|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Jesmo li sposobni još uvijek nečemu se diviti i čuditi? Svakodnevni događaji i doživljaji našega malog svijeta čine nam se beznačajni u odnosu na sve senzacije koje gledamo na televiziji: Svečani i masovni dočeci i ispraćaji, uživo se gledaju katastrofalni požari i poplave, sva moguća svjetska čuda su na ekranu pred našim očima… Kad svoju znatiželju hranimo takvim svjetskim vijestima i postanemo robovi tih čudesnih uzbuđenja… teško se je radovati malim stvarima od kojih je sastavljen naš stvarni život. Tko je više uopće sposoban reći: Hvala ti, Bože, za ovaj dan; za dobro obavljen posao; za osobe s kojima živim i koje sam danas susreo; hvala ti za kišu i sunce, za mir moje duše i za svako dobro djelo koje mogu učiniti…
Velika je mudrost ispravno shvaćati stvari i događaje, pa svemu dati pravu mjeru.
Današnje evanđelje opisuje raspoloženje naroda koji je gledao čudo umnažanja kruha u pustinji. Shvatili su da to nije djelo ljudske moći, nego da je Isus stvarni prorok. Zatim zaključuju: Treba ga učiniti kraljem!
Jasno je da Isus nije zadovoljan takvim zaključkom ljudi s kojima se družio. Zato s njima nastavlja razgovor. Nimalo diplomatski: Tražite me samo radi materijalnih stvari, jer ste besplatno dobili izobilje kruha. Zatim ih polako podiže prema duhovnim razinama života: Taj kruh je bio samo znak Onoga koji vam se daje za život vječni.
Samo je Isus kruh vječnog života: Vjerujte da ga je poslao Otac nebeski, hranite se njegovom riječju i milošću sakramenata…
Kruh koji može učiniti da se osjećamo siti i zadovoljni nije nešto, nego je netko… čovjekova sreća ne dolazi od stvari, nego od osoba. Nazočni još ne shvaćaju da postoji nešto više od tjelesne gladi i sitosti, pa ga mole da im uvijek daje tog kruha. Isus zaključuje, glasno i jasno: Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene neće ožednjeti nikada.
U srcu vjere stoji to nježno povjerenje u Boga koji zna samo ljubiti. Nema prijetnji, nego se gradi povjerenje koje čuva i štiti. Osjetiti se voljen, blago, trajno, bezuvjetno… to mijenja čovjeka i obogaćuje ga novom životnom snagom. Konačno, svaki je život dar Božji. Iz njegovih ruku teče rijeka života beskrajno i nezaustavljivo… i uvire u vječnost.
U nama je povezan zemaljski i nebeski život. Kršćanstvo nije knjiga vjerskih istina ili novih ideja, nego je topli potok ljubavi koji zalijeva naše srce i pomaže mu da procvjeta uvijek ponovno.
Samo vjerom u Isusa čovječanstvo će zadovoljiti svoju glad i žeđ za istinom.