Foto: Ilustracija

|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

I mi se upitamo, poput mladića iz evanđelja: Što mi je činiti da baštinim život vječni? … kao da nam je najvažnija sigurnost propisa. No, Isus uvijek iznenađuje… učeći da samo ljubav daje sigurnost… i spasenje… a ne neki zakoni ili obredi.

Isus pripovijeda i poučava. Danas je priča kratka i vrlo jasna… Govor je o nekom čovjeku kojeg su napali razbojnici. Ne znamo kakvo mu je ime ali znamo kakvo mu je lice: krvav, izudaran, uplašen, leži na zemlji i ne ustaje…

Isus naglašava da je prošao službenik hrama, svećenik, čovjek Božji, koji žuri na službu i mora ostati čistih ruku… Kao da hoće podcrtati: važniji je živi čovjek, nego li mrtvi propisi; ne možemo Bogu služiti molitvom i misom, ako zaobilazimo potrebe ljudi oko sebe. Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu bitno su povezane, u istoj su zapovijedi!

Drugi prolaznik je neki službenik – levit. Možda je prigovorio Bogu zašto dopušta takve stvari, zašto Bog nešto ne učini da pomogne nevoljnima… a savjest mu odgovara da Bog šalje upravo njega da mu pomogne. Ipak, on prolazi i ne pomaže…

A onda zaključak: pomaže netko od koga se ne očekuje: Samarijanac – čovjek druge nacije, druge vjere, iz naroda koji Židovi smatraju neprijateljima jer su drukčiji. Njegovu pomoć Isus opisuje divnim riječima, kako bismo svi shvatili da je ljudski poziv pomagati drugima:

Deset riječi, deset koraka, deset zapovijedi kako činiti dobro: vidje ga, sažali se, pristupi mu, povije rane, zali ih uljem i vinom, stavi ga uza se, odvede ga u gostinjac, pobrinu se za nj… i plati… uz napomenu da će navratiti na povratku i dodati još novca ako bude trebalo.

To je put promocije naše ljudskosti, tako će zemlja biti ispunjena bližnjima, a ne neprijateljima.

Kad sam djeci na vjeronauku polako pričao ovu zgodu, uz razgovor i razmišljanje, jedan dječak se uživio toliko da je viknuo: Konačno se netko zaustavio! … a to je povik srca, mjesta gdje je nastanjen Duh Sveti, koji nas uvijek potiče na ljubav i na susret s bližnjima.

Slušati srce, slušati glas Božji … to nas čini slobodnima, da ne robujemo propisima i obredima

Svećenik i levit vjerojatno znaju sve što im je potrebno za vršenje službe, ali ne znaju prvenstvo živog čovjeka pred mrtvim propisima.

Za razliku od njih, milosrdni Samarijanac se zaustavlja bez premišljanja i pomaže pretučenom čovjeku, prevozi ga u sklonište… potom se vraća svom poslu, a na povratku opet obilazi unesrećenoga i nastavlja mu pomagati. U evanđeljima, kad god se Isus sažalio nad nekim, zaustavlja se i dotiče ga. tako pokazuje da ljubav nije samo osjećaj, nego se traži žrtva, ruke, znoj, trošak, vrijeme…

Dobro djelo – milosrđe – nije samo jednokratna usluga, nego čin ljubavi koja uspostavlja zajedništvo s bližnjim. Ovaj primjer pokazuje jednosmjernu ljubav, bez ikakvih uvjeta ili kakvog uzdarja… a upravo to je Božja Radosna vijest za nas na zemlji!

FOTOGRAFIJAIlustracija
Podijeli objavu