Predsjednica HSP-a Marina Logarušić svakodnevno na društvenim mrežama propituje političku i društvenu stvarnost u Hrvatskoj i upozorava na anomalije. Tako je u današnjoj objavi prokomentirala nedavno veliko novinarsko otkriće, plagijat bivšeg potpredsjednika Sabora RH-a, SDP-ovca Nenada Stazića koji je najpoznatiji postao kada je u svibnju 2018. kada je tadašnji saborski zastupnik SDP‑a na svom Facebook profilu objavio rečenicu koja je zauvijek obilježila njegovu političku karijeru: “Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika.”
Objavu prenosimo u cijelosti:
“Zbog različitih privatnih i stranačkih obveza “ispod radara” mi je promakla vijest da je najveći moralni autoritet ljevice u Hrvatskoj i bivši potpredsjednik Sabora RH Nenad Stazić, plagijator!
Po svim relevantnim vijestima plagirao je kazališni hit srbijanskog autora Gordana Mihića “Siroti mali hrčki” nazvavši ga “Pljuska”.
Poznatom “resavskom” metodom gotovo doslovno prepisao je spomenutu komediju koja se u zagrebačkom “Kerempuhu” izvodi od 1998. godine i ima oko 150 izvedbi do sada.
Što drugo nego reći sramotno i za svaku osudu, prenisko čak i za jednog Stazića koji će osim po ovom plagijatu ostati upamćen i po FB komentaru da su “pobjednici 1945. šlampavo obavili posao” u kontekstu partizanskih zlikovaca koji su stotine tisuća nedužnih Hrvata poubijali ili žive pobacali u jame i jaruge. To je njegova ostavština.
Iako je i kod prvog ispada oko Nenada Stazića trebalo napraviti sanitarni koridor i izolirati ga iz javnog i političkog života isto nije učinjeno jer “drug je naš” pa je sve to zataškano, a mediji su tu odigrali ljevičarsku igru po načelu “pojavu osudi, druga Nenada spasi”.
Isto se dogodilo i sada. Drug Nenad je napisao nekakvu nemuštu ispriku “Kerempuhu”, ansamblu predstave, ravnateljici i jadan misli da je time priča završena.
Sad zamislite situaciju da je bilo tko s političke desnice uhvaćen s “resavskom tintom na prstima”. U medijima bi bila VELIKA HAJKA, na nekim televizijama bi se smjenjivali ljevičarsko-komunistički sociolozi, komentatori, zajapurene “možemovke” nabreklih vratnih vena, a u Saboru bi se organizirali okrugli stolovi o plagijatima i plagijatorima.
Mi ćemo se pobrinuti da PLAGIJAT šlampavog plagijatora Nenada Stazića ne padne u zaborav jer drug Nešo to zaslužuje!” – napisala je Logarušić
Ironija je u tome što je Stazić godinama nastupao kao moralni arbitar. U saborskim raspravama, osobito u slučaju navodnog plagijata ministra Pave Barišića 2017., držao je lekcije o vjerodostojnosti, akademskoj čestitosti i moralnoj higijeni.
Iako se na kraju i sudski i akademski pokazalo da Barišićev rad nije plagijat, Stazićev nastup ostao je zapamćen kao primjer političkog moraliziranja s visoka.
Što se dogodilo nakon otkrića Stazićeva plagijata?
Ništa!
Umjesto očekivane rasprave u kulturnoj i medijskoj javnosti – šutnja. Zapanjujuća, gotovo disciplinirana šutnja. A još nam je svjež slučaj HDZ‑ova Vice Mihanovića, čija je doktorska disertacija bila pod povećalom svakog portala, kolumnista i političara. Tada se moralna strogoća vježbala bez zadrške. Danas – muk i tišina.
Kako objasniti taj kontrast?
Odgovor je jednostavan: Stazić je “naš”.