|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
U Očenašu molimo: … ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Iskušenja su sastavni dio života i ispiti našoj slobodnoj volji. Božji je to dar da u slobodi možemo trajno birati i odlučivati.
Uvodi li nas Bog u napast i kušnju? Duh nas vodi prema mogućnostima, izazovima, iskušenja… Svatko se osobno opredjeljuje za dobro ili za zlo. Izloženi smo pitanjima koja traže naše odgovore. Sve što nas privlači moramo procijeniti je li za naše dobro ili je zlo, grijeh, propast vremenita i vječna.
Zašto nas Isus izvješćuje o svojim napastima (premda mi najčešće o svojima šutimo, jer ih se bojimo ili sramimo)? On hoće da budemo svjesni ljudske grešnosti i realni da se loše stvari ne događaju samo drugima. Dug je put slobode i čovjek je u napasti da se oslanja samo na svoju jakost i znanje. Evanđelje nas uči kako je važno biti iskren, pa sam sebi priznati svoju ograničenost. Još je bolje kad se o poteškoćama ima s kim razgovarati i savjetovati. Najvažnije je ponizno, u molitvi i ispovijedi, pred Boga staviti svoje kušnje, padove i grijehe… Tako, čiste duše i obnovljene snage idemo hrabro naprijed… To je poruka Pepelnice i čitave korizme: Obrati se i vjeruj Evanđelju!
Isus nam je pokazao da s Božjom pomoću možemo pobijediti napasti. U njegovoj pobjedi i naša je snaga. Svaki put kad se odlučimo za dobro i odbacimo zlo, postajemo zreliji ljudi i kršćani. Tomu služi naš korizmeni post, ispovijed i pobožnost Puta križa, sveta misa i osobna molitva…
Zreo čovjek mora znati što hoće u životu… a onda se oko toga treba i potruditi.
Isusov primjer molitve u pustinji i pobjede nad kušnjama, postavlja nam tri pitanja:
Hoćeš li biti čovjek ili ti je važno samo da imaš pun džep i želudac? Svatko ima svoje snove ali se ne smiju svesti tek na materijalne stvari: Ne živi čovjek samo o kruhu! Neke prostore u našim srcima može ispuniti samo Božja svjetlost i milina. Tu nebesku glad ne mogu zadovoljiti zemaljske stvari. Istina, kruh je život ali nije jedini. Živi se od svega što je Božje: nada i vjera, oprost i milosrđe, prijateljstvo i ljubav, ljepota i dobrota. Pogledajmo Isusa: Sve je njegovo, a on ipak ostaje na strani siromašnih i daruje se iz ljubavi sve do smrti na križu.
Vjeruješ li Božjim zapovijedima i svojoj savjesti? Sotona uvijek čovjeku predlaže kraći put do sreće i pravi nam se prijatelj veći od Isusa. Nudi nam grijehe kao put oslobođenja. Primamljivi su i lijepo upakirani. No, ubrzo shvatimo da smo u zlu, u ovisnosti, u sukobu sa sobom, s Bogom i sa svojim bližnjima. Zle navike udaljuju na krive putove i vode u smrt… Blago onomu tko ima snage reći: Vjerujem svom Bogu, on je sa mnom, moja snaga i moja pjesma. Nema većeg i moćnijeg čuda od ustrajne ljubavi i nepokolebljive nade.
Držiš li više do svoje duše ili do varljiva uspjeha u očima svijeta? Na tom polju ne bi smjelo biti trgovine sa Zlim. Tko se odreče poštenja i savjesti, na grešan način dolazi do lake zarade ili kakva prolaznog uspjeha. Izgubljenu slobodu nije lako vratiti, a zanemarene duhovne vrijednosti ne mogu se nadoknaditi materijalnim stvarima i svjetovnim užicima.
S Isusom možemo pobijediti svaku kušnju. Sotona odlazi od vjernih i hrabrih. Tada naši anđeli pristupaju i služe nam. Pristupiti i služiti … glavna je poruka otajstva ljubavi. Ako svaki od nas kroz ovu korizmu pristupi kojoj osobi u potrebi, sasluša, ohrabri i posluži je svojom pomoću… odgovorit ćemo Božjem pozivu. Drugima ćemo navijestiti nadu života a nama će Bog darovati radost uskrsnuća.