava diplomirana inženjerka poljoprivrede, Valentina Aleksić, pravovremeno navodnjavanje je važno, zato što manjak vode u zemljištu ograničava rast i razvitak biljaka, ali i smanjuje prinose. Ona dodaje da ako se ne reagira na vrijeme, eventualne nije moguće popraviti obilnim zalijevanjima.

Visoke prinose, dobre kvalitete, povrće može postići jedino u uvjetima povoljnog vodnog režimazemljišta, pa se njegova proizvodnja ne može zamisliti bez navodnjavanja. Pri nedostatku vode, odnosno vlage u zemljištu, prinosi povrća se smanjuju, a kvaliteta povrća pogoršava, pri čemu dolazi do stvaranja drvenastih vlakana i nutritivna vrijednost povrća se smanjuje.

Prevelika vlažnost također štetna

Na rast i razvoj biljaka, također, negativno utječe prevelika vlažnost zemljišta. Tada se formiraju niski prinosi, s malim sadržajem šećera, vitamina i mineralnih tvari. Ako se zemljište vlaži preko mjere, duži vremenski period, onda se stvaraju se anaerobni uvjeti. Biljke zaostaju u rastu, žute, venu i na kraju uginu. Zbog nepravilnog toka vlažnosti zemljišta, kada se smanjuje niska i visoka vlažnost, dolazi do naglih promjena sadržaja vode u biljkama, a to izaziva pucanje korjenastog dijela i plodova većine vrsta.

Broj zalijevanja ovisi o više faktora

Režim zalijevanja može se primjenjivati prema vlažnosti zemljišta, gdje je tehnički minimum za povrće dosta visok i kreće se u intervalu 70-85% od PVK, ovisno od vrste povrća. U našim uvjetima taj broj zalijevanja u značajnoj mjeri ovisi od meteoroloških uvjeta godine, količine i rasporeda padalina i kapaciteta zemljišta za lako pristupačnu vodu, kao i faze razvoja biljke.

Za najbolju moguću opskrbljenost zemljišta, a samim tim i povrća vodom navodnjavanje bi trebalo, ovisno od temperature, količine padalina i fenofaze biljaka, primjenjivati svakih 3-5 ili 5-7dana tijekom vegetacije, a u uvjetima ekstremne suše i svakog drugog dana. Kada je riječ o načinima navodnjavanja, trenutno najbolji i najracionalniji način je sustav “kap po kap” jer osim niza prednosti omogućava i prihranu biljaka.

Podjela povrća prema potrebi za vodom

Prema zahtjevima vlažnosti zemljišta povrćarske biljke se svrstavaju u četiri grupe:

  1. Vrste koje intenzivno usvajaju vodu iz zemljišta i troše je intenzivno, imaju dobro razvijen korijenov sustav kao i nadzemnu masu (celer, krumpir);
  2. Vrste koje intenzivno usvajaju vodu i ekonomično je troše, imaju razvijen korijenov sustav i takvu građu lišća, koja sprječava pretjeranu transpiraciju (mrkva, šparoga), ili su listovi prekriveni dlačicama (rajčicalubenica);
  3. Vrste koje slabo usvajaju vodu, a obilno je troše su sa slabo razvijenim korijenom, a dobro razvijenom lisnom masom (kupusnjačepaprikasalata);
  4. Vrste koje slabo usvajaju vodu i slabo je troše, sa slabo razvijenim korijenovim sustavom i malom transpiracijskom površinom (crveni luk, češnjak).

Većina povrćarskih biljaka voli vlažnije zemljište

Kod većine povrćarskih kultura, nadzemni dio biljke je bujan bez obzira na stanište i ima krupno i debelo lišće. U stvari, iz njih se odvija intenzivna transpiracija, što je jedan od uzroka povećanih potreba povrćarskih usjeva za vodom. Povrću je zato neophodna povišena vlažnost zemljišta jer većina vrsta ima korijen slabe usisne moći, pa mogu koristiti vodu koja se drži slabijim silama.

Korijen većine povrća uglavnom slabije razvijen i u površinskom sloju zemljišta

Povrće ima slabo razvijen korijen, rasprostranjen u manjoj zapremini zemljišta. On se nalazi u površinskom sloju gdje su rezerve vode male i nestabilne. Na početku vegetacije, korijen se sporo razvija, poslije 40-50 dana najveća masa se nalazi u sloju 10-20 cm, gdje je neophodno održavati povoljnu vlažnost, što je otežano. Osim toga, većina povrćarskih biljaka ima preko 10 pa i do 26 dijelova nadzemne mase na jedan dio korjenove mase. Stoga prinos nekih povrćarskih biljaka naglo opada ukoliko se vlažnost zemljišta, iako visoka, i malo spusti ispod donje optimalne granice.

Koliko povrću treba vode?

Može se procijeniti da su ukupne potrebe za vodom povrćarskih usjeva od 150-200mm kod vrsta s kratkom vegetacijom, koje se uzgajaju rano u proljeće ili u jesensko-zimskom periodu, kada su evapotranspiracijski zahtjevi sredine skromni, one mogu dostići 600-650 pa i 700 mm kod usjeva pune vegetacije, čija je sjetva rano u proljeće, a skidanje kasno u jesen, ili kod vrsta koje se proizvode iz presadnica.

zaštićenom prostoru cjelokupnu količinu vode treba osigurati navodnjavanjem. Ovisno od uvjeta i biljne vrste, ukupne potrebe za vodom kod proizvodnje presadnica su 80-160 mm u zaštićenom prostoru, a na otvorenom mogu biti i veće (npr. kod proizvodnje rasada kasnog kupusa). Obavlja se veliki broj zalijevanja s malim normama, održava se optimalna vlažnost zemljišta u površinskom sloju od nekoliko centimetara do 15-30 cm, gdje su rezerve vode nestabilne.