Nedjeljom često slušamo pripovijesti o Isusovim čudima, o nauku i susretu s ljudima na polju i u vinogradu, uz rijeku i jezero… Današnje evanđelje navješćuje da je došao kraj tim lijepim, slobodnim i radosnim druženjima u prirodi s učenicima i s narodom. Pred Isusom je put prema Jeruzalemu. Nazire se otajstvo križa. Božji je to izbor da ne bude nalik moćnima, nego progonjenima i mučenima po svijetu. Ljubav i milosrđe njegova su najveća snaga. Svi moćnici ovog svijeta ne mogu ništa protiv tih vrijednosti.
Umrijet će… ali i uskrsnuti trećeg dana.
Petru se ne sviđa ta Učiteljeva priča o muci i smrti. Odvraća ga od križa. Ljudski gleda i zaključuje da nije ispravno prikloniti se slabima i onima koji su žrtve. Za njega to znači da se Mesija, Božji poslanik, odriče svoje moći i autoriteta. Kako onda misli pomoći ovomu svijetu?! Isus ga poziva da se priključi njegovoj revoluciji blagosti i ljubavi. Da svoje srce otvori novosti koja po prvi put provaljuje u ovaj svijet: Petre, saberi se i stani iza mene. Potrudi se ponovno biti moj učenik!
Nije samo Petar imao problema s tom novošću muke, križa, žrtve, ljubavi… nego svi apostoli. Stoga Isus na sve njih proširuje svoj poziv: Ako tko hoće ići za mnom… pa nabraja uvjete. Uvjeti su to od kojih se zavrti u glavi.
Prvi je: Zanemariti samoga sebe! Ne smijemo ovo shvatiti pogrešno pa se dati u ispraznu pokoru, odbaciti svoje sposobnosti ili zvanje i život. Isusu ne trebaju bezlični, razočarani i nezadovoljni sljedbenici, nego osobe radosna i ostvarena života. Zanemariti sebe – jednostavna je poruka da nitko od nas nije centar svemira, ni mjera svih stvari. Trebamo širiti granice vlastitih pogleda. Kršćanstvo nije i ne smije biti osobno mučenje i ponižavanje, nego cjelovito oslobađanje!
Drugi uvjet: Uzeti svoj križ i slijediti Isusa! Ovu rečenici često spominjemo u životu kad tješimo druge ili sami sebe. Obično su tada u pitanju neizbježne patnje, bolest ili žalost… Kad ih se ne možemo riješiti, trebali bismo ih strpljivo podnositi. Ali Isus ne govori o pasivnosti ili nekakvim našim predajama. Od svojih učenika on traži akciju: Uzmi križ… a to je nešto sasvim drugo.
Križ u evanđelju označuje Božji misterij, odnosno tajnu ljubavi koja traži potpuno darivanje sebe. Ljubav bez kraja, čak do umiranja za drugoga. Evo kako ćemo lakše razumjeti Kristov poziv. Samo zamijenimo riječ križ riječju ljubav: Ako tko hoće ići za mnom, neka se preda požrtvovnoj ljubavi, najvećoj ljubavi što može… i neka me slijedi. Tko ne ljubi taj i ne živi… tko ne prihvaća žrtvu, taj sigurno ne ljubi!
Sada će nam biti jasniji i onaj glavni poziv iz današnjeg evanđelja: Tko izgubi svoj život, taj će ga naći. Ne dopustimo da nas odmah zaokupi ono izgubiti život… S malo više pažnje, shvatit ćemo da je naglasak ipak na onomu život pronaći.
Idi za mnom… znači živjeti Isusov put. Znači pronaći život i u potpunosti ostvariti smisao svoga postojanja. Tu je cilj, smisao i glavna poruka današnjeg evanđelja: pronaći život. O tom blagu snivaju svi ljudi i trude se da im život bude što puniji, bogatiji… Svatko bi htio da se nekako ostvari, da bude sretan što živi… da ugleda cilj i da prepozna smisao.
Isus nam nudi ključ te sreće: izgubiti da bismo pronašli! To je zakon ljubavi: kad daješ – postaješ bogatiji; kad škrtariš i čuvaš sve za sebe – siromah si.
Naše je bogatstvo samo u onomu što smo darovali!