U naslovu “Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji”, nakladnika Školske knjige, u Zagrebu je, na daskama dramske scene Hrvatskoga narodnog kazališta, predstavljena potresna knjiga slovenskih autora – povjesničara prof. dr. sc. Mitje Ferenca i arheologa dr. sc. Uroša Košira.
Riječ je o djelu koje na dokumentaran i znanstveno-istraživački način donosi desetljećima prešućivanu povijesnu istinu o zvjerskim zločinima nad hrvatskim ratnim zarobljenicima i civilima na području Slovenije nakon završetka Drugoga svjetskog rata.
Ovim izdavačkim projektom Školske knjige, razotkriven je zastor nad jednom dramatičnom tragedijom i prekrivenom istinom, koja se, kao na trenutak, uprizorila i uprisutila na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta, gdje je prikazan dio dokumentarnoga filma koji prati naslov knjige.
Film je to koji svjedoči o tamnoj strani „oslobođenja“ Zagreba 8. svibnja 1945., nakon kojega je započeo zbijeg Hrvata pred partizanskim postrojbama prema Sloveniji i Zapadu.
Ovo kapitalno djelo prvi put u Hrvatskoj donosi opsežno, znanstveno utemeljeno istraživanje, dokumente i činjenice o masovnim ubojstvima hrvatskih ratnih zarobljenika, vojnika i civila. Među žrtvama nisu bili samo vojnici već starci, žene i djeca, koje su britanske snage, nakon završetka Drugoga svjetskog rata, predale partizanima na području Austrije i Slovenije, Dravograda i Bleiburga.
Predstavljanje knjige izazvalo je velik interes hrvatske javnosti te je Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu bilo ispunjeno do posljednjega mjesta.
Događaj se pretvorio u kulturno-znanstveni skup s više od 750 uzvanika, koji su u više navrata pljeskom i ovacijama pozdravljali nastup zbora Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, autore i predstavljače, stvarajući ozračje rijetko viđene svečanosti na predstavljanjima knjiga.
U emotivnom obraćanju knjigu je prvi predstavio predsjednik Upravnog odbora Školske knjige dr. sc. Ante Žužul. Potom su govorili autori prof. dr. sc. Mitja Ferenc i dr. sc. Uroš Košir te povjesničari dr. sc. Robin Harris i dr. sc. Zlatko Begonja.
Ante Žužul posebno se prisjetio svoga ujca Ante, koji je, poput brojnih Imoćana, nestao na Bleiburgu ili u Dravogradu, i na kriznom putu, kako je i meni svjedočio moj stric Mate.
Prisjetio se na tren sve tuge svoga djeda Miše, koji, poput stotina tisuća hrvatskih obitelji, nije imao pravo na suzu, ni sjećanje, niti na svijeću i na cvijet na grobu jer groba nije bilo. Bivala je prekrivena istina: “Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji”… No živjeli su u vjeri i nadi kako će jednom doći na vidjelo istina, nasuprot prekrivanju zločina bezdušnih počiniteljima ovog zločina – takozvanih osloboditelja, Titovih partizana.
I ne treba ni danas to skrivati i zataškavati, jer sve se to događalo po nalogu tadašnjega vodstva Komunističke partije, na čelu s Josipom Brozom Titom, Aleksandrom Rankovićem i Edvardom Kardeljem – osobama koje i danas dijelom nadahnjuju hrvatski javni i kulturni prostor, a od kojih se njihovi sljedbenici i ideološki poklonici još uvijek ne distanciraju niti odriču.
Postavlja se pitanje kakvu nam svijest oblikuju o „poučnosti“ misli i djela tih neljudi.
Unatoč Rezoluciji Europskoga parlamenta o osudi totalitarnih režima i zločina počinjenih u njihovo ime, još uvijek postoje pokušaji relativizacije komunističkoga nasljeđa i otpor jasnoj osudi zločina počinjenih u ime toga najmračnijeg totalitarizma 20. stoljeća.
Zastor jedne tame je otvoren i ugledao je svijetlo dana u knizi: “Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji”!
Pše kipar Ivan Kujundžić