Propovijed: 30. nedjelja kroz godinu

0
674

|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

U prispodobama prošlih nedjelja tražile su se stvari (Lazar hranu, gubavci zdravlje, udovica pravdu), a ove nedjelje carinik traži oproštenje grijeha. Njegova je molitva tiha jer zna da ga Bog čuje. Suprotnost je glasni farizej koji molitvu pretvara u pohvale samom sebi.

Isus nas poučava da se ne može moliti i ogovarati druge, klanjati se Bogu i ponižavati ljude… kao što to čini farizej … kad se pred Bogom hvali da je bolji od drugih za koje on sudi da su lopovi, lažljivi, nemoralni.

Farizejeva molitva nije bila od srca srcu niti ikakvo kajanje, nego osuda drugih. Nitko ne valja nego on, nitko se ne smije spasiti nego on…

Promislimo o sebi… koliko smo skrušeni, iskreni i ponizni u ispovjedaonici i u osobnoj molitvi pred Bogom?

Farizej stalno ponavlja da čini ovo i ono… da on vrši sve propise pa smatra da ga stoga Bog mora nagraditi. Narcis pred ogledalom, takvomu Bog ne znači ništa više od nekoga tko registrira zasluge i isplaćuje nagrade… Narcisoidnost je psihički poremećaj, jer je takva osoba hvalisavac, ohol i bez poniznosti, pa se ne može valjano ni ispovjediti. Premda razlikuje dobro od zla, uvijek zaključuje: zlo su oni drugi. Zaboravlja najvažniju riječ: ti, za druge nema suosjećanja ni ljubavi.

Narcisoidnim osobama nedostaje empatije i sve mora biti po njihovu. Psihološki gledano, imaju smanjenu sposobnost da vole jer nisu posvojili sebe i stalno očekuju od drugih da to učine umjesto njih. Bojeći se kontakta sa svojim osjećajima, takve su osobe često posve neosjetljive prema tuđim problemima. Narcisi se ne stavljaju često u tvoju kožu. Sve se vrti oko njih i njihovih želja. Svakoj rečenici oni su subjekt. Takvi ignoriraju tvoje potrebe u vezi, a sav fokus stavljaju samo na vlastite. Oni će uvijek biti sami sebi prva stavka na vlastitoj listi prioriteta, a svi ostali imaju rezervirano mjesto na listi čekanja. Ipak je bitno znati da narcizam nije poremećaj sam po sebi, nego nešto što živi u svim ljudima i razlikuje se po stupnju. Problem nastaje kad je narcizam preizražen.

A carinik? On samo moli tiho, iskreno i ponizno: Smiluj se, ti Gospodine, meni grešniku. Oprošteno mu je, zadobio je milost pomirenja jer je svoju vjeru i nadu naslonio na Boga, a ne na svoje vlastite zasluge.

Tako je i u svakodnevnom životu među osobama: Tko u središte stavlja samo sebe i svoje ja – ništa mu ne funkcionira… ni u braku, ni s prijateljima, ni s Bogom. Oni, pak, koji iskreno žive i velikodušno misle na druge i sami će biti sretni i zadovoljni.

Znamo li mi onih pet stvari potrebnih za dobru ispovijed: Promisliti grijehe, pokajati se za grijehe, odlučiti ne vraćati se na grijeh, grijehe ispovjediti pa izvršiti naređenu pokoru.

Pa kad i učinimo sve po propisima… opet smo na početku. Najvažnije je ono naše potpuno povjerenje u Božje milosrđe… da Njemu otvorimo svoje srce onako kako se vrata kuće otvaraju toplom suncu ili jedra lađe koja se predaju snazi vjetra da ih ispuni i pogura naprijed.